Baja | |||
---|---|---|---|
Baja noću | |||
|
|||
Koordinate: 46°18′N 18°95′E / 46.3°N 19.583°E | |||
Država | Mađarska | ||
Mikroregija | Bajska mikroregija | ||
Županija | Bačko-kiškunska županija | ||
Površina | |||
- Ukupna | 177,61 km2 | ||
Stanovništvo (2009.) | |||
- Grad | 37.707 | ||
- Gustoća | 210/km2 | ||
Vremenska zona | CET (UTC+1) | ||
- Ljeto (DST) | CEST (UTC+2) | ||
Poštanski broj | 6500 | ||
Pozivni broj | +3679 | ||
Službena stranica www.bajavaros.hu | |||
Zemljovid | |||
Baja (nje. Baje, Frankenstadt) je grad u jugoistočnoj Mađarskoj.
Zemljopis
Nalazi se na 46°11' sjeverne zemljopisne širine i 18°58' istočne zemljopisne dužine.
Zauzima površinu od 177,61 km2.
Upravna organizacija
Upravno je sjedište istoimene mikroregije. Nalazi se u Bačko-kiškunskoj županiji.
1900. je godine Baja dobila status grada[1]. Od 31. listopada 1930., u grad Baju je uključeno naselje Fancaga/Vancaga.
Danas su dijelom Baje ove četvrti: Fancaga (Vancaga, Ručka), Vodica, Peta, Pisak, Salaši, Jozsefváros, Belváros, Istvanmegye, Szentjanos, Kiscavoly, Livoda,[2] Rokusvaros te nekadašnja sela Pandur, Kakonj, zatim Bostani, Gredina, Vranješ, Babin dol, Vrtljac i dr. Brojni su toponimi imali hrvatske oblike do 1918., a poslije su pomađareni.[3][4][5][6][7]. Istočno, izvan grada nalazi se naselje Popovica koje upravno pripada Baji.[8]
U Baji se nalazi jedinica hrvatske manjinske samouprave.
Delegat Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj za Baju ulazi kao predstavnik Bačke. U sastavu od ožujka 2007. je to Joso Ostrogonac [9]. 2011. je predsjednica hrvatske državne samouprave Angela Šokac Marković.
Prosvjeta i znanost
U Baji je Filozofski fakultet, na kojem su studirali poznati hrvatski znanstvenici, kao što su Grgur Čevapović, Miroljub Ante Evetović, a srednju školu su pohađali Ivan Petreš Čudomil, Fabijan Peštalić...
U Baji djeluje Općeprosvjetno središte Nijemaca u Mađarskoj.[10]
Školovanje na hrvatskom jeziku za hrvatsku manjinu je organizirano kao i u Aljmašu, Dušnoku, Baćinu, Bikiću i Kaćmaru, tako da se hrvatski jezik predaje kao predmet i to 4 odnosno 5 sati tjedno, i to u nižim razredima (1.-4.).[11]
Povijest
Nije poznato kad je utemljena, ali se zna da je da je starija od Subotice, a mlađa od Bača.
U rimsko se doba spominje castrum Petavium.[12] Karlo Veliki podigao je tvrđavu Francovilla za obranu od mongolskih upada.[12] Na području je Baje za vrijeme Avara ostalo tragova prstenova avarske izradbe.[12]
Arhivski zapisi iz 1229. i 1260. spominje dušobrižnike u Baji koji su iz reda franjevaca, a podrijetlom iz Bosne i Dalmacije.[3]
Hrvati koje u spisima naziva se Dalmatincima pojavili su se u onom kraju nakon tatarskih provala, a pretpostavlja se da ih je ondje nastanio kralj Bela IV.[3] Prvotno je ondje postojala samo hrvatska župa koja je obuhvaćala Baju i okolna naselja, dok je druga hrvatska župa (opet u izvorima kao 'dalmatska') 1722. godine. 14. st. bilježi seobe iz Baje u Budim, Pečuh i Siget, a posljedica toga pojava je toponimijskih prezimena nastalih po imenu Baje "Bajac, Bajalija", obližnjeg Pandura ("Pandurac") Sentivana ("Sentivanac"), Segeta (Segetović) i Segedina (Segedinac).[3]
Raspuštanjem Vojne krajine, graničari su izgubili svoje povlastice pa su se odselili u druge krajeve južnije.[3]
1695. pronio se glas u osmanskim uspješnim pohodima, što je urodilo strahom od ponovne turske vlasti, pa se u Baju, onda najjače utvrđeni grad u Bačkoj, slio val doseljenika iz Subotice.[3] 1696. pokrenuta je franjevačka pučka škola.[3] 1699. je godine sklopljen je Karlovački mir i smireno je stanje na granici. Stabilizacija je bila kratkog roka, jer je 1703. izbio Rakoczijev ustanak i teror njegovih kuruca.[3]
1790-ih je bila važnim trgovišnim mjestom, jer su se u to vrijeme u njoj sajmovi održavali triput godišnje, a bila je najpoznatijim tržištem žita[13]. Bila je i važnim lučkim pristaništem. Prometnu je i gospodarsku ulogu gubila izgradnjom željezničke mreže po Ugarskoj, osobito kad je otvorena pruga Budimpešta - Subotica - Zemun.[3] Premještanje prometa robe pogodilo je teretni promet ove luke, a potom je i pruga Baja - Subotica dala svoj obol.[3]
1858. postala je kraljevom poveljom grad s pravom slobodne uprave u kojem se održavaju municipalne skupštine. Središnjih desetljeća 19. stoljeća glavni su društveni slojevi u Baji bili seljaštvo, koje je bilo većinsko, te manjinski trgovci, crkvena i svjetovna gospoda, dok je obrtnika bilo vrlo malo.[3] U nekoliko navrata tijekom 18. i 19. stoljeća Baja je pretrpila zbog epidemija kuge i kolere, u dvama je velikim požarima 1819. i 1840. stradalo mnoštvo domova, razne zgrade i franjevački samostan, a susjedna Vancaga 1863.[3]
Još u 18. i sve do uvođenja agresivne asimilatorske politike u 19. st., Hrvati su u Baji bili apsolutna većina, a to se promijenilo uslijed snažne asimilacijske politike mađarskih vlasti i nepovoljnih međunarodnih okolnosti sredinom 19. st. i 20. st.[14] Tako je primjerice 1883. ukinuta je nastava na hrvatskom jeziku u bajskim školama.[3][15]
Kultura
Baja je poznata po svojoj ribi te se u Baji održava manifestacija Bajska fišijada.[16]
Promet
Od Baje prema ostatku Mađarske vodi željeznička prometnica.
Stanovništvo
U Baji živi 37.462 stanovnika (stanje 2005.).
Apsolutnu većinu čine Mađari, 93,5%. Nijemci čine 2,7%, Hrvati 1,3%, Romi 0,5%, Srbi 0,4%, Slovaci 0,1%, a ostali 1,5% (Židovi i dr.).
Hrvati u Baji
Bajski su Hrvati bili svojevremeno najznačajnija nacionalna zajednica u tom gradu, a vremenom je rastao broj Nijemaca i Srba.
Bunjevački Hrvati su se doselili na bajske prostore 1688. godine [17].
Oslobađanjem okolnih područja od turske vlasti, Mađari se u značajnom broju naseljavaju u ovim krajevima. Do tada, Hrvati su u starim dokumentima bili zapisani kao Dalmatinci (Natio Dalmatica). Vremenom su se asimilirali u Mađare.
Dio je Hrvata otišao u Kraljevinu SHS nakon raspada Austro-Ugarske, odnosno nakon što je granica povučena u neposrednom susjedstvu. Godine 1881. Ivan Mihalović je u Baji objavio gramatiku hrvatskog jezika.[15]
Za mađarizaciju Hrvata kriva je agresivna asimilatorska politika Ugarske države koja je 1883. ukinula nastavu na hrvatskom u bajskim školama, a i ugarskih crkvenih vlasti, koje su tome pridonijeli "jer ne treba uvoditi ukinuti jezik pošto dio Bunjevaca ... razumije mađarski".[3]. Mijo Mandić pokrenuo je godinu poslije list Neven.[3] Krivnju za mađarizaciju snose i vojvođanski Srbi iz onih vremena, jer su krivo poistovjećivali vjeru i naciju, pa su bunjevačke Hrvate uvrštavali među katoličke Mađare. (Živko Mandić)[3] Tih su desetljeća kao dio hrvatskih preporodnih kretanja mjesni Hrvati ossnovali Obrtničku čitaonicu i Gospodarsko društvo.[3]
U Baji su kapelanima bili Ivan Evetović i Lajčo Budanović.Kad je Lajčo Budanović bio župnikom u Baji, ondje je osnovana 1910. Bajska kršćanska čitaonica.[3][15] Filozofiju su predavali Luka Čilić, Jeronim Lipovčević, predavač je bio i Ante Miroljub Evetović.[3] Gvardijan je bio Luka Karagić, a nesuđeni je gvardijan bio Nikola Kesić.[3]
Od hrvatskih književnika, u Baji su djelovali Mišo Jelić, Grgur Peštalić i ostali.
U Baji se rodio mađarski povjesničar Dinko Šokčević i franjevački predavač Petar Lipovac i Luka Čilić, Luka Matošević.[3] Djetinjstvo je u Baji proveo Mladen Barbarić.[3]
U Baji je izlazio hrvatski časopis i dnevnik Neven, kojeg je pokrenuo Mijo Mandić.
U Baji se održava kulturna manifestacija bajskih Hrvata koja se zove Veliko prelo bačkih Hrvata [18]. Pored te, u Baji se održava još jedna manifestacija na hrvatskom jeziku, a održava se u Gradskoj knjižnici i općeprosvjetnom središtu "Endre Ady": Hrvatska (bunjevačka) večer [19].
Poznate osobe
- Luka Čilić, hrv. pisac iz Mađarske
- Ivan Evetović
- Lajčo Budanović
- Jeronim Lipovčević
- Ante Miroljub Evetović
- Luka Karagić
- Nikola Kesić
- Mišo Jelić
- Grgo Peštalić
- Dinko Šokčević
- Petar Lipovac
- Luka Matošević
- Mladen Barbarić
- Mijo Mandić
- Ivan Mihalović
Gradovi prijatelji
- Argentan, Francuska
- Sombor, Srbija
- Waiblingen, Njemačka
- Vašarelj, Mađarska
- Târgu Mureş, Rumunjska
- Sângeorgiu de Pădure, Rumunjska
- Thisted, Danska
- Labin, Hrvatska (sporazum o suradnji iz 2006.)[20]
Vidi još
Izvori
- ↑ Mađarski središnji statistički ured
- ↑ Položaj Livode
- ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi - povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bodroškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 50-51
- ↑ v. o Vodici, 46.157599,18.938799
- ↑ Položaj Gredine
- ↑ Položaj Gredine
- ↑ Položaj Pandura
- ↑ Živko Mandić: Folia onomastica croatica 14/2005. Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Folia onomastica croatica 14/2005.
- ↑ ÖRF (Arhivirano 13. srpnja 2011.) Odibrani delegati za Državnu samoupravu, 5. ožujka 2007.
- ↑ Dodijeljene narodnosne stipendije kormany.hu, Hrvatski glasnik, Budimpešta, 28. srpnja 2011., str.2
- ↑ Hrvatski glasnik Više od 80 prvaka i domalo 500 učenika, 8. rujna 2005.
- Preusmjeri Predložak:PDF, 800 KB
- ↑ 12,0 12,1 12,2 Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi - povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bodroškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 48-49
- ↑ Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi: povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bordoškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994. str. 95
- ↑ Religija i etničnost kod Hrvata u Mađarskoj: sociialno- historijski pregled, autor Josip Kumpes, Etnol. tríb. 2 l, Vol. 28, l998., str. 9-33
- ↑ 15,0 15,1 15,2 Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini - Narodni preporod - zasebni povijesni procesi Hrvata u Bačkoj, Banatu i Srijemu autor Mario Bara
- ↑ Gradovi Baja i Šeljin predstavili se u Biogradu kormany.hu, Hrvatski glasnik, Budimpešta, 28. srpnja 2011., str. 2
- ↑ Hrv. glasnik br.23/2008. Obilježena 320. obljetnica doselidbe bunjevačkih Hrvata, 5. lipnja 2008.
- ↑ Croatica.hu Prela, balovi i pokladne zabave u Bačkoj 2008.
- ↑ Radio Croatica Odluka Javne zaklade za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj o raspodjeli financijskih sredtava u kategoriji kulturni i vjerski programi na materinskom jeziku
- ↑ Baja, Labin, Hrvatski glasnik, 18. kolovoza 2011.
Vanjske poveznice
- Baja Város Honlapja - Főoldal Službene stranice grada Baje
|