Paolo Magelli
| Paolo Magelli | |
|---|---|
| Rođenje | 3. ožujka 1947. (79 god.) |
| Poznat(a) po | Euripidova ratna trilogija (Feničanke, Elektra i Helena) |
| Obrazovanje | teatrologija i slavistika u Firenci |
| Zanimanje | kazališni redatelj |
| Titula | ravnatelj kazališta Teatro Metastasio u Pratu |
| Mandat | 2010. – 2015. |
| Nagrade | Zlatni lovorov vijenac festivala MESS (2014.) Grand Prix Orlando (2026.) Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje (2026.) |
| Normativni nadzor | |
Paolo Magelli (Prato, 3. ožujka 1947.) hrvatski je i talijanski kazališni redatelj. Karijeru je započeo u rodnom Pratu, a od 1970-ih režirao je u kazalištima u Jugoslaviji i drugim europskim zemljama. U Hrvatskoj je režirao Euripidovu ratnu trilogiju i niz predstava u Zagrebačkom kazalištu mladih i Gavelli. Hrvatsko državljanstvo stekao je 1991. godine.[1]
Životopis
Početci u Italiji i Beogradu
Studirao je teatrologiju i slavistiku u Firenci. Još prije dvadesete godine pridružio se ansamblu Teatro Studio pri kazalištu Teatro Metastasio u Pratu, gdje je režirao i surađivao s Pamelom Villoresi i Robertom Benignijem. Poslije je bio asistent Giorgia Strehlera, s kojim je radio na prijedlozima reforme toskanskoga i talijanskoga kazališta. Prato je napustio potkraj 1973. godine.[1][2]
U prvoj polovici 1970-ih režirao je u Narodnom pozorištu i Ateljeu 212 u Beogradu, a od sredine desetljeća surađivao je s festivalom BITEF. Među njegovim beogradskim režijama iz 1974. bili su Galeb Antona Pavloviča Čehova s Mikijem Manojlovićem i Divovi iz planine Luigija Pirandella. S potonjom je predstavom gostovao u Parizu, gdje je potom i režirao. Godine 1974. na Dubrovačkim ljetnim igrama gostovao je s beogradskom Mandragolom.[1][2][3]
Rad u Hrvatskoj i inozemstvu
Od 1982. bio je angažiran u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, a 1985. nastanio se u Zagrebu, gdje je bio umjetnički ravnatelj Zagrebačkoga kazališta mladih. U tom je kazalištu 1987. postavio Naciju, predstavu o nacionalizmu sastavljenu od četiriju drama Carla Sternheima. U Gavelli je iste godine režirao Lude dane, spoj Beaumarchaisove Figarove ženidbe i drame Figaro se rastaje Ödöna von Horvátha.[1][2][4]
Euripidovu ratnu trilogiju postavio je u ambijentalnim prostorima. Feničanke su izvedene 1987. na Dubrovačkim ljetnim igrama, a Elektra 1988. i Helena 1990. na Splitskom ljetu. Od 1989. redovito je režirao u njemačkom Wuppertalu. Početkom 1990-ih radio je i u Švicarskoj i Belgiji, a 1995. u predvorju Gavelle postavio je Čehovljev Višnjik, koji je sam financirao. U Zagrebačkom kazalištu mladih 1997. režirao je Čehovljeve drame Ujak Vanja i Tri sestre.[1][5]
Potkraj 1990-ih radio je u Beču i Budimpešti te režirao u Latinskoj Americi. Godine 2000. surađivao je s Palestinskim nacionalnim kazalištem u Ramallahu i izraelskim kazalištima na projektu u kojem je sudjelovao i Goran Bregović. Od 2003. radio je u dresdenskom Staatsschauspielu. Predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od lipnja 2010. do rujna 2015. bio je ravnatelj kazališta Teatro Metastasio u Pratu.[2][6]
U Zagrebu je 2025. režirao Horváthovu dramu Don Juan se vraća iz rata u Gavelli i Čehovljevu Dramu bez naslova u Zagrebačkom kazalištu mladih. Na Dubrovačkim ljetnim igrama 2026. režirao je Skupa Marina Držića, u koprodukciji Igara, Splitskog ljeta i Kazališta Marina Držića.[3][7][8]
Nagrade
Na sarajevskom festivalu MESS 2014. dobio je Zlatni lovorov vijenac za doprinos kazališnoj umjetnosti. Godine 2026. dobio je Grand Prix Orlando za osobit doprinos Dubrovačkim ljetnim igrama, a Hrvatsko društvo dramskih umjetnika dodijelilo mu je Nagradu hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.[4][8][9]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Magelli, Paolo. Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 11. studenoga 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Paolo Magelli. Teatro Metastasio di Prato. Preuzeto 11. studenoga 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Premijera predstave „Don Juan se vraća iz rata”. GDK Gavella. Preuzeto 11. studenoga 2026.
- ↑ 4,0 4,1 Kavkaski krug kredom. Narodno pozorište Sarajevo. Preuzeto 11. studenoga 2026.
- ↑ Paolo Magelli. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Preuzeto 11. studenoga 2026.
- ↑ Teatri. Teatro Metastasio di Prato. Preuzeto 11. studenoga 2026.
- ↑ Drama bez naslova. Zagrebačko kazalište mladih. Preuzeto 11. studenoga 2026.
- ↑ 8,0 8,1 Nagrada Orlando Franu Maškoviću, Romanu Simoviću, Paolu Magelliju i Ivanu Repušiću. HRT, 25. kolovoza 2026. Preuzeto 11. studenoga 2026.
- ↑ Riječka „Turandot” u nominacijama za Nagradu hrvatskog glumišta. HRT, 11. studenoga 2026. Preuzeto 11. studenoga 2026.