Električna susceptibilnost
Električna susceptibilnost (oznaka χe) je fizikalna veličina kojom se opisuje svojstvo dielektrika da se u električnom polju mogu polarizirati. Ona iznosi:
- [math]\displaystyle{ \chi_{\text{e}}\ = \varepsilon_{\text{r}} - 1 }[/math]
gdje je: εr - relativna dielektrična permitivnost tvari. Mjerna jedinica električne susceptibilnosti je broj jedan.[1]
Relativna dielektrična permitivnost
Podrobniji članak o temi: Relativna dielektrična permitivnost| Materijal | εr |
| Vakuum | 1 (dielektrična permitivnost vakuuma) |
| Zrak | 1,000 589 86 ± 0,000 000 50 (kod standardnog tlaka i temperature i 0,9 MHz),[2] |
| PTFE/Teflon | 2,1 |
| Polietilen/XLPE | 2,25 |
| Poliimid | 3,4 |
| Polipropilen | 2,2 – 2,36 |
| Polistiren | 2,4 – 2,7 |
| Ugljikov disulfid | 2,6 |
| Milar | 3,1[3] |
| Papir | 3,85 |
| Elektroactivni polimeri | 2 – 12 |
| Tinjac ili liskun | 3 - 6[3] |
| Silicijev dioksid | 3.9 [4] |
| Safir | 8,9 – 11,1 (anizotropni) [5] |
| Beton | 4,5 |
| Pyrex (staklo) | 4,7 (3,7 – 10) |
| Neopren | 6,7 [3] |
| Guma | 7 |
| Dijamant | 5,5 – 10 |
| Soli | 3 – 15 |
| Grafit | 10 – 15 |
| Silicij | 11,68 |
| Silicijev nitrid | 7 - 8 (polikristalni, 1 MHz)[6][7] |
| Amonijak | 26, 22, 20, 17 (−80, −40, 0, 20 °C) |
| Metanol | 30 |
| Etilen-glikol | 37 |
| Furfural | 42 |
| Glicerol | 41,2, 47, 42,5 (0, 20, 25 °C) |
| Voda | 88, 80,1, 55,3, 34,5 (0, 20, 100, 200 °C) za vidljivu svjetlost: 1,77 |
| Fluorovodična kiselina | 83,6 (0 °C) |
| Formamid | 84 (20 °C) |
| Sumporna kiselina | 84 – 100 (20 – 25 °C) |
| Vodikov peroksid | 128 tekući–60 (−30 – 25 °C) |
| Cijanovodična kiselina | 158 – 2,3 (0 – 21 °C) |
| Titanijev dioksid | 86–173 |
| Stroncijev titanat | 310 |
| Barij-stroncij titanat | 500 |
| Barijev titanat [8] | 1200–10,000 (20–120 °C) |
| [Olovo-cirkonijev titanat | 500 – 6 000 |
| Konjugirani polymeri | 1,8 – 6 pa sve do 100 000[9] |
| Kalcij-bakar titanat | > 250 000[10][11] |
Relativna dielektrična permitivnost ili relativna dielektričnost (oznaka εr) je fizikalna veličina koja opisuje električnu propusnost tvari u odnosu na dielekričnu permitivnost vakuuma; količnik je dielektrične permitivnosti tvari ε i dielektrične permitivnosti vakuuma ε0, to jest:
- [math]\displaystyle{ \varepsilon_{r} = \frac{\varepsilon}{\varepsilon_{0}} }[/math]
Mjerna je jedinica relativne dielektrične permitivnosti broj jedan. Relativna dielektrična permitivnost opisuje i koliko je puta veći električni kapacitet nekoga električnoga kondenzatora ako se između njegovih elektroda umjesto vakuuma nalazi određeni dielektrik; u Coulombovu zakonu opisuje koliko je puta manja sila između točkastih električnih naboja ako se između njih umjesto vakuuma nalazi dielektrik.
Relativna je dielektrična permitivnost vakuuma 1, zraka 1,00594, tinjca 4 do 8, stakla 5 do 10, acetona 21, fluorovodične kiseline 84,6, stroncijeva titanata 310. Tvari izrazito polarnih molekula, to jest molekula koje imaju trajni električni dipolni moment (dipol), obično imaju velike relativne dielektrične permitivnosti. Relativna dielektrična permitivnost nekih tvari ovisi o temperaturi, na primjer na temperaturi od 0 °C relativna je dielektrična permitivnost vode 88, na temperaturi od 50 °C je 70, a na temperaturi od 100 °C iznosi 56. Samo za neke materijale, na primjer barijev titanat (BaTiO3), relativna je dielektrična permitivnost na temperaturi između 20 i 120 °C znatno veća, od 1 250 do 10 000. Relativna dielektrična permitivnost nekih tvari ovisi o frekvenciji vanjskog električnog polja.[12]
Izvori
- ↑ električna susceptibilnost, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
- ↑ L. G. Hector and H. L. Schultz (1936). The Dielectric Constant of Air at Radiofrequencies. 7. str. 133–136. doi:10.1063/1.1745374
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Hugh D. Young; Roger A. Freedman. University Physics with Modern Physics. Addison-Wesley; 2012. ISBN 978-0-321-69686-1. p. 801.
- ↑ Paul R. Gray, Paul J. Hurst, Stephen H. Lewis, Robert G. Meyer (2009). Analysis and Design of Analog Integrated Circuits (Fifth ed.). New York: Wiley. str. 40. ISBN 978-0-470-24599-6
- ↑ Harman, Alang Kasim; Ninomiya, Susumu; Adachi, Sadao (1994). "Optical constants of sapphire (alpha-Al2O3) single crystals". Journal of Applied Physics 76: 8032–8036. Bibcode 1994JAP....76.8032H. doi:10.1063/1.357922
- ↑ Toshiba Fine Ceramics "[2]"
- ↑ Ceramic Industry: Material Properties Charts "[3]"
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2015.. http://schools.matter.org.uk/SchoolsGlossary/permittivity.html Pristupljeno 5. rujna 2016.
- ↑ Pohl, Herbert A. (1986). "Giant polarization in high polymers". Journal of Electronic Materials 15: 201. Bibcode 1986JEMat..15..201P. doi:10.1007/BF02659632
- ↑ http://oatao.univ-toulouse.fr/698/1/boulos_698.pdf
- ↑ Guillemet-Fritsch, S.; Lebey, T.; Boulos, M.; Durand, B. (2006). "Dielectric properties of CaCu3Ti4O12 based multiphased ceramics". Journal of the European Ceramic Society 26: 1245. doi:10.1016/j.jeurceramsoc.2005.01.055
- ↑ relativna dielektrična permitivnost, [4] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.