Pyxidanthera
| Pyxidanthera | |
|---|---|
| P. barbulata P. barbulata | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Asteranae |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Diapensiaceae |
| Rod: | Pyxidanthera Michx. |
Pyxidanthera Michx. mali je rod puzajućih vazdazelenih polugrmova iz porodice Diapensiaceae, reda Ericales. Prirodno je ograničen na istočni dio Sjedinjenih Američkih Država, ponajprije Atlantsku obalnu nizinu. Biljke tvore guste prostirke, imaju sitne, gusto zbijene listove i pojedinačne bijele ili ružičastobijele cvjetove. Kew danas prihvaća dvije vrste, Pyxidanthera barbulata Michx. i P. brevifolia Wells. [1]
Opis
Biljke su niski, puzajući i razgranati vazdazeleni polugrmovi koji stvaraju guste prostirke. Razvijaju tanke odrvenjele stabljike koje se pružaju po tlu i mjestimice zakorjenjuju adventivnim korijenjem. Listovi su naizmjenični, često vrlo gusto zbijeni, sjedeći, dugi oko 2–7(–10) mm. Plojka je usko obrnuto lancetasta do lancetasta ili jajasto-lancetasta, cjelovita ruba, šiljasta i sitno vrškasta; može biti gola ili dlakava, a žilnatost je slabo vidljiva. [2]
Cvjetovi su pojedinačni i uglavnom sjedeći, najčešće smješteni na vrhovima kratkih lisnatih ogranaka. Lapovi su pri osnovi srasli. Vjenčić je kolutast, bijel, dug približno 2–5 mm, s pet režnjeva cjelovita ili blago nepravilna ruba. Prašnika je pet; filamenti su prirasli uz cijev vjenčića, a staminodiji izostaju. Antere su dvogradne, pri osnovi ostrugaste i karakteristično se otvaraju poprečnim pukotinama. Osnovni kromosomski broj roda je x = 6. [2]
Upravo je način otvaranja antera dao ime rodu: naziv je izveden od grčkih riječi za malu kutijicu i anteru, jer se prašnička komora otvara poprečno, poput poklopca kutijice.[2]
Rasprostranjenost i stanište
Kew rod prirodno navodi za New York, New Jersey, Virginiju, Sjevernu Karolinu i Južnu Karolinu. [1] P. barbulata šire je rasprostranjena, od New Yorka do Južne Karoline, dok je P. brevifolia ograničena na Sjevernu i Južnu Karolinu. [3]
Rod je osobito vezan uz pjeskovita staništa Atlantske obalne nizine, uključujući borove šume, pješčane grebene, pjeskovite ravnice i rubove vlažnijih depresija. Razlike u duljini i dlakavosti listova, na kojima se tradicionalno temelji razlikovanje dviju vrsta, djelomično su povezane s vlažnošću staništa.[4]
Sistematika i povijest
Rod je objavljen 1803. u prvom svesku Michauxova djela Flora Boreali-Americana, na stranici 152. Kew danas prihvaća ime Pyxidanthera Michx. i dvije vrste roda. [1]
Pyxidanthera brevifolia opisana je tek 1929., kada ju je Bertram Whittier Wells izdvojio od P. barbulata ponajprije prema kraćim listovima, njihovoj dlakavosti i razlikama u staništu. Kasnije je neko vrijeme tretirana i kao varijetet P. barbulata var. brevifolia. Kew danas ponovno prihvaća rang vrste, a navedenu kombinaciju vodi kao njezin homotipski sinonim. [3]
Međutim, granica između tih dviju vrsta ostaje problematična. Filogenomska analiza Diapensiaceae iz 2020. pokazala je da P. barbulata i P. brevifolia nisu recipročno monofiletske. Autori su također utvrdili da se njihove ekološke niše statistički ne razlikuju te su zaključili da su potrebna daljnja istraživanja prije nego što se njihova taksonomska odvojenost može smatrati potpuno razriješenom. [4] Unatoč tome, aktualni Kew i dalje ih prihvaća kao dvije zasebne vrste. [1]
U filogeniji porodice sam rod Pyxidanthera čini dobro poduprtu monofiletsku skupinu. Odvaja se nakon Galax i sestrinska je skupina kladi koja obuhvaća Berneuxia, Shortia, Schizocodon i Diapensia. [4]
Vrste
Kew prihvaća dvije vrste:[1]
- Pyxidanthera barbulata Michx.
- Pyxidanthera brevifolia Wells
Sinonimi
Za sam rod Kew trenutačno ne navodi sinonime.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Plants of the World Online, pristupljeno 16. listopada 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 WFO, pristupljeno 16. listopada 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Plants of the World Online, P. brevifolia, pristupljeno 16. listopada 2026.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Biogeography and ecological niche evolution in Diapensiaceae inferred from phylogenetic analysis, pristupljeno 16. listopada 2026.