- PREUSMJERI Predložak:Infookvir košarkaški klub
KK Bosna Royal bosanskohercegovački je košarkaški klub. Trenutačno nastupaju u Ligi 12. BIH.
Povijest
Počeci (1951.-1955.)
Košarkaški klub Bosna Royal (nekadašnji Bosna) osnovan je 1951. godine, a njegov prvi predsjednik i trener bio je doktor Nedžad Brkić. Od osnivanja pa u naredne četiri godine klub, čiji su članovi uglavnom bili studenti sarajevskog univerziteta natjecao se u gradskoj ligi, da bi 1955. godine osvojio prvi u nizu trofeja, Kup Grada Sarajeva i tim dostignućem se plasirao u viši razred natjecanja, Republičku ligu Bosne i Hercegovine. Ovaj prvi uspjeh ekipe koja će obilježiti povijest bosanskohercegovačke košarke, i šire, ostvarili su: Brkić, Marušić, Takač, Bise, Bjelica, Cindrić, Bilić, Đurasković, Fetahagić, Uzelac, Džapa, Pilav, Hofbauer, Lovrenović, Beganović i Dimitrijević.
Republička liga BiH (1955.-1972.)
Narednih 17 godina bilo je potrebno za formiranje generacije u redovima studenata koja će klub odvesti stepenicu više, u tadašnju izuzetno kvalitetnu Prvu jugoslavensku košarkašku ligu.
KK Bosna, 1962. godina Stariji ljubitelji košarke u Sarajevu i sada se sjećaju, i još uvijek prepričavaju nezaboravni utakmicu gradskih rivala KK Bosne i KK Željezničara; odigrana je 28. travnja 1972. godine u Skenderiji. Slavili su «Studenti» i ovo se može smatrati prvim korakom ka kasnijim velikim dostignućima, koja su kulminirala osvajanjem europske titule. Idejni vođa momčadi koja je postigla ovaj povijesni rezultat i njegov tvorac bio je Bogdan Tanjević, a njegove zamisli na parketu su ostvarivali: Terzić, Milavić, Čečur, Pavlić, Nadaždin, Dumić, Soče, Varajić, Pejović, Pešić, Krvavac i Đogić.
Doba šampiona (1972.-1984.)
Šampionski sastav Bosne kompletiran je dolaskom igrača koji će postati legenda, izuzetna osobnost među obručima, virtuoz sa narančastom loptom Mirza Delibašić, popularnom Kindžetu, koji je stigao iz rodne Tuzle.
Mirza Delibašić zajedno s nenadmašnim strijelcem Žarkom Varajićem i visokim Ratkom Radovanovićem, uz dragocjenu i značajnu pomoć Krvavca, Bosiočića, Izića, Ostojića, Zrne, Hadžića, Pešića, Bilalovića i Benačeka, a pod budnim trenerskim okom Bogdana Tanjevića i njegovog prvog asistenta Draška Prodanovića donosi prvu titulu prvaka države u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. «Studenti» su bili najbolji u jugoslavenskoj ligi u sezoni 1977./78.
Najveći uspjeh dotadašnje jugoslavenske i bosanskohercegovačke klupske košarke Bosna je ostvarila 5. travnja 1979. godine u francuskom gradu Grenobleu. Pred 12 tisuća gledatelja, od kojih je veliki broj bio navijača «Studenata», u finalu Kupa Prvaka Bosna je svladala talijanski klub Emerson rezultatom 96:93. U fenomenalnoj utakmici Delibašić, Varajić, Vučević, Benaček, Đogić, Bosiočić, Izić, Radovanović, Hadžić, Pešić, predvođeni s klupe briljantnim trenerom Bogdanom Tanjevićem, pokazali su do tada neviđeno košarkaško umijeće. U naredne četiri godine Bosna je osvojila još naslov prvaka Jugoslavije, u sezonie 1979./80.. Od značajnih međunarodnih dostignuća treba istaknuti drugo mjesto na klupskom prvenstvu svijeta, Interkontinentalnom kupu odigranom 1979. godine u Brazilu te ponovno sudjelovanje na istome turniru 1980. godine u BiH.
Sljedeći naslov prvaka 1982./83. dodijeljen joj je administrativnim putem, jer je na terenu naslov osvojio hrvatski klub Šibenka. Sljedeće sezone 1983./84. u Kupu europskih prvaka došli su 4. mjesta. Igrali su u sastavu: Sabahudin Bilalović, Žarko Varajić, Sabit Hadžić, Predrag Benaček, Emir Mutapčić, Boro Vučević, Mario Primorac, Dragan Lukenda, Anto Đogić, Miroljub Mitrović, a trener je bio Svetislav Pešić. Premda su te sezone pobijedili svakoga na svom terenu, uključujući velikane Barcelonu, Cantu, Maccabija, Virtus iz Rima te Limogesa, kobnim za neplasman u finale pokazao se poraz u gostima kod Limogesa u predzadnjem kolu. Limoges je odavno bio ispao iz utrke za finale i to mu je bila tek druga pobjeda u deset utakmica i završio je posljednje plasiran. Bosna je imala zadnju prigodu za finale ako pobijedi rimsku Banco di Roma (Virtus) u gostima u izravnom dvoboju koji je odlučivao o drugom sudioniku finala. Na poluvremenu je bilo neriješeno 30:30, ali završilo je 66:55 za Banco di Romu.[1]
Predratno doba (1984.-1992.)
Nakon pet godina kontinuiranih uspjeha 1991. godine dolazi do neminovne smjene generacija, iz kluba u inozemstvo odlaze trener Tanjević, Delibašić, Varajić, Radovanović, Đogić, a iz mlađih kategorija Bosne dolazi niz vrlo perspektivnih košarkaša poput Alihodžića, Markovića, Avdića, Dobrasa, Bukve, Bećiragića, Firića. Oni su trebali vratiti Bosnu u vrh jugoslavenske košarke, ali je rat prekinuo uspon ove generacije, koja se raspršila diljem svijeta.
Promjena imena
Priznanja
- Kup Radivoja Koraća - finalist (1): 1977./78.
- Prvenstvo Jugoslavije u košarci (3): 1977./78., 1979./80., 1982./83.
- Kup Jugoslavije (2): 1977./78., 1983./84.
- Euroliga (1): 1978./79.
- Košarkaško prvenstvo Bosne i Hercegovine (4): 1998./99., 2004./05., 2005./06., 2007./08.
- Kup Bosne i Hercegovine (3): 2004./05., 2008./09., 2009./10.
(*naslov prvaka Jugoslavije za 1983. administrativno je dodijeljen)
Momčad
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis igrača KK BosneIzvori
- ↑ Linguasport Champions Cup 1983-84 (pristupljeno 15. travnja 2020.)
- ↑ Basketball Club "Bosna" not dissolved, changed name to "Bosna Royal", Al Jazeera Balkans, 22 October 2014.
- ↑ Club Assembly Decides: "Students" from now on KK Bosna Royal, Avaz daily, Sarajevo. 21 October 2014.
Vanjske poveznice
| |||||||||||||||||||||||||||
