Nikola Karabatić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir rukometaš

Nikola Karabatić (Niš, 11. travnja 1984.), rukometni je reprezentativac Francuske i član francuskoga rukometnog kluba PSG. Organizator je igre, a igra na mjestu lijevoga beka.

Klupska i reprezentativna karijera

S Montpellierom je četverostruki prvak i osvajač francuskoga kupa, kao i europski prvak. S njemačkim Kielom osvojio je prvenstvo Njemačke 2006. godine.

Klubovi

Francuska reprezentacija

S reprezentacijom Francuske ima svjetsko zlato iz Hrvatske 2009., Švedske 2011., Katara 2015. i Francuske 2017. godine, broncu iz Portugala 2003. i Tunisa 2005. godine, a europsko zlato iz Švicarske 2006., Austrije 2010. i Danske 2014. godine, te europsku broncu iz Norveške 2008. godine i pobjedu na Superkupu.

Nagrade i priznanja

  • U najboljoj postavi prvenstva: 2004., SP 2007., EP 2010.
  • Najbolji igrač prvenstva: EP 2008., EP 2014.
  • Najbolji strijelac prvenstva: EP 2008. (s Balićem i Christiansenom)
  • Kielski športaš godine: 2006.
  • 2008. - U tradicionalnom izboru Handball Wochea proglašen je najboljim rukometašem u Njemačkoj. To je bilo tek drugi put od 1978. godine da je jedan ne-Nijemac odnio tu titulu.
  • 2007. - IHF-ov igrač godine

Podrijetlo i obitelj

Nikola Karabatić je hrvatskoga[1] i srpskoga[2] podrijetla. Rođen[3] je u Nišu, u Srbiji. Otac Branko, poznati rukometni vratar, je Hrvat[4] iz Vrsina[1] kod Trogira. Branio je za RK Trogir i RK Mehaniku iz Metkovića, te je kao profesionalni rukometaš otišao u Niš, gdje je branio za niški klub „Železničar“. U to vrijeme nastupao je i za selekciju SR Srbije. Majka Nikole Karabatića je Srpkinja iz Aleksinca, koja je u vrijeme kada se upoznala s Brankom, završavala studij medicine u Nišu. Cijela obitelj se iz Niša odselila u Francusku kada je Nikola imao 3 i pol godine[2]. Mlađi Nikolin brat Luka također je rukometaš.[5]

Nikola i njegova djevojka Géraldine Pillet u travnju 2016. godine dobili su sina Aleka.

Izvori

Vanjske poveznice