Pyxidanthera brevifolia

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pyxidanthera brevifolia
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Nadred: Asteranae
Red: Ericales
Porodica: Diapensiaceae
Rod: Pyxidanthera
Vrsta: P. brevifolia
Dvojno ime
Pyxidanthera brevifolia
Wells

Pyxidanthera brevifolia Wells je niska, vazdazelena, višegodišnja polugrmovita biljka iz porodice dijapensijevki (Diapensiaceae), endemična za pjeskovita područja Sjeverne i Južne Karoline na jugoistoku Sjedinjenih Američkih Država. Odlikuje se poleglim stabljikama, vrlo sitnim igličastim listovima i bijelim cvjetovima koji se pojavljuju potkraj zime i početkom proljeća. Razvija guste, mahovini slične prostirke na suhim pješčanim tlima, često u otvorenim borovim šumama. Od srodne vrste Pyxidanthera barbulata razlikuje se ponajprije kraćim listovima i sklonosti sušim staništima. [1]

Opis

Biljka je sićušan, vazdazeleni polugrm poleglih i gusto razgranjenih stabljika, koje se šire neposredno po površini tla, oblikujući zbijene prostirke ili niske jastučaste nakupine. Pojedine kolonije mogu se širiti na više desetaka centimetara, a vrlo zbijeni dijelovi ponekad se lako odvajaju od podloge. Stariji izbojci odrvenjuju, dok su mlađi gusto prekriveni kratkim, uskim listovima.[1]

Listovi su jednostavni, igličasti, dugi približno 3–4 mm, gusto raspoređeni duž stabljika. Često su obrasli sitnim, svijetlim dlačicama, osobito na donjoj strani i u donjem dijelu plojke. U sušnim uvjetima listovi i cijeli izbojci mogu poprimiti crvenkastu nijansu.[1]

Cvjetovi su pojedinačni, brojni i bijeli, promjera približno 6 mm. Imaju pet režnjeva vjenčića i pet prašnika. Tijekom cvatnje gotovo potpuno prekrivaju zelene izbojke, pa biljne nakupine izdaleka izgledaju poput malih bijelih mrlja na pješčanom tlu.[1]

Plod je sitan tobolac koji dozrijeva tijekom proljeća. Cvatnja počinje već u veljači, a katkad i tijekom prosinca, dok plodovi sazrijevaju od veljače do svibnja. [1]

Sistematika i povijest

Vrstu je 1929. godine opisao američki botaničar Bertram Whittier Wells u časopisu Journal of the Elisha Mitchell Scientific Society, svezak 44, na stranici 238. [2]

Ime brevifolia odnosi se na kratke listove, jedno od obilježja po kojima se razlikuje od srodne vrste P. barbulata. Godine 1964. Harry E. Ahles snizio ju je na rang varijeteta pod imenom Pyxidanthera barbulata var. brevifolia. Takav pristup i danas prihvaćaju neki regionalni botanički izvori. Međutim, Kew je priznaje kao samostalnu vrstu.[2]

Taksonomski položaj ovih dviju biljaka dugo je predmet rasprave. Razlike u morfologiji i staništu podupiru njihovo razlikovanje, ali istraživanja genetičke raznolikosti pokazala su da razgraničenje nije uvijek jasno. [1]

Rasprostranjenost i stanište

Vrsta je ograničena na regiju Sandhills u Sjevernoj i susjednim dijelovima Južne Karoline. U Sjevernoj Karolini potvrđena je u okruzima Moore, Harnett, Hoke i Cumberland. Osobito je zastupljena na području vojne baze Fort Bragg, danas nazvane Fort Liberty.[1]

Nastanjuje suhe, otvorene pjeskovite grebene, brežuljke i plitka tla iznad slabo propusnih glinovitih slojeva ili pješčenjaka. Takva su staništa izrazito siromašna hranjivim tvarima i izložena povremenim sušama. Za razliku od vrste P. barbulata, koja uglavnom raste na vlažnim tlima, P. brevifolia izbjegava močvarna i trajno vlažna područja.[1]

Razlike

Razlike [1]
Obilježje P. barbulata P. brevifolia
Listovi Uglavnom 4–8 mm Uglavnom 3–4 mm
Stanište Vlažna pjeskovita tla Suhi pjeskoviti grebeni
Cvjetovi Bijeli, oko 8 mm Bijeli, oko 6 mm
Cvatnja Ožujak – travanj Veljača – ožujak
Rasprostranjenost Širi dio atlantske obale SAD-a Regija Sandhills u Karolinama

Sinonimi

Izvor: Kew – sinonimija vrste.[2]

  • Pyxidanthera barbulata var. brevifolia (Wells) H.E.Ahles (1964.) — homotipski sinonim.

Zaštita i ugroženost

Zbog vrlo ograničene rasprostranjenosti i posebnih stanišnih zahtjeva ova je biljka predmet lokalnih mjera zaštite. U Sjevernoj Karolini ima status ugrožene svojte (Threatened) prema državnim propisima, a regionalna baza dodjeljuje joj stupanj S2, što označava rijetku i ranjivu svojtu na razini savezne države. [1]

Literatura

  • Wells, B. W. (1929). Izvorni opis u Journal of the Elisha Mitchell Scientific Society, 44: 238–239, tabla 9.
  • Ahles, H. E. (1964). Nova kombinacija na razini varijeteta. Journal of the Elisha Mitchell Scientific Society, 80: 173.
  • Plants of the World Online – Pyxidanthera brevifolia.
  • Vascular Plants of North Carolina – Sandhills Pyxie-moss.
  • Carolina Nature – fotografije cvjetova, listova i staništa.
  • NatureServe Explorer – rasprostranjenost i zaštita.

Izvori

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Vascular Plants of North Carolina, pristupljeno 18. listopada 2026.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Kew, pristupljeno 18. listopada 2026.