- PREUSMJERI Predložak:Infookvir rukometaš
Ivano Balić (Split, 1. travnja 1979.), hrvatski rukometaš, olimpijski pobjednik i svjetski prvak. Podrijetlom je iz Dugopolja, kraj Splita. Rukomet je volio od malih nogu i zapravo odrastao u dvorani. Kao najbolji igrač 2001. godine potpisao je za RK Metković te je tada prvi puta pozvan u A rukometnu reprezentaciju Hrvatske.[1] Godine 2010. je proglašen najboljim rukometašem svih vremena po izboru IHF-a.[2][3]
Proglašen je najboljim igračem svijeta 2003. i 2006. godine,[3] najboljim hrvatskim športašem 2007., te najboljim rukometašem Hrvatske (2004., 2006., 2007. i 2008.) godine. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 2004. godine, kao pojedinac i kao član hrvatske rukometne reprezentacije.[4] 2008. na Olimpijskim igrama u Pekingu dobio je čast nositi zastavu Hrvatske. 2012. godine na Olimpijskim igrama u Londonu dobio je svoju metro-postaju, imao je čast da bude među 361 velikana olimpijskog športa. Balić je tako dobio postaju u sjeveroistočnom dijelu Londona na "rukometnoj ruti" u kojoj su još Magnus Wislander, Andrej Lavrov i Camilla Andersen.
Klupska karijera
Prije rukometa dugo godina trenirao je košarku u tadašnjem klubu Jugoplastika i POP 84, današnjem KK Split. Rukomet je počeo igrati u RK "Split". Nakon trogodišnje afirmacije (2001.-2004.) u RK Metkoviću, Balić 2004. na četiri godine prelazi u Portland San Antonio. Godine 2008. potpisuje za RK Croatia Osiguranje Zagreb.
Osvojio je Hrvatski kup 2002. godine sa RK Metković Jambo i 2009. godine sa RK Zagrebom te hrvatsko prvenstvo 2009. godine također sa RK Zagrebom.Sa RK Croatia Osiguranje Zagreb je iz godine u godinu počeo osvajati prvenstvo Hrvatske i kup Hrvatske.
Iako ga se u ljeto 2012.godine povezivalo sa mnogim klubovima, odabrao je Atlético de Madrid i potpisao jednogodišnji ugovor. Nakon jedne sezone provedene u Atlético de Madrid Ivano kao slobodan igrač odlazi iz Madrida. Iako se spominjalo da će produžiti ugovor sa Madrižanima, zbog financijski problema ipak napušta Atlético de Madrid. Nakon toga Ivano svoju karijeru odlučuje nastaviti u njemačkom HSG Wetzlar, te potpisuje ugovor na jednu sezonu.
Svoju posljednju utakmicu Balić je odigrao 5. lipnja 2015. u Bundesligi. Njegov Wetzlar pobijedio je Göppingen 29:24, čemu je pridonio učinkom od jednog pogotka i pet asistencija.[5]
Reprezentativna karijera
Osvojio je zlato na Mediteranskim igrama 2001. u Tunisu.[6] Prvak svijeta 2003. godine u Portugalu. Osvajač je zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni. Drugi je sa svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. i europskih prvenstava u Norveškoj 2008. i Austriji 2010., te dvostruki četvrti na Europskim prvenstvima (Slovenija 2004., Švicarska 2006.). Redovito je na velikim natjecanjima izabiran za najboljeg igrača turnira (MVP), te je samim tim redovito i u najboljoj momčadi (SP 2003.; EP 2004.; OI 2004.; SP 2005.; EP 2006.; SP 2007.; EP 2008.).
Kao prilog mišljenju da se radi o tada najboljem rukometašu na svijetu govori i činjenica da je proglašen najboljim igračem (53 gola + 44 asistencije) Svjetskog prvenstva 2007. u Njemačkoj unatoč činjenici da je Hrvatska osvojila tek 5. mjesto, a prozvan je i "rukometnim Jordanom", "rukometnim Mozartom" i "rukometnim Ronaldinhom".[7]
Posebnu čast dobio je postavljanjem za nositelja hrvatske zastave na svečanom mimohodu otvorenja Olimpijskih igara 2008. u Pekingu, te je na taj način i neizravno proglašen jednim od najboljih hrvatskih športaša svih vremena. Prema anketi službene stranice Internacionalne Rukometne Federacije odnio je naslov najboljeg rukometaša svih vremena ispred Nikole Karabatića i Talanta Dujšebajeva.[2][3]
26. lipnja 2023. uveden je u Kuću slavnih europskog rukometa, na prvom izdanju.[8]
Izvori
- ↑ Ivano Balić, Biografije, Večernji list (pristupljeno 13. veljače 2014.)
- ↑ 2,0 2,1 Ivano Balic voted best male player ever (engleski), preuzeto 13. kolovoza 2010.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Izbor IHF-a: Ivano Balić najbolji rukometaš svijeta svih vremena (hrvatski). Nacional.hr, preuzeto 26. kolovoza 2010.
- ↑ Dobitnici Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" u 2004. godini (hrvatski). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, preuzeto 26. kolovoza 2010.
- ↑ www.24sata.hr, "Rukometni bog oprostio se sa stilom: Ivano, hvala ti za sve...", objavljeno 5. lipnja 2015., pristupljeno 6. lipnja 2015.
- ↑ HOO Mediteranske igre 2001.
- ↑ Eine fast perfekte Show von Balic (njemački). Neue Zürcher Zeitung, preuzeto 26. kolovoza 2010.
- ↑ A.M./HINA: Balić, Smajlagić i Grubišić u Kući slavnih EHF-a . HRT. 26. lipnja 2023. Pristupljeno 4. srpnja 2023.