Toggle menu
308,8 tis.
63
18
567,8 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Koncelebrirana misa

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Koncelebrirana misa
Koncelebrirana misa u Jeruzalemu

Koncelebrirana misa, koncelebracija ili suslavlje (lat. con - zajedno + celebrare - slaviti) predstavlja zajedničko misno slavlje euharistijske liturgije nekoliko biskupa ili svećenika, najčešće svečana misna slavlja o župnim ili (nad)biskupijskim, crkvenim, svetačkim i marijanskim blagdanima, spomendanima i slavljima.

Sve su papinske, kardinalske i (nad)biskupske mise u pravilu koncelebrirane.

Suslavitelji odnosno koncelebranti prema Općim uredbama Rimskog misala i tradiciji Crkve (još iz Hipolitova vremena) pridružuju se slavitelju euharistije tišim glasom, vršeći Uredbu br. 153 prema kojoj je koncelebracija »očituje jedinstvo svećeništva, žrtve i svega Božjega naroda« uz istodobno poštovanje predvoditelja misnog slavlja. Biskupima se preporučuje bogoslužje u suslavlju sa svojim prezbiterima i đakonima.[1]

Povijest

Koncelebracija je oduvijek bila prisutna u kršćanstvu, napose Istočnom kršćanstvu, dok je u Katoličkoj Crkvi nakon Drugog Seviljskog sabora 613. godine, na kojem je određeno da svećenici ne smiju koncelebrirati bez prisustva biskupa, sve do Drugog vatikanskog sabora bila strogo određena samo u dvije prigode - na svećeničkom ređenju i biskupskim misama. Od toga pravilo odstupalo se u srednjem vijeku za vrijeme doba kuge, kada su mise zadušnice u pravilu bile koncelebrirane.

Nakon Drugog vatikanskog sabora, koncelebrirana misa prestaje se izdvajati od bilo koje druge svete mise na temelju zalaganja pape Pija XII., ali i s jasnim uporištem u Isusovim riječima iz Matejevog evanđelja: »Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.« (Mt 18,20) Time su svećenici suslavitelji od samo prisutnih svjedoka postali punopravni sudionici misnoga slavlja, prema riječima pape Pija XII. iz apostolske konstitucije Episcopali consecrationi.[2]

Izvori

  1. Babić, Marko, 1985.: Koncelebranti tišim glasom, Služba Božja : liturgijsko-pastoralna revija, god. 25, br. 3, str. 250-252 (Hrčak)
  2. Tekst apostolske konstitucije »Episcopali consecrationi« u pismohrani Vatikanske knjižnice
  • Koncelebracija u mrežnom izdanju Katoličke enciklopedije (1913.): newadvent.org
  • Koncelebracija na stranicama Hrvatskog jezičnog portala: hjp.znanje.hr