Pyxidanthera barbulata
| Pyxidanthera barbulata | |
|---|---|
| P. barbulata P. barbulata | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Asteranae |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Diapensiaceae |
| Rod: | Pyxidanthera |
| Vrsta: | P. barbulata |
| Dvojno ime | |
| Pyxidanthera barbulata Michx. | |
_(8185234596).jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
Pyxidanthera barbulata Michx. je vazdazelena, višegodišnja polugrmovita biljka iz porodice dijapensijevki (Diapensiaceae), rasprostranjena duž atlantske obale Sjedinjenih Američkih Država. Odlikuje se niskim, puzavim stabljikama koje oblikuju guste jastučaste nakupine, sitnim listovima i brojnim bijelim do ružičastim cvjetovima. Raste pretežno na vlažnim pjeskovitim i tresetnim tlima u borovim savanama, svijetlim šumama i na rubovima močvarnih područja. Cvate tijekom proljeća, a zbog brojnih cvjetova njezine nakupine mogu izgledati poput malih bijelih sagova. [1]
Opis
Biljka je niska, puzava polugrmovita trajnica koja oblikuje guste prostirke, katkad široke do jednog metra. Stabljike su obično izdužene i polegle, rjeđe kratke i zbijene, gole ili rijetko dlakave. Međučvorovi su najčešće dugi najmanje jedan milimetar. Brojni sitni listovi gusto prekrivaju izbojke, dajući biljci izgled mahovine.[1]
Listovi su jednostavni, usko obrnuto lancetasti do lancetasti, dugi 3,5–7, iznimno do 10 mm. Lisne plojke zeljaste su, a na plodnim izbojcima imaju trepetljikave rubove u donjem dijelu. Gornja površina plojke obično je obrasla bijelim dlačicama na donjoj petini do trećini duljine lista.[1]
Cvjetovi su brojni, pravilni, bijeli do blijedoružičasti, široki približno 5–8 mm. Čaška je ružičasta, a režnjevi vjenčića dugi su 3–5 mm. Cvjetovi imaju pet prašnika. Plod je sitan, gotovo kuglast tobolac, približno 2 mm velik. Somatski broj kromosoma iznosi 2n = 12. Biljka cvate uglavnom od ožujka do svibnja. [1]
Sistematika i povijest
Vrstu je opisao francuski botaničar André Michaux u djelu Flora Boreali-Americana, svezak 1, stranica 152, uz tablu 17. Djelo je objavljeno 1803. godine, nakon Michauxove smrti.[2]
Pyxidanthera barbulata tipska je vrsta roda Pyxidanthera. Tijekom 19. stoljeća bila je opisivana i pod imenima roda Diapensia, što je dovelo do nastanka nekoliko danas neprihvaćenih naziva.
Taksonomski položaj vrste povezan je i s različitim tumačenjima njezina odnosa prema Pyxidanthera brevifolia. Neki su je autori smatrali zasebnom vrstom, drugi varijetetom vrste P. barbulata, dok su pojedina istraživanja upozorila na slabo genetičko razgraničenje tih biljaka. Kew obje vrste danas prihvaća kao zasebne. [2]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je prirodno rasprostranjena u američkim saveznim državama New York, New Jersey, Virginia, Sjeverna Karolina i Južna Karolina. Raste na nadmorskim visinama od približno 10 do 200 m, uglavnom u područjima atlantske obalne nizine.[3]
Nastanjuje borove savane, vlažne borove šume, rubove tresetišta i močvarnih šikara poznatih kao pocosin, kao i prijelazna područja oko izvora i vlažnih udolina. Najčešća je na vlažnim pjeskovitim ili tresetnim tlima s trajno ili sezonski visokom razinom podzemne vode. Često raste zajedno s mahovinama roda Sphagnum, u zajednicama s različitim vrstama borova i drugih biljaka prilagođenih siromašnim, kiselim tlima. [1]
Sinonimi
Prema Kewu [2]
- Diapensia americana Banks ex Sims (1808.)
- Diapensia barbulata Elliott (1817.)
- Diapensia cuneifolia Pursh (1813.)
Literatura
- Michaux, A. (1803). Flora Boreali-Americana, 1: 152, tab. 17.
- Flora of North America Editorial Committee (2009). Flora of North America North of Mexico, sv. 8. Izvorni opis u elektroničkom izdanju.
- Plants of the World Online – Pyxidanthera barbulata.
- Vascular Plants of North Carolina – podaci o vrsti.
- World Flora Online – dodatni morfološki podaci.