Šimun Cirenac
Predložak:Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona
| Sveti Šimun Cirenac Σίμων Κυρηναῖος | |
|---|---|
| Pogreška pri izradbi sličice: Prikaz Šimuna Cirenca kako pomaže Isusu nositi križ.
| |
| Rođen | Cirena |
| Preminuo | 100. |
| Datoteka:Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu | |
Sveti Šimun Cirenac (hebr. שמעון, Šimʿon, grč. Σίμων Κυρηναῖος, Simōn Kyrēnaios; umro je 100. godine) čovjek je iz Cirene koji se spominje u Novom zavjetu. Pomogao je Isusu nositi križ. Bio je i otac učenika Rufa i Aleksandra.
Cirena se nalazila u istočnoj Libiji u sjevernoj Africi. To je bio grčki grad u pokrajini Cirenaiki, imao je židovsku zajednicu u koju je 100 000 judejskih Židova bilo prisiljeno naseliti se za vrijeme vladavine Ptolomeja Sotera (323. – 285. pr. Kr.) i bio je rano središte kršćanstva. Cirenski Židovi imali su sinagogu u Jeruzalemu kamo su mnogi odlazili na godišnje blagdane.[1]
Biblijski izvještaji
Šimunov čin nošenja križa dio je pete postaje križnog puta. Neki tumače odlomak kao naznaku da je Šimun izabran jer je možda pokazao suosjećanje s Isusom. Drugi ističu da sam tekst ništa ne govori, da nije imao izbora i da nema osnove da se nošenje križa smatra činom suosjećajne velikodušnosti.[2]
Marko 15,21 identificira Šimuna kao oca Aleksandrova i Rufova.[3] Predaja kaže da su postali misionari; uvrštavanje njihovih imena može sugerirati da su imali neki položaj u starokršćanskoj zajednici u Rimu. Također se sugeriralo da je Ruf (grč. Ῥοῦφον, Rhouphon) kojeg je Pavao spomenuo u Poslanici Rimljanima 16,13, sin Šimuna iz Cirene.[4] Neki također povezuju samog Šimuna s ljudima iz Cirene koji su propovijedali Evanđelje Grcima u Djelima apostolskim 11,20. S druge strane samo Šimunovo ime ne dokazuje da je bio Židov, a i Aleksandar i Ruf bila su uobičajena imena.
U grobnoj špilji u dolini Kidron, koju je 1941. otkrio E. L. Sukenik, a koja je pripadala cirenskim Židovima i datira prije 70. godine, pronađena je kosturnica ispisana dvaput na grčkom Aleksandar sin Šimunov. Međutim, ne može biti sigurno da se to odnosi na istu osobu.[5]
Prema vizijama Anne Catherine Emmerich Šimun je bio poganin. Rimljani su prepoznali da on nije Židov po tome kako je bio odjeven, a zatim su mu naredili da pomogne Isusu nositi križ.[6]
U umjetnosti
- Šimun Cirenac (1977.), predstava Ivana Bakmaza[7]
- Šimun Cirenac (1991.), oratorij Šime Marovića[8]
Izvori
- ↑ T.A. Bryant (prir.) 1982. Today's Dictionary of the Bible. Minneapolis: Bethany House, str. 580.
- ↑ D. A. Carson, "Matthew", u: The Expositor's Bible Commentary, Frank E. Gaebelein, ur., sv. 8. Grand Rapids: Regency (Zondervan), 1984., str. 575.
- ↑ Mk 15 biblija.ks.hr Preuzeto 22. studenog 2021.
- ↑ Walter W. Wessel. "Mark", u: The Expositor's Bible Commentary, Frank E. Gaebelein, ur., sv. 8. Grand Rapids: Regency (Zondervan), 1984., str. 778.
- ↑ James H. Charlesworth (ur.), Jesus and Archaeology, str. 338 (Wm B. Eerdmans Publishing Co., 2006.). ISBN 0-8028-4880-X
- ↑ Pasija, pogl. 3.5. Preuzeto 22. studenog 2021.
- ↑ Šimun Cirenac, Leksikon hrvatske književnosti - Djela, 2008.
- ↑ Miljenko Grgić, Glazbeni događaji: Oratorij "Šimun Cirenac" Š. Marovića na Splitskom ljetu, Sveta Cecilija 4/1991.
Vanjske poveznice
- Mrežna mjesta
| |||||||||||