Staroslavenska morfologija
Staroslavenski ili općeslavenski književni jezik (starobugarski, staromakedonski, crkvenoslavenski, starocrkvenoslavenski) fleksijski je jezik s prilično bogatom gramatikom.
Imenice
O-deklinacija
|
Po o-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -ъ. Iznimka su imenice na -ъ koje se sklanjaju po u-deklinaciji muškog roda (bogъ, gradъ, rodъ).
Katkad u akuzativu jednine vidimo razliku između živog i neživog te se akuzativ izjednačuje s genitivom (raba).
|
|
Po o-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice srednjeg roda koje u nominativu jednine završavaju na -o (selo, lěto, město). Iznimka su imenice koje se sklanjaju po s-deklinaciji srednjeg roda. |
Jo-deklinacija
|
Po jo-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -ь ispred kojeg imaju palatal (vračь, kralь, košь).
Ovdje ulaze i imenice poput krai koje naizgled ne završavaju palatalom, ali zapravo su kombinacije krajь pa se sklanjaju po ovoj deklinaciji (kraj -ь, kraj -a)
U jednini se imenice sa sufiksima -tel-ь i -ar-ь sklanjaju po ovoj deklinaciji (učitelь, učitelja, učitelju..., mytarь, mytarja, mytarju...). |
|
Po jo-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice srednjeg roda koje završavaju na -e (lože, polje, molenьe). |
A-deklinacija
|
Po a-deklinaciji ženskog roda sklanjaju se imenice ženskog roda na -a koje ispred tog nastavka imaju tvrdi, nepalatalni suglasnik (žena).
Ovako se sklanjaju i imenice muškoga spola na -a (sluga, vojevoda). |
Ja-deklinacija
|
Po a-deklinaciji ženskog roda sklanjaju se imenice ženskog roda na -a koje ispred tog nastavka imaju meki, palatalni suglasnik (straža, sveĉa, mrěža).
Ovako se sklanjaju i imenice ženskog roda na -i (rabyni, bogyni), -ica (děvica) i -ьni- (rizьnica), a također i imenice muškog spola na -a s palatalom ispred nastavka (junoša). |
I-deklinacija
|
Po i-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -ь ispred kojeg imaju tvrdi suglasnik (črьvь, gospodь, pǫtь). Izuzetak su takve imenice n-deklinacije. |
|
Po i-deklinaciji ženskog roda sklanjaju se imenice ženskog roda koje u nominativu jednine završavaju na -ь (rěčь, noĉь, tvarь).
Iznimka je imenica krъvь koja se sklanja po -ъv-deklinaciji (ū-deklinaciji). |
U-deklinacija
|
Po u-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice: činъ, domъ, ledъ, medъ, mirъ, polъ, sanъ, synъ, volъ, vrъhъ. |
ū-deklinacija
|
Po ū-deklinaciji (također znanoj i kao -ъv-deklinacija) muškog roda sklanjaju se imenice: buky, brady, cěly, crьky, horǫgy, loky, ljuby, neplody, prěljuby, smoky, svekry, žrьny, kry (osvjedočeno u Sinajskom psaltiru; u starijoj literaturi se akuzativni oblik krъvь uzima kao lema). |
N-deklinacija
|
Po n-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice: dьnь, jelenь, jęčьmenь, kamy, korenь, plamy, remenь, sęženь, stepenь. |
|
Po n-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice: brěmę, čismę, imę, pismę, plemę, sěmę, slěmę, těmę, vrěmę. |
S-deklinacija
|
Po s-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice: čudo, divo, drěvo, kolo, nebo, tělo, slovo te uho i oko koje imaju dvojinu kao imenice i-deklinacije. |
T-deklinacija
|
Po t-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice koje označuju mlado čovjeka ili životinje: otročę, agnę, kozьlę, kljusę, osьlę, ovьčę, telę, žrěbę... |
R-deklinacija
|
Po r-deklinaciji ženskog roda sklanjaju se imenice mati i dъĉi. |
Zamjenice
Lične zamjenice
- | 1. lice | 2. lice | 3. lice muškog roda | 3. lice ženskog roda | 3. lice srednjeg roda |
N | azъ | ty | (i) | (ja) | (je) |
G | mene | tebe | jego | jeję | jego |
D | mъnê, (mьnê), mi | tebê, ti | jemu | jei | jemu |
A | mene, mę | tebe, tę | i, nь | jǫ | je |
V | – | ty | – | – | – |
L | mъnê, (mьnê) | tebê | jemь | jei | jemь |
I | mъnojǫ | tobojǫ | jimь | jejǫ | jimь |
- | 1. lice | 2. lice | 3. lice muškog roda | 3. lice ženskog roda | 3. lice srednjeg roda |
N | vê | va | (ja) | (ji) | (ji) |
G | naju | vaju | jeju | jeju | jeju |
D | nama | vama | jima | jima | jima |
A | na, ny | va, vy | (ja) | (ji) | (ji) |
V | – | – | – | – | – |
L | naju | vaju | jeju | jeju | jeju |
I | nama | vama | jima | jima | jima |
- | 1. lice | 2. lice | 3. lice muškog roda | 3. lice ženskog roda | 3. lice srednjeg roda |
N | my | vy | (ji) | (je) | (ja) |
G | nasъ | vasъ | jihъ | jihъ | jihъ |
D | namъ | vamъ | jimъ | jimъ | jimъ |
A | ny, nasъ | vy, vasъ | ję | ję | ja |
V | – | – | – | – | – |
L | nasъ | vasъ | jihъ | jihъ | jihъ |
I | nami | vami | jimi | jimi | jimi |
Napomena: u općeslavenskom književnom jeziku nije bilo zamjenice koja se uvijek upotrebljavala za označavanje trećega lica – ono se uglavnom označavalo različitim pokaznim zamjenicama. Odabir pokazne zamjenice ovisio je o odnosu sugovornika i trećega lica. Međutim, u označavanju trećega lica najčešće su se koristile zamjenice onъ, ona i ono, odnosno i, ja i je.
Povratna zamjenica
- | |
N | – |
G | sebe |
D | sebê, si |
A | sebe, sę |
V | – |
L | sebê |
I | sobojǫ |
Nelične zamjenice
Zamjeničkom sklonidbom sklanjale su se nelične zamjenice. Postoje dvije varijante – meka i tvrda. Prema tvrdoj su se sklanjale zamjenice čiji je završni suglasnik u osnovi bio tvrd (tъ, ta, to; ovъ, ova, ovo; onъ, ona, ono, inъ, ina, ino). Prema mekoj sklonidbi sklanjale su se zamjenice sь, sja (si), se; moi, moê, moe; tvoi, tvoê, tvoe, svoi, svoê, svoe, našь, naša, naše; vašь, vaša, vaše; čii, čija, čije.
Tvrda osnova
- | Muški rod | Ženski rod | Srednji rod |
N | t -ъ | t -a | t -o |
G | t -ogo | t -oję | t -ogo |
D | t -omu | t -oi | t -omu |
A | t -ъ | t -ǫ | t -o |
V | – | – | – |
L | t -omь | t -oi | t -omь |
I | t -êmь | t -ojǫ | t -êmь |
- | Muški rod | Ženski rod | Srednji rod |
N | t -a | t -ê | t -ê |
G | t -oju | t -oju | t -oju |
D | t -êma | t -êma | t -êma |
A | t -a | t -ê | t -ê |
V | – | – | – |
L | t -oju | t -oju | t -oju |
I | t -êma | t -êma | t -êma |
- | Muški rod | Ženski rod | Srednji rod |
N | t -i | t -y | t -a |
G | t -êhъ | t -êhъ | t -êhъ |
D | t -êmъ | t -êmъ | t -êmъ |
A | t -y | t -y | t -a |
V | – | – | – |
L | t -êhъ | t -êhъ | t -êhъ |
I | t -êmi | t -êmi | t -êmi |
Meka osnova
- | Muški rod | Ženski rod | Srednji rod |
N | s -ь | s -a | s -e |
G | s -ego | s -eję | s -ego |
D | s -emu | s -ei | s -emu |
A | s -ь | s -ǫ | s -e |
V | – | – | – |
L | s -emь | s -ei | s -emь |
I | s -imь | s -ejǫ | s -imь |
- | Muški rod | Ženski rod | Srednji rod |
N | s -a | s -i | s -i |
G | s -eju | s -eju | s -eju |
D | s -ima | s -ima | s -ima |
A | s -a | s -i | s -i |
V | – | – | – |
L | s -eju | s -eju | s -eju |
I | s -ima | s -ima | s -ima |
- | Muški rod | Ženski rod | Srednji rod |
N | s -i | s -ę | s -a |
G | s -ihъ | s -ihъ | s -ihъ |
D | s -imъ | s -imъ | s -imъ |
A | s -ę | s -ę | s -a |
V | – | – | – |
L | s -ihъ | s -ihъ | s -ihъ |
I | s -imi | s -imi | s -imi |
Pridjevi
Deklinacija pridjeva
U staroslavenskome jeziku postoje određeni i neodređeni pridjevi. Neodređeni se pridjevi dekliniraju kao odgovarajuće imenice glavne sklonidbe, npr. novъ kao rabъ, nova kao žena, novo kao selo, niĉь kao vračь, niĉa kao duša, niĉe kao polje.
Određeni se pridjevi dobivaju spajanjem neodređenoga pridjeva i oblika anaforičke zamjenice jь (u pismu i), ja, je kao što je prikazano u tablici.
|
|
|
Stupnjevanje pridjeva
U staroslavenskome jeziku postoje tri stupnja pridjeva:
- pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo;
- komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo;
- superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo.
KOMPARATIV
- 1. Pridjevi sa silaznom intonacijom na korijenskome slogu (u hrvatskome jeziku ti pridjevi tvore komparativ nastavkom -ji):
- dragъ − draž-ii (m), draž-e (s), draž-ьši;
- tęžьkъ − tęžii, tęže, tęžьši;
- grǫbъ − grǫblii, grǫble, grǫblьši.
- 2. Pridjevi s uzlaznom intonacijom na korijenskom slogu (u hrvatskome jeziku ti pridjevi tvore komparativ nastavkom -iji):
- novъ − nov-êi, nov-êje, nov-êiši;
- starъ − star-êi, star-êje, star-êiši;
- junъ − jun-êi, jun-êje, jun-êiši.
DEKLINACIJA KOMPARATIVA
N | dražii | draže | dražьši | junêi | junêje | junêiši | |||||||||||||||||||||
G | dražьša | dražьša | dražьšę | junêiša | junêiša | junêišę | |||||||||||||||||||||
D | dražьšu | dražьšu | dražьšǫ | junêišu | junêišu | junêiši | |||||||||||||||||||||
A | dražšii | draže | dražьši | junêi | junêje | junêišǫ | |||||||||||||||||||||
L | dražьši | dražьši | dražьši | junêiši | junêjiši | junêiši | |||||||||||||||||||||
I | dražьšemь | dražьšemь | dražьšejǫ | junêišemь | junêišemь | junêišejǫ |
N, A | dražьša | dražьši | dražьši | junêiša | junêiši | junêiši | |||||||||||||||||||||
G, L | dražьšu | dražьšu | dražьšu | junêišu | junêišu | junêišu | |||||||||||||||||||||
D, I | dražьšema | dražьšema | dražьšama | junêišema | junêišema | junêišama |
N | dražьše | dražьša | dražьšę | junêiše | junêiša | junêišę | |||||||||||||||||||||
G | dražьšь | dražьšь | dražьšь | junêišь | junêišь | junêišь | |||||||||||||||||||||
D | dražьšemь | dražьšemь | dražьšamь | junêišemь | junêišemь | junêišamь | |||||||||||||||||||||
A | dražьšę | dražьša | dražьšę | junêišę | junêiša | junêišę | |||||||||||||||||||||
L | dražьšihь | dražьšihь | dražьšahь | junêišihь | junêišihь | junêišahь | |||||||||||||||||||||
I | dražьši | dražьši | dražьšami | junêiši | junêiši | junêišami |
SUPERLATIV
Tvori se:
- dodavanjem prefiksa nai− na komparativ: naidražii, naitęžьši, naigrǫble;
- komparativom i zamjenicom vьsego/vьsêhъ: novêi vьsego, dražii vьsêhъ.
APSOLUTNI SUPERLATIV tvori se:
- dodavanjem prefiksa prê− na pozitiv: prêdragъ, prênova, prêstaro;
- prilogom Ʒêlo i pozitivom: Ʒêlo dragъ, Ʒêlo nova, Ʒêlo staro.
Brojevi
Glavni brojevi
1 jedinъ (m.r.), jedina (ž.r.), jedino (s.r.) 2 dъva (m.r.), dъvê (ž. i s.r.) 3 trьje (m.r.), tri (ž. i s.r.) 4 četyre (m.r.), četyri (ž. i s.r.) 5 pętь 6 šestь 7 sedmь 8 osmь 9 devętь 10 desętь 11 jedin-ъ/a/o na desęte 12 dъv-a/ê na desęte 20 dъva desęti 21 dъva desęti i jedin-ъ/a/o 22 dъva desęti i dъv-a/ê 30 trije desęte 40 četyre desęte 50 pętь desętь 60 šestь desętь 70 sedmь desętь 80 osmь desętь 90 devętь desętь 100 sъto 200 dъvê sъtê 300 tri sъta 400 četyre sъta 500 pętь sъtь 1 000 tysęĉi, tysǫĉi 2 000 dъvê tysǫĉi 5 000 pętь tysǫĉь 10 000 desętь tysǫĉь ili tьma 20 000 dъvadeseti tysǫĉь ili dъvê tьmê 100 000 sъto tysǫĉь ili leĝeonъ
Sklonidba glavnih brojeva
1 kao zamjenica jedinъ − jedinogo, jedina − jedinoję 2 kao zamjenica, samo u dvojini 3 po i−deklinaciji, samo u množini 4 kao i trьje, tri, osim N i G kao konsonantske osnove 5−10 po i−deklinaciji, samo u jednini, desętь i u množini i dvojini 11−19 sklanja se samo prvi dio , npr. jedinomu na desęte 20, 30, 40 sklanjaju se oba dijela: dъvêma desętьma, trьmь desętьmъ 50−90 sklanja se samo prvi dio: pętijǫ desętь
- sъto se sklanja kao selo, tysęĉi kao bogyni, tьma kao žena, leĝeonъ kao rabъ
Redni brojevi
1 prъvyi, prъvaja, prъvoje 2 vъtoryi, vъtoraja, vъtoroje 3 tretii, tretijaja, tretijeje 4 četvrъyi, četvrъaja, četvrъoje 5 pętyi, pętaja, pętoje 11 prъvyi / prъvaja / prъvoje na desęte 20 dъvadesętьn-yi/aja/oje 21 dъvadesętьn-yi/aja/oje prъv-yi/aja/oje 60 šestьdesętьn-yi/aja/oje 100 sъtъn-yi/aja/oje 1 000 tysǫĉьn-yi/aja/oje
Svi se redni brojevi sklanjaju kao odgovarajući pridjevi.
Glagoli
Prezent
Prezent glagola tvori se tako da se na prezentsku osnovu dodaju nastavci. Kod nekih je glagola prezentska osnova skrivena zbog glasovnih promjena u prošlosti (navedeni su češći glagoli):
- bosti (bod-), vesti (ved- ili vez-), krasti (krad-), iti (id-)
- plesti (plet-), mesti (met-), greti (greb-), krasti
- reĉi (rek-), peĉi (pek-), moĉi (mog-), teĉi (tek-)
1. Glagoli e-tipa na prezentska osnova dodaju interfiks e (nestaje ispred -ǫ) i nastavke:
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
bosti (bod-) |
1. bod -ǫ |
1. bod -e + -mъ |
1. bod -e + -vě |
reĉi (rek-) |
1. rek -ǫ |
1. reč -e + -mъ |
1. reč -e + -vě |
2. Glagoli i-tipa dobivaju iste nastavke, ali je interfiks i (nestaje ispred -ǫ i ę). U prvom se licu događa jotacija (k/c + j > č, g/z + j > ž, h/s + j > š, l + j > lj, n + j > nj, t + j > ĉ, d + j > žd), odnosno epenteza (bj > blj, pj > plj, mj > mlj, vj > vlj):
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
hvaliti (hval-) |
1. hval + -j + -ǫ |
1. hval -i + -mъ |
1. hval -i + -vě |
ljubiti (ljub-) |
1. ljub + -lj + -ǫ |
1. ljub -i + -mъ |
1. ljub -i + -vě |
3. Atematski glagoli byti, dati, věděti, iměti i jasti nepravilno tvore prezent:
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
byti |
1. jesmь |
1. jesmъ |
1. jesvě |
věděti |
1. věmь |
1. věmъ |
1. věvě |
iměti |
1. imamь |
1. imamъ |
1. imavě |
jasti |
1. jamь |
1. jamъ |
1. javě |
Treba razlikovati glagole imĕti (imamь, imaši, imatъ), imati (jemljǫ, jemleši, jemletъ) i jęti (imǫ, imeši, imetъ). Iznimka je i glagol hotĕti koji provodi jotaciju premda nije glagol i-tipa (hoĉǫ, hoĉeši, hoĉetъ).
Asigmatski aorist
Asigmatski aorist ime je dobio po nedostatku fonema s u sklonidbi (grč. sigma), odnosno, nemamo promjenu VsV > VhV (s između samoglasnika daje h). Asigmatski aorist s vremenom je postajao sve arhaičnijim te je mijenjan s druga dva aorista.
Tvorio se tako da se na infinitivnu osnovu glagola e-tipa kojima je osnova završavala na suglasnik (glagola sa sufiksom -nǫ- i glagola s nultim sufiksom) dodaju sljedeći nastavci: -ъ, -e, -e; -omъ, -ete, -ǫ; -ově, -eta, -ete.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
pasti (pad-) |
1. pad -ъ |
1. pad -omъ |
1. pad -ově |
teĉi (tek-) |
1. tek -ъ |
1. tek -omъ |
1. tek -ově |
moĉi (mog-) |
1. mog -ъ |
1. mog -omъ |
1. mog -ově |
dvignǫti (dvig-) |
1. dvig -ъ |
1. dvig -omъ |
1. dvig -ově |
Sigmatski prvi aorist
Sigmatski prvi aorist tvorio se na sljedeće načine:
- Glagoli čija osnova završava na b, p, d, t, z, s tvorili su ovaj aorist tako da se taj završni suglasnik odbaci i interfiksu -s- dodaju nastavci -ъ, -, -; -omъ, -te, -ę; -ově, -ta, -te. Sigma (s) između samoglasnika ostaje jednaka (interfiks). Pritom se e duljilo u ě, a o u a.
- Glagoli čija osnova završava na r ili k tvorili su aorist jednako kao i navedeni glagoli, ali im se sigma (s) između samoglasnika mijenjala h, stoga su se intefiksu (h ili s) dodavali isti nastavci. Pritom se e također duljilo u ě, a o u a.
- Drugo i treće lice jednine ovih glagola nije zabilježeno, stoga se uzimaju oblici asigmatskog aorista.
- Glagoli čija osnova završava na samoglasnik tvorili su aorist tako da se na infinitivnu osnovu dodaju isti nastavci, a sigma se između samoglasnika mijenjala u h.
- Drugo i treće lice ovih glagola podudara se s infinitivnom osnovom zato što se sigma našla na kraju glagola te je nestala.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
hvaliti (hvali-) |
1. hvali -h -ъ |
1. hvali -h -omъ |
1. hvali -h -ově |
teĉi (tek-) |
1. těhъ (tek -s -ъ) |
1. těhomъ (tek -s -omъ) |
1. těhově (tek -s -ově) |
greti (greb-) |
1. grěsъ |
1. grěsomъ |
1. grěsově |
bosti (bod-) |
1. basъ |
1. basomъ |
1. basově |
Sigmatski drugi aorist
Sigmatski drugi aorist tvorio se tako da se na infinitivnu osnovu glagola e-tipa kojima je osnova završavala na suglasnik (glagola sa sufiksom -nǫ- i glagola s nultim sufiksom) dodaju interfiks -os- (-oh-) te na nj nastavci -ъ, -, -; -omъ, -te, -ę; -ově, -ta, -te. Sigma s između samoglasnika pretvarala se u h.
Drugo i treće lice jednine nisu zabilježeni te se uzima oblik asigmatskog aorista.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
krasti (krad-) |
1. krad -oh -ъ |
1. krad -oh -omъ |
1. krad -oh -ově |
reĉi (rek-) |
1. rek -oh -ъ |
1. rek -oh -omъ |
1. rek -oh -ově |
iti (id-) |
1. id -oh -ъ |
1. id -oh -omъ |
1. id -oh -ově |
Imperfekt
Imperfekt se tvori na dva načina:
1. ako infinitivna osnova završi na -a ili -ě, dodaje se interfiks -ah- (koji se mijenja u -aš- palatalizacijom ispred e) te nastavci za asigmatski aorist: -ъ, -e, -e; -omъ, -ete, -ǫ; -ově, -eta, -ete.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
glagolati (glagola-) |
1. glagola -ah -ъ |
1. glagola -ah -omъ |
1. glagola -ah -ově |
viděti (vidě-) |
1. vidě -ah -ъ |
1. vidě -ah -omъ |
1. vidě -ah -ově |
2. drugim se načinom tvore imperfekti ostalih glagola tako da se na prezentsku osnovu dodaje interfiks -ah- (koji se ispred e palatalizacijom mijenja u -aš-) te nastavci asigmatskog aorista: -ъ, -e, -e; -omъ, -ete, -ǫ; -ově, -eta, -ete.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
zъvati (zov-) |
1. zov -ě -ah -ъ |
1. zov -ě -ah -omъ |
1. zov -ě -ah -ově |
bosti (bod-) |
1. bod -ě -ah -ъ |
1. bod -ě -ah -omъ |
1. bod -ě -ah -ově |
Česte su alternacije da glagoli tvore imperfekt na oba načina kod glagola koji mijenjaju osnove. Stoga su moguće i posvjedočene obje inačice:
- bъrati (bъra-; ber-) > bъraahъ ili berěahъ
- gъnati (gъna-; žen-) > gъnaahъ ili ženěahъ
- plьvati (plьva-; pljuj-) > plьvaahъ ili pljujěahъ
- zъvati (zъva-; zov-) > zъvaahъ ili zověahъ
U staroslavenskim se tekstovima često stežu oblici tako da ěah postaje ěh, a aah postaje ah. Primjer je u Traktatu Crnorisca Hrabra:
- Prĕžde ubo slovĕne ne imĕhǫ knigъ, nǫ črъtami i rĕzami čьtĕhǫ i gataahǫ, pogani sǫĉe.
Neki oblici provode glasovne promjene, odnosno provodi se palatalizacija ili jotacija ispred ě, a jat potom postaje a. Isto vrijedi i ako osnova završi na j koje se ispred jata reducira i opet jat postaje a:
- hvaliti (hval-) > hval + ě + ahъ > hvaljaahъ
- nositi (nos-) > nos + ě + ahъ > nošaahъ
- peĉi (pek-) > pek + ě + ahъ > pečaahъ
- čuti (čuj-) > čuj + ě + ahъ > čujaahъ
Prvi način nije prvotni oblik, to je drugi način, a prvi je nastao promjenom jata u a. To nam potvrđuje i imperfekt glagola byti:
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
byti) |
1. běahъ |
1. běahomъ |
1. běahově |
Participi
Aktivni particip prezenta
Aktivni particip prezenta (glagolski prilog sadašnji) tvori se tako da se na prezentsku osnovu dodaju navedeni nastavci.
1. Glagoli e-tipa, atematski glagoli:
- prezentska osnova + -y (muški i srednji rod) i ǫĉi (ženski rod)
- (npr. greti (greb-) > greby; grebǫĉi)
2. Glagoli e-tipa čija prezentska osnova završava na palatal:
- prezentska osnova + -ę (muški i srednji rod) i ǫĉi (ženski rod)
- (npr. kupovati (kupuj-) > kupuję, kupujǫĉi)
3. Glagoli i-tipa:
- prezentska osnova + -ę (muški i srednji rod) i ęĉi (ženski rod)
- (npr. ljubiti (ljub-) > ljubę, ljubęĉi)
Pasivni particip prezenta
Pasivni particip prezenta tvori se tako da se na prezentsku osnovu dodaju nastavci -o/e/i + m + ъ/a/o (muški, ženski, srednji rod):
1. Glagoli e-tipa, atematski glagoli:
- prezentska osnova + o + m + ъ/a/o
- (npr. peĉi (pek-) > pekomъ, pekoma, pekomo)
2. Glagoli e-tipa čija osnova završava na palazal:
- prezentska osnova + e + m + ъ/a/o
- (npr. želeti (želj-) > željemъ, željema, željemo)
3. Glagoli i-tipa:
- prezentska osnova + i + m + ъ/a/o
- (npr. hvaliti (hval-) > hvalimъ, hvalima, hvalimo)
Aktivni particip preterita prvi
Aktivni particip preterita prvi (glagolski prilog prošli) tvori se tako da se na infinitivnu osnovu dodaju navedeni nastavci.
1. Glagoli e-tipa, atematski glagoli:
- infinitivna osnova + -ъ (muški i srednji rod) ili -ъši (ženski rod)
- (npr. bosti (bod-) > bodъ, bodъši)
2. Glagoli i-tipa dobivaju v koje sprječava hijat:
- infinitivna osnova + -vъ (muški i srednji rod) ili -vъši (ženski rod)
- (npr. hvaliti (hvali-) > hvalъ, hvalъši)
Potonji glagoli i-tipa imaju dvojake oblike ovog participa - navedeni stariji te noviji nastao analogijom prema drugim glagolima:
- nositi (nosi-) > nošъ, nošъši (jotacijom od + jъ, jъši) ili nosivъ, nosivъši
- roditi (rod-) > roždъ, roždъši (jotacijom od + jъ, jъši) ili rodivъ, rodivъši
3. Glagoli koji su nastali metatezom likvida tvore ovaj particip od svoje starije osnove:
- mrěti (< merti) > mьrъ, mьrъši (a ne mrěvъ, mrěvъši)
- prostrěti (< prosterti) > prostьrъ, prostьrъši (a ne prostrěvъ, prostrěvъši)
4. Nepravilni participi:
- iti > šьdъ, šьdъši
- jahati > javъ, javъši
Aktivni particip preterita drugi
Aktivni particip preterita drugi (glagolski pridjev radni) tvori se tako da se na infinitivnu osnovu doda interfiks l te nastavci ъ/a/o. Ako osnova završava na -t ili -d, oni će otpasti.
- hvaliti (hvali) > hvalilъ, hvalila, hvalilo
- plesti (plet-) > plelъ, plela, plelo
Pasivni particip preterita
Pasivni particip preterita (glagolski pridjev trpni) tvori se tao da se na infinitivnu osnovu dodaju navedeni nastavci.
1. Glagoli s osnovom na suglasnik, -y ili -i:
- infinitivna osnova + en + ъ/a/o
- (npr. bosti (bod-) > bodenъ, bodena, bodeno)
- (npr. nositi (nosi-) > nošenъ, nošena, nošeno - jotacijom od nosi + enъ > nosjenъ > nošenъ)
- (npr. umyti dobiva kao kod -ъv- kao kod istoimene deklinacije > umъvenъ, umъvena, umъveno)
2. Glagoli s osnovom na -a ili -ě:
- infintivna osnova + n + ъ/a/o
- (npr. glagolati (glagola-) > glagolanъ, glagolana, glagolano)
- (npr. viděti (vidě-) > vižden, viždena, viždeno - jotacijom od viděn, viděna, viděno)
3. Glagoli kojima osnova završava na -ę, -u, -i i -ě (od metateze likvida):
- infinitivna osnova t + ъ/a/o
- (npr. klęti (klę-) > klętъ, klęta, klęto)
- (npr. obuti (obu-) > obutъ, obuta, obuto)
- (npr. mrěti (mrě-) > mrětъ, mrěta, mrěto)
- (npr. viti (vi-) > vitъ, vita, vito)
Potonji glagoli čija osnova završava na -i (viti, biti itd.) mogu tvoriti pasivni particip preterita i kao glagoli u prvoj skupini: bitъ ili bijenъ, vitъ ili vijenъ).
Složeni glagolski oblici
Perfekt
Perfekt se tvori tako da se aktivnom participu preterita drugom doda nesvršeni prezent pomoćnog glagola byti.
- nosilъ/a/o jesmь, jesi, jestъ
- nosili/y/a jesmъ, jeste, sǫtь
- nosila/ě/ě jesvě, jesta, jeste
Futur drugi
Futur drugi tvori se tako da se aktivnom participu preterita drugom doda svršeni prezent pomoćnog glagola byti.
- nosilъ/a/o bǫdǫ, bǫdeši, bǫdetъ
- nosili/y/a bǫdemъ, bǫdete, bǫdǫtъ
- nosila/ě/ě bǫdevě, bǫdeta, bǫdete
Kondicional
Kondicional se tvori tako da se aktivnom participu preterita drugom doda posebni oblik pomoćnog glagola byti (neki ga smatraju aoristom, neki preteritom). Dvojina nije zabilježena.
- nosilъ/a/o bimь, bim bi
- nosili/y/a bimъ, biste, bǫ (byšę)
Pluskvamperfekt
Pluskvamperfekt se tvori na više načina tako da se aktivnom participu preterita drugom doda perfekt, imperfekt ili aorist pomoćnog glagola byti.
- nosilъ/a/o bylъ/a/o jesmь ili běahъ ili běhъ
- nosili/y/a byli/y/a jesmъ ili běahomъ ili běhomъ
- nosila/ě/ě byla/ě/ě jesvě ili běahově ili běhově
Futur prvi
Futur prvi ne tvori se od aktivnog participa preterita drugog. Naime, svršeni glagoli imaju svojim prezentom futursko značenje. Nesvršeni glagoli tvore futur prvi od pomoćnog glagola (byti, hotěti, načęti, iměti) i infinitivom.
- bǫdǫ / hoĉǫ / načьnǫ / imamь hvaliti
Prilozi
Neizvedeni prilozi
To su prvotni prilozi kojima se teško određuje etimologija i postanak im je nejasan.
- abьje (abije) = odmah
- jedъva = jedva
- jeĉe = još
- nyně = sad, danas
- paky = opet
- (j)uže = već, više
Izvedeni prilozi
Zamjenički prilozi
Zamjenički su prilozi izvedeni od zamjenica i sufikasa (npr. ov + amo = ovamo, kъ + de = kъde (gdje)):
- -amo = smjer kretanja (tamo, kamo, onamo)
- -ako / -ače = način (tako, inako, inače)
- -de = mjesto (sьde, onude, vьsьde)
- -gda = vrijeme (tъgda, kъgda, egda)
- -lь / -li / / -lě / -lьma / -lьmi = količina, mjera (kolь, kolě, kolьmi)
Imenski prilozi
Imenski se prilozi tvore od imenskih riječi ili konverzijom postaju prilozi koji su zapravo deklinabilne riječi priložnog značenja.
Načinski se prilozi tvore sufiksima -o ili -ě (nastavak akuzativa jednine srednjeg roda, nastavak lokativa jednine srednjeg roda), a razlike u značenjima različitih sufikasa nije bilo, no neki su prilozi imali samo oblike na -o (veselo), a neki samo na -ě (javě = javno).
Načinski su se prilozi također tvorili od pridjeva sa sufiksom -ьsk- dodavši im nastavak -y (zapravo podrijetlom instrumental množine; npr. slověnьsky).
Prilozi su se tvorili i sufiksom -ь (pravь, različь) koji su vjerojatno naslijeđeni akuzativni oblici iz praslavenskog.
Česti su i popriloženi insturumentali a-deklinacije poput jednьnojǫ (jednokratno) te kosi padeži u funkcijama priložnih oznaka.
Mjesni su prilozi podrijetlom bili uglavnom lokativi imenica: gorě, dolě, nizu, a isto je vrijedilo i za vremenske priloge: zimě, polu dьne.
Prijedlozi
Prvotni prijedlozi
Prvotni i neizvedeni prijedlozi pripadaju praindoeuropskom i praslavenskom naslijeđu:
- bez + genitiv
- kъ + dativ
- otъ + genitiv
- po + dativ, lokativ
- vъ + akuzativ, lokativ
- za + akuzativ, instrumental
Drugotni prijedlozi
Drugotni prijedlozi izvedeni su od priložnih izraza: vьslědъ od vь slědъ, prěžde je komparativ od prědъ itd.
Veznici i čestice
Veznike i čestice nije lako odvojiti jer katkad služe kao pojačivači, a katkad imaju vezničku službu.
- i, a = čestice i veznici
- li = upitna čestica (a + li = ali, i + li = ili)
- da = veznik i čestica
- bo = čestica, izražava uzročne odnose (i + bo = ibo, u + bo = ubo)
- aĉe, eda = pogodbeni i uzročni veznici
Najčešća je čestica že koja je bila intenzifikator i veznik, a često se vezala uz zamjenice i priloge (jakože, nikъto že).
Izvori
- Stjepan Damjanović: Staroslavenski jezik, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.
- Stjepan Damjanović: Slovo iskona, Matica hrvatska, Zagreb, 2005.
- Josip Hamm: Staroslavenska gramatika