Sorbi (pleme)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pogreška pri izradbi sličice:
Serbowie i povezana slavenska plemena u ranom srednjem vijeku (8. - 10. st.)
Sorben i povezana slavenska plemena, po W. Fix, 1869.
Pogreška pri izradbi sličice:
Serby i povezana slavenska plemena, po Wilhelm Bogusławski, 1861

Sorbi (također Sorabi, Surbi ili Srbi i Bijeli Srbi), bili su srednjovjekovno ranoslavensko pleme koje je živjelo između rijeke Saale i Labe, a kao plemenska konfederacija obuhvaćala šire prostore današnje Saske i Tiringije. Bili su dio veće skupine zvane Polabski Slaveni.

Njihova povijest prenosi se uglavnom putem franačkih srednjovjekovnih kronika, počevši od Fredegarove kronike. Spomenuta kronika izvještava da su se 631. godine, pod svojim prvim imenovanim vladarom, Dervanom, Sorbi odrekli odanosti franačkom kralju i pridružili se široj slavenskoj plemenskoj zajednici koju je predvodio Samo. Smatra se kako su Sorbi istovjetni Bijelim Srbima koje spominje bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu De Administrando Imperio (10. st.), koji su se doselili u 7. stoljeću na Balkan i preci su Srba.

Kroničari od 8. do 10. stoljeća spominju Sorbe uglavnom u vezi s graničnim sukobima sa susjednim stanovništvom. Pleme je prvi put prihvatilo vrhovnu vlast Karolinškog Carstva pod Tunglom 826. godine. Do sredine 9. stoljeća Karolinzi su uspostavili carsku pograničnu oblast poznatu kao Sorbska marka (Limes Sorabicus).

Unatoč dugotrajnom otporu, sorbski teritoriji postupno su integrirani u administrativni sustav Svetog Rimskog Carstva. Taj ekspanzionistički proces dogodio se daljnjim uspostavljanjem i širenjem dodatnih pograničnih marki, a u potpunosti je završen do 12. stoljeća. Regija i veliki dio njezinog stanovništva germanizirani su tijekom njemačkog prodora na istok (Ostsiedlung). Stanovništvo koje je zadržalo slavenski etnički identitet i korištenje lokalnog slavenskog jezika postalo je sastavni dio suvremenih Lužičkih Sorba u Lužici.[1]

Etimologija

Sorbi/Srbi se spominju između 6. i 10. stoljeća kao Cervetiis (Servetiis), gentis (S)urbiorum, Suurbi, Sorabi, Soraborum, Sorabos, Surpe, Sorabici, Sorabiet, Sarbin, Swrbjn, Servians, Zribia, and Suurbelant.[2] Općenito se smatra da njihov etnonim *Sŕbъ (plur. *Sŕby) potječe iz praslavenskog jezika s apelativnim značenjem "obiteljskog srodstva" i "saveza", a sporedna teza tvrdi da potječe iz iransko-sarmatskog jezika.[2][3][4][5] U starom lužičkosrpskom/sorbskom jeziku najstariji oblik etnonima je glasio "Sorb", u gornjolužičkosrpskom kao "Serb", a u donjolužičkosrpskom kao "Sarb".[6]

Podrijetlo

Prema starom teoretiziranju njemačkog arheologa Joachima Herrmanna, srpsko pleme karakterizirano keramikom leipziške skupine tipa Rüssen stiglo je iz Srednjeg Podunavlja početkom 7. stoljeća i naselilo se između rijeke Saale i Labe, ali tek od 10. stoljeća njihov etnonim prenesen je na Lužičane, Milčene i druga plemena skupine sukow-dziedzice i tornow koja su pretpostavljeno bila prisutna od kraja 5. i početka 6. stoljeća (tornow od 7. stoljeća, a tvrdilo se i da su na zapadu bili prisutni neki Slaveni praško-korčačke kulture).[7][8][9] Herrmann je također smatrao da su se Sorbi naselili i djelovali oko Magdeburga, Havellanda, Tiringije i sjeveroistočne Bavarske,[10] a uz njih su se doselili Hrvati i Bugari iz Srednjeg Podunavlja bježeći od pritiska panonskih Avara.[11][12] Međutim, od 1980-ih, Herrmannova teorija o valovima nekoliko arheoloških kultura koje su nosile različite etničke skupine je zastarjela i odbacuju je arheolozi, povjesničari i drugi znanstvenici jer se pokazalo da je potpuno neutemeljena bivajući utemeljena na pogrešnim podacima i kronologijama, između ostalog.[13][14][15][6][16] Keramika slične kvalitete kao i Rüssen-tip u ostatku Polablja pojavljuje se tek od druge polovice 8. stoljeća.[17] Dendrokronologija je također pokazala da je drveni građevinski materijal bio od kraja 8. do početka 10. stoljeća, dok materijal iz 6. i 7. stoljeća gotovo da i ne postoji.[18] To također dovodi u sumnju točnost povijesnih izvora i njihove interpretacije.[19] Peter Heather je, zaključno, izjavio da je to "stara teorija" s ozbiljno pogrešnim datiranjem keramike i nalazišta, koji u stvarnosti datiraju iz 8. i 9. stoljeća.[20] Arheološki podaci i povijesni izvori ukazuju na najraniju slavensku migraciju duž Karpata i Alpa od kraja 6. stoljeća s materijalom tipa Korčak,[21][22] i "Srbi, najvjerojatnije, već su bili nositelji keramike praško-korčačkog tipa".[23][24]

Smatra se da je drevna domovina Sorba vjerojatno bila u blizini drugih Slavena negdje u jugoistočnoj Poljskoj i zapadnoj Ukrajini, odakle su migrirali prema zapadu duž Karpata u Šlesku, Bohemiju i na kraju Sasku.[25] Pojava Slavena u Polablju obično se tumači kao migracija sa ili bez avarskog utjecaja (bilo samostalan dolazak sa ili bez avarskog pritiska, ili pod odlukom Avara kao protufranačkih graničara, ili pod pokroviteljstvom Franaka kao protuavarskih graničara u Tiringiji).[26] Međutim, budući da su Sorbi vjerojatno bili prisutni oko Bohemije već sredinom 6. stoljeća, to isključuje njihovu vezu s prva dva franačko-avarska sukoba (562., 566.) i Avarima općenito, te podržava inicijativu Franaka.[27]

Izvorno područje naselja plemena Sorba bilo je između dolina rijeka Saale i Labe te Rudna gora, moguće se šireći i do rijeke Donje Havel na sjeveru, te od Ilma i Saale na jugozapadu u Tiringiji do rijeke Gere i grada Erfurta.[28] Na temelju povijesnih i arheoloških dokaza, najvjerojatnije su tamo stigli iz sjeverozapadne Češke, gdje su moguće bili dio istog etnokulturnog područja uz "češka plemena" Pšované, Litoměřići, Lemuzi i Děčané.[29] Prema marginalnoj teoriji, njihovo područje naselja moguće je uključivalo i dio Chebsko (sjeverozapadni rub Češke),[30][31] ali to je neutemeljena tvrdnja bez izvora, a znanstvenici, uključujući E. Simeka, dokazali su da su tamo živjeli samo Česi.[31] Henryk Łowmiański zaključio je da se u češkim i njemačkim povijesnim izvorima ne spominju Sorbi/Srbi koji žive na teritoriju Češke.[31] Područje Bijelih Srba u dolini Saale-Elbe imalo je ravne grobove s kremiranjem u urnama, dok je područje Gornje Lužice i dijelom Donje Lužice također imalo ukope s kremiranjem u kurganima, što je bilo češće u susjednom području sjeveroistočne Češke i Donje Šleske (pretpostavljeno naseljeno Bijelim Hrvatima i poljskim plemenima), što je Rostyslav Vatseba pretpostavio kao pokazatelj lehitsko-hrvatske kontaktne zone u istočnom dijelu Saske.[32][33][34]

Često se smatra da najraniji spomen Sorba datira iz 6. stoljeća ili ranije, a spominje ga Vibius Sequester,[35] koji je zabilježio Cervetiis (Servetiis) kako žive na drugom dijelu rijeke Labe koja ih je dijelila od Sveva (Albis Germaniae Suevos a Cerveciis dividiit).[2][36][37][30][38][39][40][41] Prema jednoj teoriji, izvorni Srbi nisu bili slavenskog podrijetla, a takav rani spomen povezan je s mogućom migracijom sarmatskog plemena Serboi prema zapadu s Hunima koji su kasnije kao elita pokorili slavensko stanovništvo dajući mu svoje ime,[42][43][44][45] te da oni koji su ostali na Kavkazu spominje u 10. stoljeću Konstantin VII. u De Ceremoniis kao Sarbane (Srbe) i Krevatade (Hrvate).[46][47]

Povijest

Prvi spomen u Fredegarovoj kronici (Surbiorum), 631.
Pogreška pri izradbi sličice:
Granice kneževine Sorba u vrijeme kneza Dervana

Prema Fredegarovoj kronici, Surbi su živjeli u dolini Saale-Labe, naselili se u tirinškom dijelu Franačke barem od druge polovice 6. stoljeća i bili su vazali Merovinške dinastije.[30][48][49] Linija Saale-Labe označavala je približnu granicu slavenske migracije prema zapadu.[50] Opisano je da su od davnina bili "vezani" ili "pripadali" Franačkom kraljevstvu, što bi bilo moguće najkasnije u razdoblju Teudeberta II. od Austrazije (595. – 612.), vjerojatno pomažući Francima u osvajanju Tiringije, a kasnije stavljajući se na stranu Teudeberta II. tijekom kneževske pobune Teuderika II.[51] Fredegar prepričava da su se pod vodstvom vojvode Dervana (Dervanus dux gente Surbiorum que ex genere Sclavinorum) pridružili slavenskoj plemenskoj uniji koju je okupio Samo, nakon Samove odlučne pobjede protiv franačkog kralja Dagoberta I. 631. godine.[48][52] Nakon toga, ova slavenska plemena neprestano su pljačkala Tiringiju.[48] Sudbina plemena tijekom Samove smrti i raspada unije 658. godine nije utvrđena, ali se smatra da su se potom vratili u franačko vazalstvo,[53] pod poluneovisnim Radulfom, kraljem Tiringije (632. – 642.) do oko 700. godine.[54]

Godine 782., Sorbi, koji su nastanjivali područje između Labe i Saale, opljačkali su Tiringiju i Sasku.[55] Karlo Veliki poslao je Adalgis, Worad i Geilo u Sasku s ciljem napada na Sorbe, no susreli su se s pobunjeničkim Saksoncima koji su ih uništili.[56] Godine 789. Karlo Veliki pokrenuo je kampanju protiv Wiltzi (Veleti), a nakon što je stigao do Labe, otišao je dalje i uspješno „pokorio Slavene”.[57][58] Njegova vojska uključivala je i Sorbe i Obotrite predvođene poglavicom Witzanom.[59][58] Vojska je stigla dostići Dragovita od Wiltza, koji se predao, a zatim su ga slijedili drugi slavenski magnati i poglavari koji su se pokorili Karlu Velikom.[58]

Karlo Mlađi pokrenuo je kampanju protiv Slavena u Bohemiji 805. godine, ubivši njihovog dux Lecho-a, a zatim je sa svojom vojskom prešao Saalu i 806. godine ubio rex Melito-a (ili Miliduoch-a) od Sorabi/Siurbis koji „žive na rijeci Labi”.[60][61][62][63] Regija je bila opustošena, nakon čega su se ostali slavenski poglavari pokorili i dali taoce.[64][65] Franci su sagradili dva dvorca, po jedan na svakoj rijeci.[66] Deset godina kasnije, 816. godine, Sorbi su se pobunili, ali njihova neposlušnost je ugušena nakon što su Saksonci i Istočni Franaci u pohodu osvojili njihove gradove i obnovili njihove zakletve podložnosti.[67][63][68] Godine 822. Sorbi su poslali poslanstvo s darovima, zajedno s drugim Slavenima (Obodriti, Wilzi, Bohemi, Moravci, Predenecenti, kao i panonski Avari) na opću skupštinu Ludovika Pobožnog u Frankfurtu.[69]

U svibnju 826., na sastanku u Ingelheimu, Cedrag od Obotrita i Tunglo, „jedan od magnata” Sorba, optuženi su za nesavjesno ponašanje; naređeno im je da se pojave u listopadu, a Tunglo je predao svog sina kao taoca kako bi mu se dopustio povratak kući.[70][71][72] Franci su, negdje prije 830-ih, osnovali pograničnu Sorbsku marku (Limes Sorabicus), koja je obuhvaćala i istočnu Tiringiju, u najistočnijem dijelu Istočne Franačke.

Godine 839. Saksonci su se borili protiv „Sorabos, zvanih Colodici” kod Kesigesburcha i pobijedili u bitci, uspjevši ubiti svog kralja Cimuscloa (ili Czimislava), a Kesigesburch i jedanaest utvrda su zarobljeni.[63] Sorbi su bili prisiljeni plaćati danak i prepustili su teritorij Francima.[73] Sorbsko pleme Colodici nadalje se spominje 973. (Coledizi pagus, Cholidici), 975. (Colidiki) i 1015. (Colidici locus).[74] Osim Colodica, druga plemena koja znanstvenici smatraju dijelom sorbske plemenske jezgre su Daleminci-Glomačani (no „nije jasno jesu li bili neovisni od Sorba, podložni njima ili dio sorbske konfederacije”[75]), Chutici-Chudzicy, Citici-Żytyce, Neletici-Nieletycy, Siusler-Susłowie, među ostalima, a ostala značajna plemena su bila dio šire plemenske konfederacije koja je usvojila sorbsko ime.[7][76][77] Heinz Schuster-Šewc nije se slagao s mišljenjem povjesničara i arheologa da Lužičani i Milčeni istočno od rijeke Labe u gornjoj i donjoj Lužici nisu pripadali istoj etničkoj skupini kao i Sorbi koji su živjeli zapadno od rijeke Labe i kako su usvojili sorbski etnonim tek od 10.-11. stoljeća.[6]

Prema Annales Fuldenses, 849. godine Thachulf, vojvoda Tiringije, nosio je i titulu „dux Sorbske marke”.[78] Godine 851. Sorbi napali su i pljačkali franačku granicu, izazivajući invaziju Ludviga Njemačkog koji ih je „teško tlačio. Ukrotio ih je nakon što su izgubili žetvu, a time i nadu u hranu”.[79] U kolovozu 856. sorbske vojvode (duces) pridružili su se vojsci kralja Ludovika u njegovom uspješnom napadu na Dalemince i Bohemiju.[80][81] Godine 857., brat od Sclavitag/Slavitacha, sina pobunjenog Wiztracha bohemijskog vojvode, pronašao je utočište na dvoru Zistibora od Sorba prije nego što su ga Franci postavili za novog vojvodu Bohemije.[82][83] U ljeto 858., Thachulfu je naređeno da napadne Sorbe, kao jedna od tri vojske koje su djelovale na različitim slavenskim granicama.[84] Nije jasno jesu li do tada ili kasnije te godine Sorbi ubili svog duxa Zistibora.[85] Godine 869. Sorbi (kao pleme, a ne konfederacija[86]) i Siusli (još jedno sorbsko[87]) „pridružili su se Bohemima i drugim narodima regije i prešli staru tirinšku granicu: opustošili su mnoga mjesta i ubili neke koji su se nepromišljeno okupili da ih napadnu”.[88] U kolovozu iste godine, mnogi Sorbi, ali i bohemijski plaćenici koje su regrutirali Sorbi, ubijeni su i prisiljeni vratiti se kući ili se predati od strane Ludviga III. Mlađeg, tirinških i saksonskih snaga.[89] Nakon Thachulfove smrti u kolovozu 873., Sorbi i Siusli ponovno su se pobunili, ali Liutbert (nadbiskup Mainza) i novi dux Sorbske marke Radulf II. u siječnju 874. „pljačkom i paljenjem slomili su njihovu drskost bez bitke i sveli ih na njihovu prijašnju servilnost”.[90] Nakon vikinških napada u Porajnju protiv Sasa 880. godine, združene snage Sorba, Daleminaca, Bohema i drugih obližnjih plemena napale su Slavene oko rijeke Saale, „vjerni Tirinžanima pljačkom i paljenjem. Grof Poppo, vojvoda Srpske marke, došao je protiv njih s Tirinžanima i, uz Božju pomoć, tako ih porazio da od velike množine nije ostao nitko”.[91] Sorbi u Saskoj vjerojatno su bili Slaveni koji su 892. godine uspješno odbili i ubili Arna (biskupa Würzburga).[92][93]

Smatra se da je negdje u drugoj polovici 9. stoljeća, Svatopluk I. Moravski (vladao 871. – 894.) možda uključio Sorbe u Velikomoravsku Kneževinu,[94][95] ili proširio moravski utjecaj u regiji,[96] jer Annales Fuldenses spominje zakletvu vjernosti s darovima Sorba u Salzu, a zatim Bohema u Regensburgu kralju Arnulfu 895./897. (pri čemu Bohemi nazivaju Moravce "neprijateljima" i "tlačiteljima"[97]),[98][99][100] dok je Thietmar Merseburški u djelu Chronicon Thietmari (11. stoljeće), govoreći o Tiringiji, napisao je da je „za vladavine vojvode Svatopluka nama vladao bohemijski knez. Naši preci plaćali su mu godišnji danak, a on je imao biskupe u svojoj zemlji, tada zvanoj Marierun [Moravska]”.[101]

Bavarski geograf iz sredine 9. stoljeća spomenuo je Surbi koji imaju 50 gradova (Iuxta illos est regio, que vocatur Surbi, in qua regione plures sunt, que habent civitates L).[102][2] Alfred Veliki u svojoj Geografiji Europe (888. – 893.), oslanjajući se na Orozija, bilježi da sjeverno od Dalamenaca su Surpe/Servians.[103][104]

Kralj Henrik I. pokorio je Stodorane 928. godine, a sljedeće godine nametnuo je vlast Obotritima i Veletijancima te ojačao vlast nad Sorbama i Glomačima/Dalemincima.[105] Između 932. i 963. godine Sorbi su postupno gubili svoju neovisnost, pod pritiskom grofa Gera, otonskog markgrofa istoka (Gero Orientalium marchio), koji je proširio njemačku vlast na zemlje polabskih Slavena.[106][107] Od 940-ih, nekoliko je gradova izgrađeno na teritoriju Sorba,[108] a markgrofovija Meissen i Lužička marka osnovane su nakon 965.,[109] unutar Svetog Rimskog Carstva, a Oton I. Veliki osnovao je nove biskupije u slavenskim regijama (uključujući biskupiju Merseburg[110]).[111] Biskup Boso od St. Emmerama (umro 970.), slavenski govornik, imao je znatan uspjeh u pokrštavanju Sorba.[112] Iako su do 994. neki slavenski narodi uspjeli dobiti neovisnost, samo su Sorbi ostali pod saksonskom kontrolom.[113] Novije znanstvene analize primarnih izvora pokazale su da kopije nekih povelja koje sadrže podatke o osnivanju biskupija u slavenskim područjima i Gerovoj jurisdikciji nad tim područjima treba smatrati ubačenima ili krivotvorenima, što je moderne istraživače navelo da dovedu u pitanje ili odbace različita tradicionalna stajališta o prirodi i stvarnom opsegu njemačke ekspanzije prema tim slavenskim zemljama sredinom 10. stoljeća.[114]

Arapski povjesničari i geografi Al-Masudi i Al-Bakri (10. i 11. stoljeće) pišući o Saqaliba (Slavenima) spominju Sarbine ili Sernine koji su živjeli između Nijemaca i Moravaca, „slavenski narod kojeg se ljudi boje iz razloga koje bi predugo objašnjavali i čija bi djela zahtijevala previše detaljan prikaz. Nemaju posebnu vjersku pripadnost”. Oni, kao i drugi Slaveni, „imaju običaj da se žive spale kada kralj ili poglavica umre. Također žrtvuju njegove konje”.[115][116][117][118] U hebrejskoj knjizi Josippon (10. stoljeće) navedena su četiri slavenska etnička imena od Venecije do Saske; Mwr.wh (Moravci), Krw.tj (Hrvati), Swrbjn (Sorbi), Lwcnj (Lučani ili Lužičani ).[31]

Pogreška pri izradbi sličice:
Sorbske i susjedne slavenske regije tokom njemačko-poljskog rata početkom 11. stoljeća

U proljeće 1002. godine, njemačke marke u sorbskim zemljama privremeno je pregazio poljski vojvoda Boleslav I. Hrabri, koji je zauzeo sve regije do rijeke Labe, zauzevši i grad Bautzen, a također i susjedni grad Meissen s teritorijima prema zapadu, do rijeke Bijeli Elster.[119] Ta sorbska i druga slavenska područja ostala su sporna nekoliko godina, budući da su njemačko-poljski odnosi bili obilježeni nizom ponavljajućih sukoba i privremenih ugovora, što je posljedično rezultiralo postupnim vraćanjem njemačke vlasti nad sorbskim zemljama.[120]

Kozma Praški u svojoj Chronica Boemorum iz 12. stoljeća, govoreći o mitskoj povijesti Čeha, spominje izvjesnog učitelja Duringo od Sribia genere i kao scelestus Zribin.[121][122] Kronika, koja se bavi stvarnim povijesnim događajima, spominje zemlju Srbiju (Zribiam 1040., 1087., 1088., 1095., 1109. i Sribiae 1113.), uglavnom u vezi s prelaskom Saksonaca radi napada na Bohemiju, ili napadima lokalnih dvoraca od strane Bohemije, odakle su se regionalni knezovi selili u Poljsku i natrag, ili kao zemlju s koje su prognani ljudi iz Bohemije.[123] U kraljevskoj povelji iz 1140. zemlje istočno od rijeke Saale nazivaju se Zurba.[124]

Od tada su sorbska plemena uglavnom nestala s političke scene. Od 11. do 15. stoljeća razvijala se poljoprivreda istočno od rijeke Labe, a kolonizacija franačkih, flamanskih i saksonskih doseljenika intenzivirala se. Slavenima je bilo dopušteno živjeti uglavnom na periferiji gradova, a vojno-administrativna, kao i vjerska vlast bila je u rukama Nijemaca. Unatoč dugom procesu germanizacije, dio Slavena koji su živjeli u Lužici u istočnom dijelu Saske sačuvao je svoj identitet i jezik do danas, a početkom 20. stoljeća živjelo je oko 150 tisuća lužičkih Sorba.[7]

Bijeli Srbi

Slavenske i srpske migracije na Balkan u ranom srednjem vijeku

U znanosti, polabski Sorbi redovito su identificirani s Bijelim Srbima, spomenutima u bizantskoj kronici iz 10. stoljeća, poznatoj kao De Administrando Imperio (DAI), koja opisuje migraciju Srba na Balkan i navodi njihovo podrijetlo od Bijelih Srba (ἄσπροι Σέρβλοι), koji su živjeli daleko na sjeveru, u regiji koja je u historiografiji poznata kao Bijela Srbija. Ti zapisi funkcioniraju kao temelj tradicionalne srpske i internacionalne historiografije. Ova identifikacija proizlazi iz sličnosti franačkog egzonima i balkanskog endonima, uz sličnosti područja naseljenih Sorbims s opisanom sjevernom lokacijom u bizantskom zapisu.[125][126] Unatoč sličnosti i zajedničkom podrijetlu spomenutom u DAI, franački kroničari ne spominju zajedničko podrijetlo Soraba s Labe i Soraba iz Dalmacije (npr. Anali Franačkog Kraljevstva spominju oboje), već su njihove izaslanike doživljavali kao odvojene političke skupine.[127] Od 19. stoljeća, DAI sa svojim narativom o Bijeloj Srbiji i Bijeloj Hrvatskoj, postao je temeljni narativ i moderne srpske i hrvatske historiografije.[125][128] Na temelju sličnosti u nazivu i položaju zemalja Sorba iz franačkih kronika i Bijele Srbije iz bizantskog prikaza, povjesničari koji su prihvatili povijesnost narativa DAI često smatraju da je to dvoje identično.[129][130][126]

Prema DAI, živjeli su „od početka” u regiji koju su zvali Boiki (Bohemija; pogreška Konstantina VII. koju treba shvatiti kao "blizu" umjesto "u"[31]). Također dalje izvještava da je, kada su dva brata naslijedila oca, jedan od njih migrirao je s polovicom ljudi iz Bijele Srbije na Balkan za vrijeme vladavine cara Heraklija (610. – 641.), nakon što Hrvati već došli i stupili u kontakst s istim carom.[131][132] Prema tradicionalnoj historiografiji, u skladu s općenitom identifikacijom Bijele Srbije sa zemljom Sorba, povjesničari koji slijede ovu perspektivu obično smatraju neimenovanog arhonta koji je predvodio Srbe na Balkan srodnikom Dervana.[133][134][135]

DAI izvještaj povezan je s Fredegarovim o Samou jer se pobuna na Balkanu protiv Avara nakon opsade Carigrada (626.) podudara s Heraklijevim razdobljem, kada je Bizantsko Carstvo također bilo u krizi i vjerojatno koristilo Slavene protiv Avara na zapadnoj granici carstva.[136][137] Srbi i Hrvati mogli su u to vrijeme doći u kontakt s Heraklijem, a Heraklije je znao za te daleke zemlje jer je 629. sklopio ugovor s kraljem Dagobertom I. Franačkim protiv Avara.[138][139][140] Francis Dvornik smatrao je da je srpska migracija bila uzrokovana franačkim pritiskom i osvajanjem Tiringije te bizantskim savezom protiv Avara.[141][142] Mogu se smatrati „tipičnim federatima carstva”,[143] međutim, drugi znanstvenici poput Johna Van Antwerpa Finea Jr. i Georgiosa Kardarasa ističu da se nisu borili protiv Avara jer o tome nema dokaza ni spomena u povijesnim izvorima.[133][144] Migracija je vjerojatno privremeno smanjila srpsku i slavensku moć u Polablju.[145]

U znanosti općenito se smatra da su stigli kao malobrojna vojna elita koja je uspjela organizirati druge već naseljene i brojnije Slavene.[146][147][125] Prema Dvorniku, Sorbi koji su emigrirali u jugoistočnu Europu stigli su kao vojna i vladajuća elita koja nije mogla utjecati na „rasnu i jezičnu evoluciju” drugih južnih Slavena i domorodaca, namećući samo svoje ime umjesto masovne migracije cijele etničke skupine, na sličan način kakav će utjecaj i odnos Bulgari imati s Bugarima.[148][149]

Vladari

Vladar Vladavina
Dervan c. 615. – 636.
Miliduch c. 790. – 806.
Tunglo c. 826.
Czimislav c. 830. – 840.
Čestibor c. 840. – 859.
Slavibor c. 859. – 894.

Izvori

  1. PREUSMJERI Predložak:Izvori

Literatura

Primary sources
• Nepoznat parametar: editor-first1
• Nepoznat parametar: editor-last
• Nepoznat parametar: editor-last1
• Nepoznat parametar: editor-first1
• Nepoznat parametar: editor-last2
• Nepoznat parametar: editor-first2
• Nepoznat parametar: editor-link
• Nepoznat parametar: editor-last
• Nepoznat parametar: editor-first
• Nepoznat parametar: editor-link
• Nepoznat parametar: editor-last
• Nepoznat parametar: editor-first
• Nepoznat parametar: editor-link1
• Nepoznat parametar: editor-last1
• Nepoznat parametar: editor-first1
• Nepoznat parametar: editor-last2
• Nepoznat parametar: editor-first2
• Nepoznat parametar: editor-first
• Nepoznat parametar: editor-last

Cosmas of Prague. Uredio: Bertold Bretholz.

Secondary sources
  • • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal

Barford, Paul M. (2001) The Early Slavs: Culture and Society in Early Medieval Eastern Europe.

• Nepoznat parametar: id
• Nepoznat parametar: author-link
• Nepoznat parametar: author-link
• Nepoznat parametar: editor-link
• Nepoznat parametar: editor-last
• Nepoznat parametar: editor-first
• Nepoznat parametar: author-link
• Nepoznat parametar: orig-year
  • • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
• Parametar chapter nije dopušten u klasi book
• Nepoznat parametar: authorlink
  • • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
• Nepoznat parametar: editor-last
• Nepoznat parametar: orig-year
• Nepoznat parametar: editor-first
• Nepoznat parametar: editor-link
  • • Nepoznat parametar: doi-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  • • Nepoznat parametar: doi-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal

Kunstmann, Heinrich (1987) Beiträge zur Geschichte der Besiedlung Nord- und Mitteldeutschlands mit Balkanslaven. https://books.google.com/books?id=uzNgAAAAMAAJ.

  • • Nepoznat parametar: author-link
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar location nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  • • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal

Roslund, Mats (2007) Guests in the House: Cultural Transmission between Slavs and Scandinavians 900 to 1300 AD. https://brill.com/view/title/8572.

• Nepoznat parametar: author-link
• Nepoznat parametar: orig-year
• Nepoznat parametar: author-link
• Parametar chapter nije dopušten u klasi book
• Nepoznat parametar: orig-year
• Nepoznat parametar: author-link
  • • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: last1
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  • • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
• Nepoznat parametar: chapter-url
• Nepoznat parametar: trans-chapter
• Nepoznat parametar: issn
• Nepoznat parametar: issue
• Parametar chapter nije dopušten u klasi book
• Nepoznat parametar: chapter-url
• Parametar chapter nije dopušten u klasi book
  • • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  • • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal

Vlasto, A. P. (1970) The Entry of the Slavs Into Christendom: An Introduction to the Medieval History of the Slavs. https://books.google.com/books?id=fpVOAAAAIAAJ&pg=PA147.

Verbruggen, J. F. (1997) The Art of Warfare in Western Europe During the Middle Ages: From the Eighth Century to 1340. https://books.google.com/books?id=-qH1u1Ca-1IC&pg=PA21.

• Nepoznat parametar: chapter-url
• Nepoznat parametar: author-link
• Parametar chapter nije dopušten u klasi book
• Nepoznat parametar: author-link
  1. ↑ Stone 2016, str. 1-74.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar page nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  3. ↑
    • Nepoznat parametar: authorlink
  4. ↑
    • Nepoznat parametar: s2cid
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar page nije dopušten u klasi journal
  5. ↑
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2
    • Parametar translator nije dopušten u klasi web

  7. ↑ 7,0 7,1 7,2
    • Nepoznat parametar: orig-year
  8. ↑ Brather 2004, str. 316–326.
  9. ↑ Heather 2010, str. 409.
  10. ↑ Herrmann 1985, str. 9, 26–27, 32.
  11. ↑ Herrmann 1985, str. 27.
  12. ↑ Vatseba i 2018b, str. 385.
  13. ↑ Barford 2001, str. 65, 89, 277–278, 280.
  14. ↑ Brather, 2004, p. 316–326; 2008, pp. 47–48, 56–58; 2011, p. 455; 2020, p. 219
  15. ↑ Roslund 2007, str. 190.
  16. ↑ Vatseba i 2018b, str. 384–386.
  17. ↑ Vatseba i 2018b, str. 386.
  18. ↑ Pech 2015, str. 124–125.
  19. ↑ Pech 2015, str. 124–125.
  20. ↑ Heather 2010, str. 409–410:The new chronologies have also put paid to older theories that an initial Slavic penetration into the Elbe region in the later fifth or sixth centuries was followed by a second wave of migration in the seventh. This hypothesis had in mind a potential parallel with the Serbs and Croats and the Balkans. It was based, however, on the appearance of brand-new types of pottery in the Elbe region, which were finished on a slow wheel rather than entirely hand-formed. The geographical spread of the subtypes of this pottery broadly coincides with the main tribal confederations known from the Carolingian and Ottonian eras (Map 18): the Wilzi (Feldberg pottery), the Lausitzi (Tornow pottery) and the Sorbs (Leipzig pottery). It used therefore to be thought that the appearance of the new pottery types marked the arrival in the region of these tribal groups. Dendrochronology has shown, however, that the sites containing these wheel-turned pottery types date not from the late sixth and the seventh century, but from the later eighth and ninth. By this date, Carolingian narrative coverage of the region is more than full enough to rule out the possibility of any further large-scale migration. The new pottery types therefore represent the spread of new ceramic technologies among Slavs already indigenous to the Elbe region. The later dating also makes much better sense of the fact that some of the pottery resembles eighth century Carolingian ceramics, by which they were clearly influenced
  21. ↑ Heather 2010, str. 408–410.
  22. ↑ Michel Kazanski (2020). "Archaeology of the Slavic Migrations". Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online. BRILL, pp. 15–16
  23. ↑ Vatseba i 2018b, str. 386, 389.
  24. ↑ Vatseba 2022, str. 66.
  25. ↑ Vatseba 2022, str. 55–56.
  26. ↑ Vatseba 2022, str. 45–47, 52–53.
  27. ↑ Vatseba 2022, str. 57–60.
  28. ↑ Vatseba 2022, str. 44.
  29. ↑ Vatseba 2022, str. 54.
  30. ↑ 30,0 30,1 30,2 Simek, Emanuel (1955) Chebsko V Staré Dobe: Dnesní Nejzápadnejsi Slovanské Území. https://books.google.com/books?id=ebEacgAACAAJ.
  31. ↑ 31,0 31,1 31,2 31,3 31,4
    • Nepoznat parametar: editor1-last
    • Nepoznat parametar: editor1-first
    • Nepoznat parametar: translator-last1
    • Nepoznat parametar: orig-year
    • Nepoznat parametar: author-link
    • Nepoznat parametar: translator-first1
  32. ↑ Vatseba i 2018d, str. 29.
  33. ↑ Vatseba i 2018b, str. 383, 386—387, 389.
  34. ↑ Vatseba 2019, str. 127.
  35. ↑ Dvornik 1956, str. 32–33.
  36. ↑ Fischer, Adam (1932) Etnografja Słowiańska: Łużyczanie. https://books.google.com/books?id=0A8MAAAAYAAJ.
  37. ↑ Małowist, Marian (1954) Materiały źródłowe do historii Polski epoki feudalnej. https://books.google.com/books?id=iKQP-ioTC7sC.
  38. ↑
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  39. ↑ Tyszkiewicz, Lech A. (1990) Słowianie w historiografii antycznej do połowy VI wieku. https://books.google.com/books?id=7ZQTAQAAMAAJ.
  40. ↑ Dulinicz, Marek (2001) Kształtowanie się Słowiańszczyzny Północno-Zachodniej: studium archeologiczne. https://books.google.com/books?id=akYjAQAAIAAJ.
  41. ↑
    • Nepoznat parametar: authorlink
  42. ↑ Dvornik 1949, str. 273–275, 285.
  43. ↑ Dvornik 1956, str. 26–28.
  44. ↑
    • Nepoznat parametar: author-link
  45. ↑ Loma 1993, str. 119–122.
  46. ↑ Dvornik 1956, str. 27–28.
  47. ↑ Loma 1993, str. 122, 126.
  48. ↑ 48,0 48,1 48,2 Sigfried J. de Laet i Joachim Herrmann. https://books.google.com/books?id=WGUz01yBumEC&pg=PA284.
  49. ↑ Stone 2016, str. 5-6.
  50. ↑ Vlasto 1970, str. 142.
  51. ↑ Vatseba 2022, str. 59, 61, 67–68.
  52. ↑ Stone 2016, str. 5-6.
  53. ↑ Saskia Pronk-Tiethoff (2013) The Germanic loanwords in Proto-Slavic. https://books.google.com/books?id=0iWLAgAAQBAJ.
  54. ↑ Vatseba 2022, str. 65.
  55. ↑ Verbruggen 1997, str. 21.
  56. ↑ Jim Bradbury. https://books.google.com/books?id=3FRsBgAAQBAJ&pg=PA118.
  57. ↑ Scholz i Rogers 1970, str. 68.
  58. ↑ 58,0 58,1 58,2 Leif Inge Ree Petersen. https://books.google.com/books?id=BRGaAAAAQBAJ&pg=PA749.
  59. ↑ Scholz i Rogers 1970, str. 68.
  60. ↑ Scholz i Rogers 1970, str. 85.
  61. ↑ Vickers, Robert H. (1894) History of Bohemia. https://archive.org/details/historyofbohemia00vick.
  62. ↑ Gerard Labuda (2002) Fragmenty dziejów Słowiańszczyzny zachodniej. https://books.google.com/books?id=FpaRAAAAMAAJ. „806: „Et inde post non multos dies [imperator] Aquasgrani veniens Karlum filium suum in terram Sclavorum, qui dicuntur Sorabi, qui sedent super Albim fluvium, cum exercitu misit; in qua expeditione Miliduoch Sclavorum dux interf ectus“.
  63. ↑ 63,0 63,1 63,2 Henryk Łowmiański, O identyfikacji nazw Geografa bawarskiego, Studia Źródłoznawcze, t. III: 1958, s. 1–22; reed: w: Studia nad dziejami Słowiańszczyzny, Polski i Rusi w wiekach średnich, Wydawnictwo Naukowe Uniwersytetu im. Adama Mickiewicza, Poznań 1986, s. 151–181, ISSN 0554-8217
  64. ↑ Journal of the Royal Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, Vol. 9, Royal Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, JSTOR (Organization), 1880, p. 224
  65. ↑ Verbruggen 1997, str. 314-315.
  66. ↑ Scholz i Rogers 1970, str. 85.
  67. ↑ Scholz i Rogers 1970, str. 100.
  68. ↑ Bury 2011, str. 900.
  69. ↑ Scholz i Rogers 1970, str. 111.
  70. ↑ Scholz i Rogers 1970, str. 119–120.
  71. ↑ Dvornik 1949, str. 291.
  72. ↑ https://books.google.com/books?id=6sH7llB_CQ8C.
  73. ↑ Nelson 1991, str. 48.
  74. ↑
    • Nepoznat parametar: authorlink
  75. ↑ Reuter 1992, str. 38.
  76. ↑ Herrmann 1985, str. 9.
  77. ↑ Vatseba i 2018b, str. 389–390.
  78. ↑ Reuter 1992, str. 29.
  79. ↑ Reuter 1992, str. 32.
  80. ↑ Reuter 1992, str. 38.
  81. ↑ Dvornik 1949, str. 292.
  82. ↑ Reuter 1992, str. 39.
  83. ↑ Dvornik 1949, str. 292.
  84. ↑ Reuter 1992, str. 41.
  85. ↑ Reuter 1992, str. 43.
  86. ↑ Reuter 1992, str. 59.
  87. ↑ Reuter 1992, str. 59.
  88. ↑ Reuter 1992, str. 59.
  89. ↑ Reuter 1992, str. 60.
  90. ↑ Reuter 1992, str. 73.
  91. ↑ Reuter 1992, str. 88–89.
  92. ↑ Reuter 1992, str. 124.
  93. ↑ Reuter 2013, str. 106.
  94. ↑ Vlasto 1970, str. 142.
  95. ↑ Reuter 1992, str. 137.
  96. ↑ Dvornik 1949, str. 292.
  97. ↑ Reuter 1992, str. 137.
  98. ↑ Reuter 1992, str. 137.
  99. ↑ Dvornik 1949, str. 292.
  100. ↑ Dvornik 1956, str. 104.
  101. ↑ Dvornik 1949, str. 292.
  102. ↑ Riché 1993, str. 110.
  103. ↑
    • Nepoznat parametar: author-link
  104. ↑ Dvornik 1949, str. 272.
  105. ↑ Vlasto 1970, str. 144.
  106. ↑ Vlasto 1970, str. 147.
  107. ↑ Pech 2015, str. 129.
  108. ↑ Reuter 2013, str. 166.
  109. ↑ Dvornik 1956, str. 108–109.
  110. ↑ Reuter 2013, str. 165.
  111. ↑ Dvornik 1956, str. 109.
  112. ↑ Vlasto 1970, str. 90.
  113. ↑ Reuter 2013, str. 257.
  114. ↑ Stieldorf 2026, str. 179, 231–251.
  115. ↑ Dvornik 1949, str. 270–271.
  116. ↑
    • Nepoznat parametar: translator-last2
    • Nepoznat parametar: translator-last1
    • Nepoznat parametar: translator-first2
    • Nepoznat parametar: authorlink
    • Nepoznat parametar: translator-first1
  117. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  118. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar page nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  119. ↑ Warner 2001, str. 211-212.
  120. ↑ Bachrach 2020, str. 1-36.
  121. ↑ Cosmas of Prague 1923, str. 28–29.
  122. ↑ Havlíková 2016, str. 186.
  123. ↑ Havlíková 2016, str. 186.
  124. ↑ Hengst 2016, str. 21.
  125. ↑ 125,0 125,1 125,2
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  126. ↑ 126,0 126,1
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  127. ↑ Živković 2011, str. 383.
  128. ↑
    • Nepoznat parametar: editor-first2
    • Nepoznat parametar: editor-last2
    • Nepoznat parametar: editor-first
    • Nepoznat parametar: editor-last
    • Parametar chapter nije dopušten u klasi book
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi book
  129. ↑ Vatseba 2022.
  130. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  131. ↑
    • Nepoznat parametar: authorlink
  132. ↑ Živković i 2012a, str. 152–185.
  133. ↑ 133,0 133,1
    • Nepoznat parametar: editor2
  134. ↑ Relja Novaković (1977) Odakle su Sebl dos̆il na Balkansko poluostrvo. https://books.google.com/books?id=5K0BAAAAMAAJ.
  135. ↑
    • Nepoznat parametar: author-link
    • Nepoznat parametar: orig-year
  136. ↑ Dvornik 1949, str. 286–287.
  137. ↑ Vatseba 2022, str. 64–65.
  138. ↑ Dvornik 1949, str. 286–287.
  139. ↑ Dvornik 1956, str. 62.
  140. ↑ Vatseba 2022, str. 62.
  141. ↑ Dvornik 1949, str. 287.
  142. ↑ Dvornik 1956, str. 62.
  143. ↑ Vatseba 2022, str. 62.
  144. ↑ Fine 1991, str. 37, 57.
  145. ↑ Dvornik 1949, str. 291.
  146. ↑ Fine 1991, str. 57.
  147. ↑ Heather 2010, str. 404–408, 424–425, 444.
  148. ↑ Dvornik 1949, str. 275–276, 287, 291.
  149. ↑ Dvornik 1956, str. 63.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Sorbi_(pleme)&oldid=760259"