Lino Červar

Lino Červar Datoteka:Lino Červar - Handball-Teamchef Croatia (1).jpg Država Hrvatska Sjeverna Makedonija Osobne informacije Nadimak Mago di Umago (Čarobnjak iz Umaga) Rođenje 22. rujna 1950. Delići kod Vrsara Položaj trener Trenerska karijera 1974. – 1980. 1980. – 1991. 1991. 1991. – 1994. 1994. – 2000. 2000. – 2002. 2002. – 2010. 2002. – 2004. 2004. – 2009. 2009. – 2017. 2016. – 2017. 2017. – 2021. 2018. Triko Novigrad Istraturist Umag Hrvatska (pomoćni) ASKÖ SVVW Klagenfurt Italija RK Zagreb Hrvatska RK Papilon Conversano RK Zagreb RK Metalurg Skoplje Makedonija Hrvatska PPD Zagreb Osvojena odličja

Rukomet Olimpijske igre zlato OI Atena 2004. izbornik Svjetska prvenstva zlato SP Portugal 2003. izbornik srebro SP Tunis 2005. izbornik srebro Hrvatska 2009. izbornik Europska prvenstva srebro EP Norveška 2008. izbornik srebro EP Austrija 2010. izbornik srebro EP Austrija, Norveška i Švedska 2020. izbornik Mediteranske igre zlato Tarragona 2018. izbornik

Lino Červar (Delići kod Vrsara, Hrvatska, 22. rujna 1950.), hrvatski rukometni trener i bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije.

S Linom Červarom na čelu hrvatska reprezentacija je, koja je bila posljednja na Europskom prvenstvu 2002., za nepune dvije godine postala svjetskim prvakom i olimpijskim pobjednikom.

Životopis

Lino Červar rođen je u siromašnoj i pobožnoj katoličkoj obitelji u Delićima kod Vrsara i kao dječak ministrirao je u lokalnoj crkvi. Godine 1971. diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli te stekao zvanje nastavnika hrvatskoga jezika.

Bio je zastupnik stranke HDZ u petom sazivu Hrvatskog sabora (2003. - 2008.).

Trenerska karijera

Trenersku rukometnu karijeru počeo je u Rukometnom klubu Triko iz Novigrada 1974. godine. Godine 1980. trenirao je Istraturist iz Umaga s kojim se iz pete lige tijekom pet sezona plasirao u prvu Saveznu ligu Jugoslavije.

Od 1991. godine radio je kao trener u Klagenfurtu, Austrija. Od 1994. do 2000. godine bio je trener, odnosno izbornik talijanske rukometne reprezentacije i direktor svih talijanskih rukometnih selekcija. Godine 1998. u Italiji objavljuje knjigu Moje viđenje rukometa.

Od 2000. godine bio je trener Badel 1862 Zagreb, a 2002. godine je imenovan izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije, s kojom je usporedno vodio i talijanski Papilon Conversano. Od 2004. godine je ponovno u RK Zagreb, a 29. srpnja 2010. godine odlučio se povući s mjesta hrvatskog izbornika. Nedugo nakon toga postao je trener RK Metalurg iz Skoplja, kojega je uspješno vodio u prvenstvu Makedonije, regionalnoj SEHA ligi i u rukometnoj Ligi prvaka.

U travnju 2017. godine vratio se na klupu hrvatske reprezentacije s kojom je osvojio 5. mjesto na Europskom prvenstvu 2018. godine te izborio Svjetsko prvenstvo 2019. godine.

U lipnju 2018. godine imenovan je nasljednikom Zlatka Saračevića na mjestu trenera PPD Zagreba.

S hrvatskom seniorskom reprezentacijom osvojio je zlato na Mediteranskim igrama u Tarragoni 2018. U siječnju 2020., Hrvatska osvaja srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Švedskoj, Austriji i Norveškoj.

S klupe hrvatske rukometne reprezentacije otišao je po drugi put nakon SP-a 2021. u Egiptu na kojemu je Hrvatska ostvarila jedan od najlošijih rezultata na velikim natjecanjima.

Trenerski uspjesi

• 1991. Imenovan je članom stručnog stožera na prvoj službenoj utakmici s Japanom
• 1997. Pobjeda na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Japanu s Rukometnom reprezentacijom Italije i prvi nastup Italije na SP
• 1997. osvaja drugo mjesto s talijanskom reprezentacijom na Mediteranskim igrama
• 1998. Prvo sudjelovanje Italije na europskom prvenstvu
• 2001. Prvak Hrvatske s RK Badel 1862. Zagreb
• 2003. Prvak s hrvatskom reprezentacijom na svjetskom prvenstvu
• 2003. Osvajač talijanskog kupa s RK Papilon Conversano
• 2003. Prvak Italije s RK Papilon Conversano
• 2004. Četvrto mjesto s hrvatskom reprezentacijom na Europskom prvenstvu
• 2004., 2005., 2006., 2007., 2008. i 2009. Prvak Hrvatske i osvajač kupa s RK Zagrebom
• 2004. Olimpijski pobjednik s hrvatskom reprezentacijom
• 2005. Srebrno odličje na SP-u održanom u Tunisu.
• 2006. Četvrto mjesto na EP-u održanom u Švicarskoj.
• 2007. Peto mjesto na SP-u održanom u Njemačkoj, uz jedan jedini poraz u četvrtzavršnici i devet pobjeda.
• 2008. Srebrna medalja na europskom prvenstvu u Norveškoj s hrvatskom reprezentacijom
• 2008. Četvrto mjesto na Olimpijskim igrama s hrvatskom reprezentacijom
• 2009. Srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj s hrvatskom reprezentacijom
• 2010. Srebrna medalja na europskom prvenstvu u Austriji s hrvatskom reprezentacijom
• 2011. Prvak Makedonije i osvajač Kupa Makedonije s Metalurgom.
• 2012. Prvak Makedonije i povijesni plasman s Metalurgom u 1/16 finala EHF-ove Lige prvaka.
• 2013. Osvajač Kupa Makedonije s Metalurgom i povijesni plasman u četvrtfinale EHF-ove Lige prvaka.
• 2014. S Metalurgom ponovio povijesni uspjeh plasmanom u četvrtfinale EHF-ove Lige prvaka. Na putu do četvrtfinala ostvarili su legendarne pobjede protiv Barcelone, Paris St. Germaina i Koldinga. Iste je godine ostvario šesti naslov prvaka Makedonije s Metalurgom.
• 2018. Zlatna medalja na Mediteranskim igrama u Tarragoni s hrvatskom reprezentacijom.
• 2020. Srebrna medalja na europskom prvenstvu u Austriji, Norveškoj i Švedskoj s hrvatskom reprezentacijom.

Nagrade i priznanja

• Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", 2003. godine osobne, te kao član reprezentacije 2004. godine.
• Nositelj Reda kneza Branimira s ogrlicom - 2004.
• Nagrada za životno djelo grada Umaga - 2020.