Cakavizam

Cakavizam je užem smislu naziv za izgovorne osobine nekih čakavskih govora, u širem smislu podvrsta čakavskih govora. Obilježava ga depalatalizacija glasa č i njegova zamjena glasom c (npr. cudo, cinit, covik), izgovor glasova s, š srednjim glasom š (śestra, śuma) te glasova z, ž srednjim glasom (npr. źena, źviźda).^[1]

Rasprostranjenost

Jedna od uvriježenih predrasuda o cakavizmu je da je to pretežno gradski govor, ali danas to ne odgovara stvarnosti. Ako je ranije i bio u primorskim gradovima, dosad je većinom izumro pod pritiskom književnog standarda, pa su danas većina cakavskih govornika u primorskim i otočnim selima.

Primorski cakavizam: najviše Labin, Rabac i okolnih dvadesetak sela istočne Istre, a s manje govornika još gradići Bakar i Trogir. U 20. stoljeću je ranije potvrđeni cakavizam izumro u Senju i Omišu (a nesigurni pokazatelji iz tekstova upućuju na mogući cakavizam u ranijim stoljećima još za Rijeku, Zadar itd.).
Otok Lošinj (južni dio): Veli i Mali Lošinj, te susjedni otoci Susak, Srakane, Ilovik i Ist (možda ranije i Premuda?).
Otok Cres: grad Cres i Beli, te okolnih desetak sela na sjeveru otoka.
Otok Krk, cakavski Khark (jugoistočni dio) - ekstremna "scakavica": Baška i okolna sela Jurandvor, Draga, Batomal, Gorica, Sv. Juraj, Vinca itd. (glagoljski zapisi upućuju na mogući cakavizam Vrbnika već od 14. stoljeća).
Otok Rab: grad Rab (već u izumiranju).
Otok Pag (cakavski Poag): grad Pag i selo Metajna.
Otok Brač, cakavski Broc (sjeverozapadni dio): Milna, Sutivan, Supetar i okolna sela.
Otok Hvar, cakavski For (zapadni dio): grad Hvar i okolna sela.
Otok Vis: grad Vis, Komiža (ekstremna "cokavica") i većina sela (osim čakavskog Rukavca), te susjedni otok Biševo (cokavski Bisovo), a na otoku Svecu govornici su nedavno izumrli.
Dio Šibenika zvan Dolac, u kojem se govorilo cakavicom sve do 1960-ih.
Iseljenički cakavizam u Americi (većinom naše ribarske udruge - govor s dosta anglizama umjesto starih romanizama): otočje Breton u delti Missisippija kod New Orleansa, manje skupine uz luke Vancouver i San Pedro u Kaliforniji, te pojedine cakavske obitelji u drugim američkim gradovima.

Značajke cakavizma

U poredbi s tipskim palatalnim čakavcima (i inim našim govorima), glavne su zajedničke značajke cakavizma ove:

Odnosno-upitna zamjenica većinom glasi ca (rjeđe lokalno ce ili co), te njezine izvedenice zac ili zace (zašto) i cane? ili cene? (zar ne?).
I u drugim riječima "tvrdi" palatal č većinom je zamijenjen sibilarom c (rjeđe umekšano ć ili š)
Palatali š i ž se također izgovaraju umekšano - približno kao "šj" i "žj" ili u ekstremnim govorima kao sibilari s i z.
Umjesto slavenske palatalizacije, u izvedenicama je česta sibilarizacija: npr. buog > bozji, vroag > vrazji i slično.
Umjesto palatala đ, lj, nj, u cakavizmu se često govori bez jotiranja obično d, l, n (u tipskoj čakavštini je češće samo j): npr. divli, sliva, supli (šupalj), zmul (čaša), zeli (kupus), nadra (njedra), dimnik (dimnjak) itd.
Vrlo su česti raznoliki dvoglasni samoglasnici (tzv. diftongacija), npr oa umjesto a i drugi slični (kod običnih čakavaca se rjeđe nalazi samo uo umjesto o).
Nepostojano a u cakavizmu većinom se trajno čuva pri sklonidbi: pasi (psi), macaki (mačori) itd.
Osim običnog samoglasnika i, u cakavizmu Kvarnerskih otoka se još izgovara drugo muklo y kao prijelaz prema preglašenom ü.
Padeži i plurali u cakavizmu uglavnom nemaju sibilarizacije, pa je vrlo čest polukorijenski izgovor: ruki, nogi, raki, rogi, juhi, dlaki, vlahi, orihi itd.
Pripadnost se često izražava ranohrvatskim posvojnim dativom koji je kao apozicija ispred pripadne imenice: coviku glava, planini varh, kamari vroata (sobna vrata), itd. (u običnoj čakavštini je češća romanska konstrukcija npr. "glava od čovika", a u štokavštini tomu odgovara posvojni genitiv kao "glava čovjeka" itd.).
Većinom nema posebnog vokativa, nego ga zamjenjuje apelativna konstrukcija: nominativ imenice + glagolski imperativ.
Pomoćne čestice složenih glagolskih oblika u cakavizmu su česte kao proklitike ispred glavnog glagola: se-, bi-, će- itd. (u običnoj čakavštini i štokavštini su većinom iza glagola).
Slično kajkavštini, i u cakavizmu je vrlo veliki broj povratnih glagola (koji su u štokavštini bez čestice se): se leć, se sist (sjesti), se mislit, se šnit (sanjati), se ucit (učiti) itd.
Rijetke su i većinom nejasne razlike između trajnih i svršenih glagola.
U ekstremnom cakavizmu Komiže i Baške postoje još i druge lokalne osobitosti.

Jezikoslovni pregledi

Prvu monografiju o cakavizmu napopisao je Mieczysław Małecki 1927., uspoređujući cakavske i poljske govore. Cakavski govor otoka Suska i Lošinja opisali su Josip Hamm, Mate Hraste i Petar Guberina 1956. Također je niz vrijednih priloga o cakavizmu Komiže objavio Joško Božanić u tridesetak svezaka časopisa "Čakavska rič".

Literatura

Mieczysław Małecki, Cakawizm i mazurzenie - doktorska disertacija, Krakow, 1927.
J. Hamm, M. Hraste, P. Guberina: Govor otoka Suska. Hrvatski dijalektološki zbornik 1, Zagreb 1956.
J. Božanić: časopis "Čakavska rič", sv. 1.- 32., Književni krug Split.
M. Milevoj: Gonan po nase (Rječnik labinskog govora). Labin 1993 (2. izdanje u tisku 2007.)
D. Geić, M.S. Šilović: Rječnik trogirskog cakavskog govora. Muzej grada Trogira, 1994.
A. Roki-Fortunato: Libar Viškiga jazika. Libar Publishing, Toronto 1997.
N. Kustić: Cakavski govor grada Paga s rječnikom. Društvo Pažana, Zagreb 2002.
N. Velčić: Besedar Bejske Tramuntane. Čakavski sabor i Adamić d.o.o, Cres-Lošinj 2003.
P. Šimunović: Rječnik bračkih čakavskih govora. Brevijar, Supetar 2006.

Izvori

↑ [1] Hrvatski jezični portal, cakavizam (pristupljeno 14. rujna 2020.)

[HJP-1] [1] Hrvatski jezični portal, cakavizam (pristupljeno 14. rujna 2020.)

[1]