Nobelova nagrada za mir

Popis dobitnika Nobelove nagrade za mir koja se dodjeljuje od 1901. godine

1900-ih - 1910-ih - 1920-ih - 1930-ih - 1940-ih - 1950-ih - 1960-ih - 1970-ih - 1980-ih - 1990-ih - 2000-ih - 2010-ih

1900-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1901.	Jean Henri Dunant (Švicarska)	osnivač Crvenog križa i začetnik Ženevske konvencije.
	Frédéric Passy (Francuska)	osnivač i predsjednik Međunarodne lige za mir.
1902.	Élie Ducommun (Švicarska) i Charles Albert Gobat	počasni tajnici Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda u Bernu.
1903.	Sir William Randal Cremer (UK)	tajnik Međunarodne lige za arbitražu.
1904.	Institut za međunarodno pravo (Gent, Belgija).
1905.	Bertha Sophie Felicitas Baronin von Suttner, rođ. grofica Kinsky von Chinic und Tettau (Austrija)	spisateljica, počasna predsjednica Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda.
1906.	Theodore Roosevelt (SAD)	predsjednik SAD-a, za oblikovanje mirovnog ugovora u Rusko-japanskom ratu.
1907.	Ernesto Teodoro Moneta (Italija)	predsjednik Lombardske lige za mir.
	Louis Renault (Francuska)	profesor međunarodnog prava.
1908.	Klas Pontus Arnoldson (Švedska)	Osnivač Švedske lige za mir i arbiražu.
	Fredrik Bajer (Danska)	počasni predsjednik Stalnoga međunarodnog mirovnog ureda.
1909.	Auguste Marie Francois Beernaert (Belgija)	član Međunarodnoga arbitražnog suda.
	Paul Balluet d'Estournelles de Constant, Barun de Constant de Rebecque (Francuska)	osnivač i predsjednik francuske parlamentarne grupe za međunarodnu arbitražu. Osnivač Odbora za zaštitu nacionalnih interesa i međunarodno pomirenje

1910-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1910.	Stalni međunarodni mirovni ured
1911.	Tobias Michael Carel Asser (Nizozemska)	inicijator za osnivanje Međunarodne Konferecije Prava u Hagu.
	Alfred Hermann Fried (Austrija)	osnivač Die Waffen Nieder.
1912.	Elihu Root (SAD)	za započinjanje različitih arbitražnih dogovora.
1913.	Henri la Fontaine (Belgija)	predsjednik Stalnog međunarodnog mirovnog biroa.
1914.	Nije dodjeljivana
1915.
1916.
1917.	Međunarodni Crveni križ, Ženeva.
1918.	Nije dodijeljena
1919.	Woodrow Wilson (SAD) za osnivanje Lige naroda.

1920-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1920.	Léon Victor Auguste Bourgeois	predsjednik vijeća Lige naroda.
1921.	Hjalmar Branting (Švedska)	premijer, Švedski delegat pri vijeću Lige naroda.
	Christian Lous Lange (Norveška)	tajnik međunarodne parlamentarne unije.
1922.	Fridtjof Nansen (Norveška)	norveški delegat u Ligi naroda, pridonio je potpisivanju ženevskog protokola o izbjeglicama za koje je uvedena putovnica nazvana njegovim imenom "Nansen-putovnica".
1923.	Nobelova nagrada nije dodijeljena. Novac za nagradu doznačen je posebnom fondu ove sekcije nagrade
1924.
1925.	Sir Austen Chamberlain (UK) za Locarno sporazum.
	Charles Gates Dawes (SAD)	predsjedatelj Ujedinjene Reparacijske Komisije i osnivač Dawesovog plana.
1926.	Aristide Briand (Francuska) za Locarno sporazume.
	Gustav Stresemann (Njemačka)	za Locarno sporazume.
1927.	Ferdinand Buisson (Francuska)	osnivač i predsjednik Lige za ljudska prava.
	Ludwig Quidde (Njemačka)	delegat pri brojnim mirovnim konferencijama.
1928.	Nije dodijeljena
1929.	Frank B. Kellogg (SAD)	za Briand Kelloggov sporazum.

1930-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1930.	Nadbiskup Lars Olof Nathan (Jonathan) Söderblom (Švedska)	vođa ekumenskog pokreta
1931.	Jane Addams (SAD)	predsjednica međunarodne ženske lige za mir.
	Nicholas Murray Butler (SAD)	za promociju Briand Kelloggovog sporazuma.
1932.	Nije dodijeljena
1933.	Sir Norman Angell (Ralph Lane) (UK)	pisac, član Lige naroda i skupštine za mir.
1934.	Arthur Henderson (UK)	predsjedatelj Lige naroda za razoružavanje
1935.	Carl von Ossietzky (Njemačka)	novinar pacifist
1936.	Carlos Saavedra Lamas (Argentina)	Predsjednik Lige naroda i posrednik u sukobu između Paragvaja i Bolivije.
1937.	Robert Cecil	osnivač i predsjednik Međunarodne mirovne kampanje.
1938.	Nansenov međunarodni ured za izbjeglice, Geneva.
1939.	Nije dodijeljena

1940-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1940.	Nije dodjeljivana
1941.
1942.
1943.
1944.	Međunarodni Crveni križ (dodijeljena 1945.).
1945.	Cordell Hull (SAD)	za sudjelovanje u pokretanju UN-a.
1946.	Emily Greene Balch (SAD)	počasna međunarodna predsjednica Ženske lige za mir.
	John R. Mott (SAD)	predsjedatelj međunarodnog misijskog vijeća i predsjednik Međunarodnog udruženja mladih kršćana.
1947.	Kvekeri
1948.	Nije dodijeljena
1949.	The Lord Boyd-Orr (UK)	upravitelj Organizacije za prehranu i poljoprivredu, predsjednik Nacionalnog savjeta za mir, predsjednik Svjetskog saveza mirovnih organizacija.

1950-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1950.	Ralph Bunche	za posredovanje u Palestini (1948).
1951.	Léon Jouhaux (Francuska)	predsjednik Međunarodnog odbora europskog vijeća, potpredsjednik Međunarodnog saveza sindikata (ICFTU), potpredsjednik Svjetskog sindikalnog saveza, član vijeća ILO , UN-ov delegat
1952.	Albert Schweitzer (Francuska)	za osnivanje bolnice Lambarene u Gabonu.
1953.	američki državni tajnik George Catlett Marshall	za Marshallov plan.
1954.	Ured UNHCR.
1955.	Nije dodijeljena
1956.
1957.	Lester Bowles Pearson (Kanada)	predsjednik sedmog zasjedanja UN-a: glavno okupljanje o uvođenju mirovnih snaga za rješavanje Sueske krize.
1958.	Georges Pire (Belgija)	vođa europske organizacije za pomoć izbjeglicama.
1959.	Philip Noel-Baker (UK)	za napore za uspostavu međunarodnog mira i suradnje.

1960-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1960.	Albert Lutuli (Južnoafrička republika)	predsjednik ANC (Afrički nacionalni kongres).
1961.	Dag Hammarskjöld (Švedska)	glavni tajnik UN-a (dodijeljeno posthumno).
1962.	Linus Carl Pauling (SAD)	za kampanju protiv testiranja nuklearnog oružja.
1963.	Međunarodni odbor Crvenog križa [ Geneva.
	Liga Crvenog križa, Geneva.
1964.	Martin Luther King Jr (SAD)	borac za ljudska prava.
1965.	UNICEF
1966.	Nije dodijeljena
1967.
1968.	René Cassin (Francuska)	predsjednik Europskog suda za ljudska prava.
1969.	Međunarodna organizacija rada (I.L.O.), Geneva.

1970-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1970.	Norman Borlaug (SAD)	za istraživanje u centru za žitarice.
1971.	Kancelar Willy Brandt (Njemačka)	za Zapadno-Njemačku tkz Istočnu politiku, kreirajući novi stav prema istočnoj Europi i Istočnoj Njemačkoj.
1972.	Nije dodijeljena
1973.	Državni tajnik Henry A. Kissinger (SAD) i ministar vanjskih poslova Le Duc Tho (Vijetnam) odbio	za mir u Vijetnamu.
1974.	Seán MacBride (Irska)	predsjednik Međunarodno vijeće za mir (IPB) povjerenstvo za Namibiju pri Ujedinjenim narodima.
	Eisaku Sato (佐藤榮作) (Japan)	premijer.
1975.	Andrej Dmitrijevič Saharov (SSSR)	za kampanju za ljudska prava.
1976.	Betty Williams i Mairead Corrigan	Osnivači sjevernoirskog mirovnog pokreta.
1977.	Amnesty International, London	za kampanju protiv mučenja.
1978.	Predsjednik Mohamed Anwar Al-Sadat (Egipat) i premijer Menachem Begin (Izrael)	za mirovne pregovore između Egipta i Izraela.
1979.	Majka Terezija	za podizanje svijesti o siromaštvu (Indija)

1980-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1980.	Adolfo Pérez Esquivel (Argentina)	za ljudska prava
1981.	Ured Ujedinjenih naroda za izbjeglice.
1982.	Alva Myrdal (Švedska) i Alfonso García Robles (Meksiko)	delegati pri Ujedinjenim narodima za međunarodno razoružanje.
1983.	Lech Wałęsa (Poljska)	osnivač Solidarność i borac za ljudska prava. Bio prvi Predsjednik Poljske poslije pada komunizma.
1984.	Biskup Desmond Mpilo Tutu (Južnoafrička republika)	za rad protiv apartheida.
1985.	Međunarodni fizičari za sprječavanje nuklearnog rata, Boston.
1986.	Elie Wiesel (SAD)	pisac, preživjeli svjedok nacističkog progona
1987.	Óscar Arias Sánchez (Kostarika)	za inicijativu mirovnih pregovora u srednjoj Americi.
1988.	UN Mirovne snage UN-a, New York.
1989.	Tenzin Gyatso, četrnaesti Dalaj Lama.

1990-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
1990.	Mihail Sergejevič Gorbačov (SSSR)	za vodeću ulogu u mirotvornom procesu koji danas obilježava važne dijelove međunarodne zajednice
1991.	Aung San Suu Kyi (Burma)	za nenasilnu borbu u prilog demokraciji i ljudskim pravima
1992.	Autor Rigoberta Menchú (Gvatemala)	u znak priznanja za njezin rad na društvenoj jednakosti i etno-kulturalnom pomirenju na temelju poštovanja prava urođeničkih naroda
1993.	Predsjednik Nelson Mandela (Južnoafrička Republika) i Bivši predsjednik Frederik Willem de Klerk (Južnoafrička republika)	za njihov trud da se mirno ukine aperthejd i da za novu demokratsku Južnoafričku Republiku
1994.	PLO predsjedatelj Jaser Arafat (Palestina), ministar vanjskih poslova Shimon Peres (Izrael) i premijer Yitzhak Rabin (Izrael)	za njihov trud da stvore mir na Bliskom Istoku
1995.	Józef Rotblat (Poljska/UK) i the Pugwash Conferences on Science i World Affairs	za njihov trud u smanjenju i prestanku korištenja nuklearnog oružja
1996.	Carlos Felipe Ximenes Belo (Istočni Timor) i José Ramos Horta (Istočni Timor)	"za njihov trud da nađu mirno rješenje sukobima u Istočnom Timoru"
1997.	International Campaign to Ban Landmines (ICBL) i Jody Williams	"za njihov trud u zabrani korištenja mina i razminiranju"
1998.	John Hume (UK) i David Trimble (UK)	"za njihov trud da nađu mirno rješenje sukobima u Sjevernoj Irskoj"
1999.	Liječnici bez granica, Brussels.	"za pionirski humanitarni rad na nekoliko kontinenata"

2000-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
2000.	Kim Dae Jung (金大中) (predsjednik Južne Koreje)	za djelovanje na razvoju demokracije i poštovanju ljudskih prava u Južnoj Koreji i istočnoj Aziji, a osobito za mir i pomirenje sa Sjevernom Korejom
2001.	Glavni tajnik UN Kofi Annan (Gana) i Ujedinjeni narodi	za rad na miru i boljoj organizaciji u svijetu
2002.	Jimmy Carter - bivši predsjednik SAD-a	za desetljeća neumornih napora u nalaženju rješenja međunarodnih sukoba, potporu napretku demokracije i ljudskih prava i promociji gospodarskog i društvenog razvoja
2003.	Shirin Ebadi (شیرین عبادی), (Iran)	za napore na razvoju demokracije i ljudskih prava. Osobito se usredotočila na borbu za prava žena i djece.
2004.	Wangari Maathai (Kenija)	za doprinos održivom razvoju, demokraciji i miru
2005.	Međunarodna agencija za atomsku energiju i Mohamed Elbaradei (Austrija, Egipat)	za napore u sprječavanju korištenja nuklearne energije u vojne svrhe i osiguravanju da se nuklearna energija koristi u mirnodopske svrhe na najsigurniji način.
2006.	Muhammad Yunus (মুহাম্মদ ইউনুস), (Bangladeš) i banka Grameen (গ্রামীণ ব্যাংক), (Bangladeš)	za unapređivanje ekonomskih i socijalnih mogućnosti siromašnih, posebno žena, kroz projekt davanja mikrokredita
2007.	Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) i Al Gore, (SAD)	za napore koje su uložili radi širenja saznanja o klimatskim promjenama koje izaziva čovjek i za polaganje temelja mjera koje su neophodne da bi se klimatske promjene zaustavile
2008.	Martti Ahtisaari (Finska)	za višedesetljetno angažiranje i posredovanje u uspostavljanju mira i rješavanju sukoba na više kontinenata
2009.	Barack Obama - predsjednik SAD-a	zbog poziva na smanjenje zaliha nuklearnog naoružanja i rada za mir u svijetu.
2010.	Liu Xiaobo - Kina	zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini.

2010-ih

Godina	Pojedinac ili organizacija	Djelo
2010.	Liu Xiaobo - Kina	zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini.
2011.	Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee - Liberija i Tawakel Karman - Jemen	zbog nenasilne borbe za ženska prava
2012.	Europska unija	zbog šest desetljeća borbe u promicanju mira i ljudskih prava
2013.	Organizacija za zabranu kemijskog oružja	zbog nastojanja da se eliminira kemijsko naoružanje
2014.	Malala Yousafzai, Kailash Satyarthi	zbog promicanja školovanja djece i borbe protiv eksploatiranja djece
2015.	Tuniski nacionalni kvartet	zbog presudnog doprinosa gradnji pluralističkog društva u Tunisu nakon Revolucije jasmina 2011. godine
2016.	Juan Manuel Santos	zbog njegovih nastojanja zaustaviti 50-o godišnji građanski rat u Kolumbiji
2017.	Međunarodna kampanja za zabranu atomskog oružja	zbog borbe za ograničavanje uporabe nuklearnog oružja
2018.	Denis Mukwege i Nadia Murad	za borbu protiv korištenja masovnih silovanja kao oružja u ratovima
2019.	Abiy Ahmed Ali	"za njegove napore na postizanju mira i međunarodne suradnje, a posebno za njegovu odlučnu inicijativu za rješavanje pograničnog sukoba sa susjednom Eritrejom"
2020.	Svjetski program za hranu	za napore u borbi protiv gladi, doprinos u poboljšavanju uvjeta za mir u područjima sukoba i za napore u sprječavanju korištenja gladi kao oružja u sukobima i ratovima.