Sedamdeset učenika ili Sedamdeset i dva učenika (poznati u istočnjačkim kršćanskim tradicijama kao sedamdeset apostola) bili su rani Isusovi pomoćnici spomenuti u Evanđelju po Luki (Lk, 10,1-24). Prema Luki, jedinom od evanđelista koji ih spominje, Isus ih je imenovao i poslao ih u paru na određenu misiju, koja je detaljno opisana u tekstu Evanđelja.
U zapadnjačkom kršćanstvu obično se nazivaju učenicima,[1] dok se u istočnome kršćanstvu obično nazivaju apostolima.[2] Koristeći izvorne grčke riječi, oba su naslova opisna.
Broj od sedamdeset učenika, spominje se u nekim starim biblijskim rukopisima (poput Sinajskoga rukopisa), a u drugima se spominju sedamdeset i dva učenika. Broj sedamdeset može proizaći od sedamdeset naroda iz Knjige Postanka (Post 10) ili mnogih drugih spominjanja broja sedamdeset u Bibliji, ili sedamdeset i dva prevoditelja Septuaginte. Pri prevođenju Vulgate, sv. Jeronim se radije odlučio, da je bilo sedamdeset i dva učenika.
"Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće." (Lk, 10,1-4).
Izvori
- ↑ http://www.newadvent.org/cathen/05029a.htm Preuzeto 2. prosinca 2017.
- ↑ https://oca.org/saints/lives/2017/01/04/100017-synaxis-of-the-seventy-apostles Preuzeto 2. prosinca 2017.
| |||||||||||