Nikola Batušić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Nikola Batušić (Zagreb, 18. veljače 1938. - Zagreb, 22. siječnja 2010.), bio je hrvatski akademik, književni povjesničar, teatrolog i kazališni kritičar.

Napisao mnoge knjige o kazalištu i povijesti kazališta, među utemeljiteljima je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa 1969. godine.[1]

Životopis

Batušićeva obitelj podrijetlom je iz sela Cvetkovića pokraj Jastrebarskog. Njegov se djed oženio u Zlataru i ta grana Batušića ženidbom s kćeri mjesnoga trgovca Idom Metzger 1900. postala je adoptivno zagorska. Nikolin djed Antun Batušić, napustio je zagrebačku bogosloviju i zatim završio pravo. Nikolina mati je je poznata romanistica i profesorica francuskog jezika i promicateljica frankofonije Ivana Batušić, kći redatelja Branka Gavelle. Nikola je sinovac teatrologa Slavka Batušića.[2] Otac mu je doktor prava. Sestra mu je Yvonne Vrhovac, legendarna sveučilišna profesorica francuskog jezika u Hrvatskoj, udana za profesora doktora Darka Vrhovca. Nikolin nećak Radovan je ugledni zagrebački liječnik hematolog.[3] Rođen u Zagrebu. Djetinjstvo je Nikola Batušić proveo u Zlataru. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1956. godine.[4] Studirao francuski, njemački i komparativnu književnost u Zagrebu, Münsteru i Parizu. Diplomirao je romanistiku i germanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1961. godine. 1965. godine doktorirao iz književnosti u Zagrebu obranivši disertaciju Uloga njemačkoga kazališta u Zagrebu u hrvatskom kulturnom životu 1840–1860.[1] Od 1963. do 2004. godine bio je profesor (dekan i prodekan) na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Kao urednik i priređivač uredio je i priredio dvadesetak knjiga europskih i hrvatskih književnika, poglavito u dvjema najvažnijim književnim edicijama Matice hrvatske, Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti.[5]

Djela

  • Hrvatska kazališna kritika: (dramska), Matica hrvatska, Zagreb , 1971.
  • Drama i pozornica: deset godina hrvatske drame na zagrebačkim pozornicama: (1964-1974), Sterijino pozorje, Novi Sad, 1975.
  • Hrvatska drama od Demetra do Šenoe, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1976. (2. izd., 1976.)
  • Povijest hrvatskoga kazališta, Školska knjiga, Zagreb, 1978.
  • Gavella: književnost i kazalište, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1983.
  • Skrovito kazalište: ogledi o hrvatskoj drami, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, Zagreb, 1984.
  • Narav od fortune: studije o starohrvatskoj drami i kazalištu, "August Cesarec" - Matica hrvatska, Zagreb, 1991.
  • Uvod u teatrologiju, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.
  • Sto godina zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, 1995. (2. izd., 1996.)
  • Trajnost tradicije u hrvatskoj drami i kazalištu, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995.
  • Studije o hrvatskoj drami, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
  • Književni protusvjetovi: poglavlja iz hrvatske moderne, Matica hrvatska, Zagreb, 2001. (suautori Zoran Kravar i Viktor Žmegač)[6]
  • Starija kajkavska drama: studije i rasprave, Disput, Zagreb, 2002.
  • Na rubu potkove: uspomene, Profil International, Zagreb, 2006.
  • Riječ mati čina: Krležin kazališni krug, Naklada Ljevak, Zagreb, 2007.
  • Četiri godišnja doba: memoarski putopisi, Profil multimedija, Zagreb, 2011.

Nagrade

  • 1979.: Godišnja nagrada Vladimir Nazor, za knjigu Povijest hrvatskoga kazališta
  • 1984.: Kvadrijenalna teatrološka nagrada "Marko Fotez", za knjigu Gavella, književnost i kazalište.
  • 2001.: "Nagrada Petar Brečić" HRT-a i Školske knjige Zagreb, za ukupan prinos hrvatskoj teatrologiji.
  • 2002.: Nagrada "J. J. Strossmayer", za knjigu Književni protusvjetovi: poglavlja iz hrvatske moderne (zajedno sa Zoranom Kravarom i Viktorom Žmegačem)
  • 2002.: Nagrada “Judita” Društva hrvatskih književnika, za knjigu Starija kajkavska drama.
  • 2005.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.
  • 2007.: Nagrada grada Zagreba, za knjigu Na rubu potkove.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Batušić, Nikola, Leksikon Marina Držića, leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 7. siječnja 2018.
  2. ↑ Nacional Nina Ožegović: Nikola Batušić - intelektualac i kozer iz lenucijeve potkove Objavljeno u Nacionalu br. 557, 17. srpnja 2006. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  3. ↑ Jutarnji list Dobroslav Silobrčić: Velika ispovijest unuke Branka Gavelle: Legendarna profesorica francuskog, koja pravi najbolje kolače u Zagrebu, otkriva svoju životnu priču 3. siječnja 2016. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  4. ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 942.
  5. ↑ Autori. Nikola Batušić, matica.hr, pristupljeno 7. siječnja 2018.
  6. ↑ Nikola Batušić, Viktor Žmegač, Zoran Kravar. Književni protusvjetovi. Poglavlja iz hrvatske moderne, matica.hr, pristupljeno 7. siječnja 2018.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Nikola_Batušić&oldid=436599"