Sorbi (pleme)

Serbowie i povezana slavenska plemena u ranom srednjem vijeku (8. - 10. st.)

Datoteka:Germanische und slavische Volksstaemme zwischen Elbe und Weichsel.jpg

Sorben i povezana slavenska plemena, po W. Fix, 1869.

Datoteka:BOGUSŁAWSKI(1861) Das Siedlungsgebiet der Sorben vom 7. bis 11. Jahrhundert in Mitteldeutschland.jpg

Serby i povezana slavenska plemena, po Wilhelm Bogusławski, 1861

Sorbi (također Sorabi, Surbi ili Srbi i Bijeli Srbi), bili su srednjovjekovno ranoslavensko pleme koje je živjelo između rijeke Saale i Labe, a kao plemenska konfederacija obuhvaćala šire prostore današnje Saske i Tiringije. Bili su dio veće skupine zvane Polabski Slaveni.

Njihova povijest prenosi se uglavnom putem franačkih srednjovjekovnih kronika, počevši od Fredegarove kronike. Spomenuta kronika izvještava da su se 631. godine, pod svojim prvim imenovanim vladarom, Dervanom, Sorbi odrekli odanosti franačkom kralju i pridružili se široj slavenskoj plemenskoj zajednici koju je predvodio Samo. Smatra se kako su Sorbi istovjetni Bijelim Srbima koje spominje bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu De Administrando Imperio (10. st.), koji su se doselili u 7. stoljeću na Balkan i preci su Srba.

Kroničari od 8. do 10. stoljeća spominju Sorbe uglavnom u vezi s graničnim sukobima sa susjednim stanovništvom. Pleme je prvi put prihvatilo vrhovnu vlast Karolinškog Carstva pod Tunglom 826. godine. Do sredine 9. stoljeća Karolinzi su uspostavili carsku pograničnu oblast poznatu kao Sorbska marka (Limes Sorabicus).

Unatoč dugotrajnom otporu, sorbski teritoriji postupno su integrirani u administrativni sustav Svetog Rimskog Carstva. Taj ekspanzionistički proces dogodio se daljnjim uspostavljanjem i širenjem dodatnih pograničnih marki, a u potpunosti je završen do 12. stoljeća. Regija i veliki dio njezinog stanovništva germanizirani su tijekom njemačkog prodora na istok (Ostsiedlung). Stanovništvo koje je zadržalo slavenski etnički identitet i korištenje lokalnog slavenskog jezika postalo je sastavni dio suvremenih Lužičkih Sorba u Lužici.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Etimologija

Sorbi/Srbi se spominju između 6. i 10. stoljeća kao Cervetiis (Servetiis), gentis (S)urbiorum, Suurbi, Sorabi, Soraborum, Sorabos, Surpe, Sorabici, Sorabiet, Sarbin, Swrbjn, Servians, Zribia, and Suurbelant.^[1] Općenito se smatra da njihov etnonim *Sŕbъ (plur. *Sŕby) potječe iz praslavenskog jezika s apelativnim značenjem "obiteljskog srodstva" i "saveza", a sporedna teza tvrdi da potječe iz iransko-sarmatskog jezika.^[1]^[2]^[3]^[4] U starom lužičkosrpskom/sorbskom jeziku najstariji oblik etnonima je glasio "Sorb", u gornjolužičkosrpskom kao "Serb", a u donjolužičkosrpskom kao "Sarb".^[5]

Podrijetlo

Prema starom teoretiziranju njemačkog arheologa Joachima Herrmanna, srpsko pleme karakterizirano keramikom leipziške skupine tipa Rüssen stiglo je iz Srednjeg Podunavlja početkom 7. stoljeća i naselilo se između rijeke Saale i Labe, ali tek od 10. stoljeća njihov etnonim prenesen je na Lužičane, Milčene i druga plemena skupine sukow-dziedzice i tornow koja su pretpostavljeno bila prisutna od kraja 5. i početka 6. stoljeća (tornow od 7. stoljeća, a tvrdilo se i da su na zapadu bili prisutni neki Slaveni praško-korčačke kulture).^[6]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Herrmann je također smatrao da su se Sorbi naselili i djelovali oko Magdeburga, Havellanda, Tiringije i sjeveroistočne Bavarske,Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. a uz njih su se doselili Hrvati i Bugari iz Srednjeg Podunavlja bježeći od pritiska panonskih Avara.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Međutim, od 1980-ih, Herrmannova teorija o valovima nekoliko arheoloških kultura koje su nosile različite etničke skupine je zastarjela i odbacuju je arheolozi, povjesničari i drugi znanstvenici jer se pokazalo da je potpuno neutemeljena bivajući utemeljena na pogrešnim podacima i kronologijama, između ostalog.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[7]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[5]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Keramika slične kvalitete kao i Rüssen-tip u ostatku Polablja pojavljuje se tek od druge polovice 8. stoljeća.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Dendrokronologija je također pokazala da je drveni građevinski materijal bio od kraja 8. do početka 10. stoljeća, dok materijal iz 6. i 7. stoljeća gotovo da i ne postoji.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. To također dovodi u sumnju točnost povijesnih izvora i njihove interpretacije.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Peter Heather je, zaključno, izjavio da je to "stara teorija" s ozbiljno pogrešnim datiranjem keramike i nalazišta, koji u stvarnosti datiraju iz 8. i 9. stoljeća.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Arheološki podaci i povijesni izvori ukazuju na najraniju slavensku migraciju duž Karpata i Alpa od kraja 6. stoljeća s materijalom tipa Korčak,Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[8] i "Srbi, najvjerojatnije, već su bili nositelji keramike praško-korčačkog tipa".Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Smatra se da je drevna domovina Sorba vjerojatno bila u blizini drugih Slavena negdje u jugoistočnoj Poljskoj i zapadnoj Ukrajini, odakle su migrirali prema zapadu duž Karpata u Šlesku, Bohemiju i na kraju Sasku.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Pojava Slavena u Polablju obično se tumači kao migracija sa ili bez avarskog utjecaja (bilo samostalan dolazak sa ili bez avarskog pritiska, ili pod odlukom Avara kao protufranačkih graničara, ili pod pokroviteljstvom Franaka kao protuavarskih graničara u Tiringiji).Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Međutim, budući da su Sorbi vjerojatno bili prisutni oko Bohemije već sredinom 6. stoljeća, to isključuje njihovu vezu s prva dva franačko-avarska sukoba (562., 566.) i Avarima općenito, te podržava inicijativu Franaka.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Izvorno područje naselja plemena Sorba bilo je između dolina rijeka Saale i Labe te Rudna gora, moguće se šireći i do rijeke Donje Havel na sjeveru, te od Ilma i Saale na jugozapadu u Tiringiji do rijeke Gere i grada Erfurta.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Na temelju povijesnih i arheoloških dokaza, najvjerojatnije su tamo stigli iz sjeverozapadne Češke, gdje su moguće bili dio istog etnokulturnog područja uz "češka plemena" Pšované, Litoměřići, Lemuzi i Děčané.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Prema marginalnoj teoriji, njihovo područje naselja moguće je uključivalo i dio Chebsko (sjeverozapadni rub Češke),^[9]^[10] ali to je neutemeljena tvrdnja bez izvora, a znanstvenici, uključujući E. Simeka, dokazali su da su tamo živjeli samo Česi.^[10] Henryk Łowmiański zaključio je da se u češkim i njemačkim povijesnim izvorima ne spominju Sorbi/Srbi koji žive na teritoriju Češke.^[10] Područje Bijelih Srba u dolini Saale-Elbe imalo je ravne grobove s kremiranjem u urnama, dok je područje Gornje Lužice i dijelom Donje Lužice također imalo ukope s kremiranjem u kurganima, što je bilo češće u susjednom području sjeveroistočne Češke i Donje Šleske (pretpostavljeno naseljeno Bijelim Hrvatima i poljskim plemenima), što je Rostyslav Vatseba pretpostavio kao pokazatelj lehitsko-hrvatske kontaktne zone u istočnom dijelu Saske.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Često se smatra da najraniji spomen Sorba datira iz 6. stoljeća ili ranije, a spominje ga Vibius Sequester,Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. koji je zabilježio Cervetiis (Servetiis) kako žive na drugom dijelu rijeke Labe koja ih je dijelila od Sveva (Albis Germaniae Suevos a Cerveciis dividiit).^[1]^[11]^[12]^[9]^[13]^[14]^[15]^[16] Prema jednoj teoriji, izvorni Srbi nisu bili slavenskog podrijetla, a takav rani spomen povezan je s mogućom migracijom sarmatskog plemena Serboi prema zapadu s Hunima koji su kasnije kao elita pokorili slavensko stanovništvo dajući mu svoje ime,Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[17]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. te da oni koji su ostali na Kavkazu spominje u 10. stoljeću Konstantin VII. u De Ceremoniis kao Sarbane (Srbe) i Krevatade (Hrvate).Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Povijest

Datoteka:Paris, BnF MS Latin 10910 fol. 155r Chronicle of Fredegar - DERUANUS.jpg

Prvi spomen u Fredegarovoj kronici (Surbiorum), 631.

Datoteka:Sorbian Polity under Dervan.jpg

Granice kneževine Sorba u vrijeme kneza Dervana

Prema Fredegarovoj kronici, Surbi su živjeli u dolini Saale-Labe, naselili se u tirinškom dijelu Franačke barem od druge polovice 6. stoljeća i bili su vazali Merovinške dinastije.^[9]^[18]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Linija Saale-Labe označavala je približnu granicu slavenske migracije prema zapadu.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Opisano je da su od davnina bili "vezani" ili "pripadali" Franačkom kraljevstvu, što bi bilo moguće najkasnije u razdoblju Teudeberta II. od Austrazije (595. – 612.), vjerojatno pomažući Francima u osvajanju Tiringije, a kasnije stavljajući se na stranu Teudeberta II. tijekom kneževske pobune Teuderika II.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Fredegar prepričava da su se pod vodstvom vojvode Dervana (Dervanus dux gente Surbiorum que ex genere Sclavinorum) pridružili slavenskoj plemenskoj uniji koju je okupio Samo, nakon Samove odlučne pobjede protiv franačkog kralja Dagoberta I. 631. godine.^[18]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Nakon toga, ova slavenska plemena neprestano su pljačkala Tiringiju.^[18] Sudbina plemena tijekom Samove smrti i raspada unije 658. godine nije utvrđena, ali se smatra da su se potom vratili u franačko vazalstvo,^[19] pod poluneovisnim Radulfom, kraljem Tiringije (632. – 642.) do oko 700. godine.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Godine 782., Sorbi, koji su nastanjivali područje između Labe i Saale, opljačkali su Tiringiju i Sasku.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Karlo Veliki poslao je Adalgis, Worad i Geilo u Sasku s ciljem napada na Sorbe, no susreli su se s pobunjeničkim Saksoncima koji su ih uništili.^[20] Godine 789. Karlo Veliki pokrenuo je kampanju protiv Wiltzi (Veleti), a nakon što je stigao do Labe, otišao je dalje i uspješno „pokorio Slavene”.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[21] Njegova vojska uključivala je i Sorbe i Obotrite predvođene poglavicom Witzanom.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[21] Vojska je stigla dostići Dragovita od Wiltza, koji se predao, a zatim su ga slijedili drugi slavenski magnati i poglavari koji su se pokorili Karlu Velikom.^[21]

Karlo Mlađi pokrenuo je kampanju protiv Slavena u Bohemiji 805. godine, ubivši njihovog dux Lecho-a, a zatim je sa svojom vojskom prešao Saalu i 806. godine ubio rex Melito-a (ili Miliduoch-a) od Sorabi/Siurbis koji „žive na rijeci Labi”.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[22]^[23]^[24] Regija je bila opustošena, nakon čega su se ostali slavenski poglavari pokorili i dali taoce.^[25]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Franci su sagradili dva dvorca, po jedan na svakoj rijeci.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Deset godina kasnije, 816. godine, Sorbi su se pobunili, ali njihova neposlušnost je ugušena nakon što su Saksonci i Istočni Franaci u pohodu osvojili njihove gradove i obnovili njihove zakletve podložnosti.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[24]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Godine 822. Sorbi su poslali poslanstvo s darovima, zajedno s drugim Slavenima (Obodriti, Wilzi, Bohemi, Moravci, Predenecenti, kao i panonski Avari) na opću skupštinu Ludovika Pobožnog u Frankfurtu.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

U svibnju 826., na sastanku u Ingelheimu, Cedrag od Obotrita i Tunglo, „jedan od magnata” Sorba, optuženi su za nesavjesno ponašanje; naređeno im je da se pojave u listopadu, a Tunglo je predao svog sina kao taoca kako bi mu se dopustio povratak kući.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[26] Franci su, negdje prije 830-ih, osnovali pograničnu Sorbsku marku (Limes Sorabicus), koja je obuhvaćala i istočnu Tiringiju, u najistočnijem dijelu Istočne Franačke.

Godine 839. Saksonci su se borili protiv „Sorabos, zvanih Colodici” kod Kesigesburcha i pobijedili u bitci, uspjevši ubiti svog kralja Cimuscloa (ili Czimislava), a Kesigesburch i jedanaest utvrda su zarobljeni.^[24] Sorbi su bili prisiljeni plaćati danak i prepustili su teritorij Francima.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Sorbsko pleme Colodici nadalje se spominje 973. (Coledizi pagus, Cholidici), 975. (Colidiki) i 1015. (Colidici locus).^[27] Osim Colodica, druga plemena koja znanstvenici smatraju dijelom sorbske plemenske jezgre su Daleminci-Glomačani (no „nije jasno jesu li bili neovisni od Sorba, podložni njima ili dio sorbske konfederacije”Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.), Chutici-Chudzicy, Citici-Żytyce, Neletici-Nieletycy, Siusler-Susłowie, među ostalima, a ostala značajna plemena su bila dio šire plemenske konfederacije koja je usvojila sorbsko ime.^[6]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Heinz Schuster-Šewc nije se slagao s mišljenjem povjesničara i arheologa da Lužičani i Milčeni istočno od rijeke Labe u gornjoj i donjoj Lužici nisu pripadali istoj etničkoj skupini kao i Sorbi koji su živjeli zapadno od rijeke Labe i kako su usvojili sorbski etnonim tek od 10.-11. stoljeća.^[5]

Prema Annales Fuldenses, 849. godine Thachulf, vojvoda Tiringije, nosio je i titulu „dux Sorbske marke”.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Godine 851. Sorbi napali su i pljačkali franačku granicu, izazivajući invaziju Ludviga Njemačkog koji ih je „teško tlačio. Ukrotio ih je nakon što su izgubili žetvu, a time i nadu u hranu”.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. U kolovozu 856. sorbske vojvode (duces) pridružili su se vojsci kralja Ludovika u njegovom uspješnom napadu na Dalemince i Bohemiju.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Godine 857., brat od Sclavitag/Slavitacha, sina pobunjenog Wiztracha bohemijskog vojvode, pronašao je utočište na dvoru Zistibora od Sorba prije nego što su ga Franci postavili za novog vojvodu Bohemije.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. U ljeto 858., Thachulfu je naređeno da napadne Sorbe, kao jedna od tri vojske koje su djelovale na različitim slavenskim granicama.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Nije jasno jesu li do tada ili kasnije te godine Sorbi ubili svog duxa Zistibora.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Godine 869. Sorbi (kao pleme, a ne konfederacijaLua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.) i Siusli (još jedno sorbskoLua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.) „pridružili su se Bohemima i drugim narodima regije i prešli staru tirinšku granicu: opustošili su mnoga mjesta i ubili neke koji su se nepromišljeno okupili da ih napadnu”.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. U kolovozu iste godine, mnogi Sorbi, ali i bohemijski plaćenici koje su regrutirali Sorbi, ubijeni su i prisiljeni vratiti se kući ili se predati od strane Ludviga III. Mlađeg, tirinških i saksonskih snaga.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Nakon Thachulfove smrti u kolovozu 873., Sorbi i Siusli ponovno su se pobunili, ali Liutbert (nadbiskup Mainza) i novi dux Sorbske marke Radulf II. u siječnju 874. „pljačkom i paljenjem slomili su njihovu drskost bez bitke i sveli ih na njihovu prijašnju servilnost”.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Nakon vikinških napada u Porajnju protiv Sasa 880. godine, združene snage Sorba, Daleminaca, Bohema i drugih obližnjih plemena napale su Slavene oko rijeke Saale, „vjerni Tirinžanima pljačkom i paljenjem. Grof Poppo, vojvoda Srpske marke, došao je protiv njih s Tirinžanima i, uz Božju pomoć, tako ih porazio da od velike množine nije ostao nitko”.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Sorbi u Saskoj vjerojatno su bili Slaveni koji su 892. godine uspješno odbili i ubili Arna (biskupa Würzburga).Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Smatra se da je negdje u drugoj polovici 9. stoljeća, Svatopluk I. Moravski (vladao 871. – 894.) možda uključio Sorbe u Velikomoravsku Kneževinu,Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. ili proširio moravski utjecaj u regiji,Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. jer Annales Fuldenses spominje zakletvu vjernosti s darovima Sorba u Salzu, a zatim Bohema u Regensburgu kralju Arnulfu 895./897. (pri čemu Bohemi nazivaju Moravce "neprijateljima" i "tlačiteljima"Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.),Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. dok je Thietmar Merseburški u djelu Chronicon Thietmari (11. stoljeće), govoreći o Tiringiji, napisao je da je „za vladavine vojvode Svatopluka nama vladao bohemijski knez. Naši preci plaćali su mu godišnji danak, a on je imao biskupe u svojoj zemlji, tada zvanoj Marierun [Moravska]”.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Bavarski geograf iz sredine 9. stoljeća spomenuo je Surbi koji imaju 50 gradova (Iuxta illos est regio, que vocatur Surbi, in qua regione plures sunt, que habent civitates L).Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[1] Alfred Veliki u svojoj Geografiji Europe (888. – 893.), oslanjajući se na Orozija, bilježi da sjeverno od Dalamenaca su Surpe/Servians.^[28]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Kralj Henrik I. pokorio je Stodorane 928. godine, a sljedeće godine nametnuo je vlast Obotritima i Veletijancima te ojačao vlast nad Sorbama i Glomačima/Dalemincima.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Između 932. i 963. godine Sorbi su postupno gubili svoju neovisnost, pod pritiskom grofa Gera, otonskog markgrofa istoka (Gero Orientalium marchio), koji je proširio njemačku vlast na zemlje polabskih Slavena.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Od 940-ih, nekoliko je gradova izgrađeno na teritoriju Sorba,Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. a markgrofovija Meissen i Lužička marka osnovane su nakon 965.,Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. unutar Svetog Rimskog Carstva, a Oton I. Veliki osnovao je nove biskupije u slavenskim regijama (uključujući biskupiju MerseburgLua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.).Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Biskup Boso od St. Emmerama (umro 970.), slavenski govornik, imao je znatan uspjeh u pokrštavanju Sorba.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Iako su do 994. neki slavenski narodi uspjeli dobiti neovisnost, samo su Sorbi ostali pod saksonskom kontrolom.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Novije znanstvene analize primarnih izvora pokazale su da kopije nekih povelja koje sadrže podatke o osnivanju biskupija u slavenskim područjima i Gerovoj jurisdikciji nad tim područjima treba smatrati ubačenima ili krivotvorenima, što je moderne istraživače navelo da dovedu u pitanje ili odbace različita tradicionalna stajališta o prirodi i stvarnom opsegu njemačke ekspanzije prema tim slavenskim zemljama sredinom 10. stoljeća.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Arapski povjesničari i geografi Al-Masudi i Al-Bakri (10. i 11. stoljeće) pišući o Saqaliba (Slavenima) spominju Sarbine ili Sernine koji su živjeli između Nijemaca i Moravaca, „slavenski narod kojeg se ljudi boje iz razloga koje bi predugo objašnjavali i čija bi djela zahtijevala previše detaljan prikaz. Nemaju posebnu vjersku pripadnost”. Oni, kao i drugi Slaveni, „imaju običaj da se žive spale kada kralj ili poglavica umre. Također žrtvuju njegove konje”.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[29]^[30]^[31] U hebrejskoj knjizi Josippon (10. stoljeće) navedena su četiri slavenska etnička imena od Venecije do Saske; Mwr.wh (Moravci), Krw.tj (Hrvati), Swrbjn (Sorbi), Lwcnj (Lučani ili Lužičani ).^[10]

Datoteka:Polska 992 - 1025.png

Sorbske i susjedne slavenske regije tokom njemačko-poljskog rata početkom 11. stoljeća

U proljeće 1002. godine, njemačke marke u sorbskim zemljama privremeno je pregazio poljski vojvoda Boleslav I. Hrabri, koji je zauzeo sve regije do rijeke Labe, zauzevši i grad Bautzen, a također i susjedni grad Meissen s teritorijima prema zapadu, do rijeke Bijeli Elster.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Ta sorbska i druga slavenska područja ostala su sporna nekoliko godina, budući da su njemačko-poljski odnosi bili obilježeni nizom ponavljajućih sukoba i privremenih ugovora, što je posljedično rezultiralo postupnim vraćanjem njemačke vlasti nad sorbskim zemljama.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Kozma Praški u svojoj Chronica Boemorum iz 12. stoljeća, govoreći o mitskoj povijesti Čeha, spominje izvjesnog učitelja Duringo od Sribia genere i kao scelestus Zribin.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Kronika, koja se bavi stvarnim povijesnim događajima, spominje zemlju Srbiju (Zribiam 1040., 1087., 1088., 1095., 1109. i Sribiae 1113.), uglavnom u vezi s prelaskom Saksonaca radi napada na Bohemiju, ili napadima lokalnih dvoraca od strane Bohemije, odakle su se regionalni knezovi selili u Poljsku i natrag, ili kao zemlju s koje su prognani ljudi iz Bohemije.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. U kraljevskoj povelji iz 1140. zemlje istočno od rijeke Saale nazivaju se Zurba.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Od tada su sorbska plemena uglavnom nestala s političke scene. Od 11. do 15. stoljeća razvijala se poljoprivreda istočno od rijeke Labe, a kolonizacija franačkih, flamanskih i saksonskih doseljenika intenzivirala se. Slavenima je bilo dopušteno živjeti uglavnom na periferiji gradova, a vojno-administrativna, kao i vjerska vlast bila je u rukama Nijemaca. Unatoč dugom procesu germanizacije, dio Slavena koji su živjeli u Lužici u istočnom dijelu Saske sačuvao je svoj identitet i jezik do danas, a početkom 20. stoljeća živjelo je oko 150 tisuća lužičkih Sorba.^[6]

Bijeli Srbi

Datoteka:Early medieval migration of the Serbs.png

Slavenske i srpske migracije na Balkan u ranom srednjem vijeku

U znanosti, polabski Sorbi redovito su identificirani s Bijelim Srbima, spomenutima u bizantskoj kronici iz 10. stoljeća, poznatoj kao De Administrando Imperio (DAI), koja opisuje migraciju Srba na Balkan i navodi njihovo podrijetlo od Bijelih Srba (ἄσπροι Σέρβλοι), koji su živjeli daleko na sjeveru, u regiji koja je u historiografiji poznata kao Bijela Srbija. Ti zapisi funkcioniraju kao temelj tradicionalne srpske i internacionalne historiografije. Ova identifikacija proizlazi iz sličnosti franačkog egzonima i balkanskog endonima, uz sličnosti područja naseljenih Sorbims s opisanom sjevernom lokacijom u bizantskom zapisu.^[32]^[33] Unatoč sličnosti i zajedničkom podrijetlu spomenutom u DAI, franački kroničari ne spominju zajedničko podrijetlo Soraba s Labe i Soraba iz Dalmacije (npr. Anali Franačkog Kraljevstva spominju oboje), već su njihove izaslanike doživljavali kao odvojene političke skupine.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Od 19. stoljeća, DAI sa svojim narativom o Bijeloj Srbiji i Bijeloj Hrvatskoj, postao je temeljni narativ i moderne srpske i hrvatske historiografije.^[32]^[34] Na temelju sličnosti u nazivu i položaju zemalja Sorba iz franačkih kronika i Bijele Srbije iz bizantskog prikaza, povjesničari koji su prihvatili povijesnost narativa DAI često smatraju da je to dvoje identično.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[35]^[33]

Prema DAI, živjeli su „od početka” u regiji koju su zvali Boiki (Bohemija; pogreška Konstantina VII. koju treba shvatiti kao "blizu" umjesto "u"^[10]). Također dalje izvještava da je, kada su dva brata naslijedila oca, jedan od njih migrirao je s polovicom ljudi iz Bijele Srbije na Balkan za vrijeme vladavine cara Heraklija (610. – 641.), nakon što Hrvati već došli i stupili u kontakst s istim carom.^[36]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Prema tradicionalnoj historiografiji, u skladu s općenitom identifikacijom Bijele Srbije sa zemljom Sorba, povjesničari koji slijede ovu perspektivu obično smatraju neimenovanog arhonta koji je predvodio Srbe na Balkan srodnikom Dervana.^[37]^[38]^[39]

DAI izvještaj povezan je s Fredegarovim o Samou jer se pobuna na Balkanu protiv Avara nakon opsade Carigrada (626.) podudara s Heraklijevim razdobljem, kada je Bizantsko Carstvo također bilo u krizi i vjerojatno koristilo Slavene protiv Avara na zapadnoj granici carstva.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Srbi i Hrvati mogli su u to vrijeme doći u kontakt s Heraklijem, a Heraklije je znao za te daleke zemlje jer je 629. sklopio ugovor s kraljem Dagobertom I. Franačkim protiv Avara.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Francis Dvornik smatrao je da je srpska migracija bila uzrokovana franačkim pritiskom i osvajanjem Tiringije te bizantskim savezom protiv Avara.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Mogu se smatrati „tipičnim federatima carstva”,Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. međutim, drugi znanstvenici poput Johna Van Antwerpa Finea Jr. i Georgiosa Kardarasa ističu da se nisu borili protiv Avara jer o tome nema dokaza ni spomena u povijesnim izvorima.^[37]Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127. Migracija je vjerojatno privremeno smanjila srpsku i slavensku moć u Polablju.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

U znanosti općenito se smatra da su stigli kao malobrojna vojna elita koja je uspjela organizirati druge već naseljene i brojnije Slavene.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.^[32] Prema Dvorniku, Sorbi koji su emigrirali u jugoistočnu Europu stigli su kao vojna i vladajuća elita koja nije mogla utjecati na „rasnu i jezičnu evoluciju” drugih južnih Slavena i domorodaca, namećući samo svoje ime umjesto masovne migracije cijele etničke skupine, na sličan način kakav će utjecaj i odnos Bulgari imati s Bugarima.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Vladari

Vladar	Vladavina
Dervan	c. 615. – 636.
Miliduch	c. 790. – 806.
Tunglo	c. 826.
Czimislav	c. 830. – 840.
Čestibor	c. 840. – 859.
Slavibor	c. 859. – 894.

Izvori

PREUSMJERI Predložak:Izvori