Disident je pojam koji potječe iz latinskog disidenti (“ne slaganje”, “odvojeni”, “proturječiti") označava čovjeka koji se “ne slaže sa postojećim uvjetima” ili “koji razmišlja drugačije”.
Povijest
Izraz je skovan 1573. godine u Varšavskoj konfederaciji za protestante koji nisu pripadali katoličkoj vjeri. U 17. stoljeću pojam se rabio u engleskoj kao naziv za protestantske skupine koje nisu bili spremne pristupiti u anglikansku crkvu.
Današnja uporaba izraza
Izraz je rabljen uglavnom od 1970. do 1990. prvenstveno za intelektualce i umjetnike koji su se javno zalagali za uspostavu građanskih prava. Zbog izražavanja kritike prema postojećem sustavu u javnosti, država je provodila progone, uhićenja i represije. Mnogi poznati disidenti su stoga bili prisiljeni napustiti zemlju u emigraciju ili alternativno biti žrtve montiranih političkih sudskih procesa u kojima im je prijetio zatvor, prisilni rad ili smaknuće. Neki su bili prisilno protjerani iz njihove zemlje u inozemstvo i bili prisiljeni izgraditi si novu egzistenciju. Postoje i slučajevi u kojima su disidenti prisilno godinama bili zadržavani u Psihijatrijskoj bolnici sa argumentom da je "svatko bolestan, tko si dopusti izražavati kritiku sustava ".
Disidenti, otpor i opozicija u real-socijalističkoj SR Hrvatskoj
Nakon Hrvatskoga proljeća najpoznatiji disidenti koji su osuđivani na višegodišnje zatvorske kazne u bivšoj državi su bili: dr. Franjo Tuđman, Marko Veselica, Vlado Gotovac, Dobroslav Paraga, Dražen Budiša U inozemstvu UDBA je ubijala disidente. Najpoznatije žrtve ubojstva su bili Bruno Bušić, Nahid Kulenović i Stjepan Đureković.