Toggle menu
244,1 tis.
68
18
627,4 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Joško Juvančić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Joško Juvančić (Dubrovnik, 1936.Dubrovnik, 24. ožujka 2021.)[1] hrvatski kazališni redatelj i kazališni pedagog.

Životopis

Rodio se u Dubrovniku 1936. godine. U Dubrovniku je završio osnovnu i srednju. Studirao je književnost na Filozofskom fakultetu. U Zagrebu je studirao režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu.

Nakon što je diplomirao bio je asistent Gavelli te poslije Spaiću. Radi kao profesor glume od 1960. godine do danas. Pod njegovom je paskom školovano mnoštvo danas poznatih i cijenjenih hrvatskih glumaca. Bio je dekanom Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu od 1984. do 1986.

Kazališne je predstave prvo režirao u dubrovačkom kazalištu. Hrvatsko ga kazališno gledateljstvo primjećuje sredinom 1960-ih kad je režirao u zagrebačkim kazalištima u Teatru &TD, Gavelli i HNK.

Posebno poglavlje njegovog umjetničkog rada u svezi je s Dubrovačkim ljetnim igrama. Na istima je nazočan u umjetničkom rukovodstvu bez prekida nekih dvadesetak godina. Od 1986. je godine i umjetničkim direktorom Igara i umjetničkim ravnateljem dramskog programa.

Dobio je mnoge prestižne hrvatske nagrade: nagradu Vladimir Nazor, nagradu Dubravko Dujšin 1982., nekoliko nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika (Nagrada hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja 1998./1999. i 2003./2004., Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini 1998./1999. za Vojnovićevu Dubrovačku trilogiju i 2003./2004. za Vojnovićev Ekvinocijo, obje na Dubrovačkim ljetnim igrama, Nagrada Marul za režiju 1992. za Gundulićev Osman u Zagrebačkom kazalištu lutaka), nagradu za najbolju predstavu u cjelini 2009. na Festival hrvatske drame za djecu "Marulić" za višestruko nagrađenu predstavu Plakir, 1996. Veliku nagradu za najbolju predstavu u cjelini na Danima satire Fadila Hadžića za Goldonijeve Ribarske svađe i dr.

Izvori