Saloma (učenica), novozavjetna osoba, jedna od žena koje su pratile Isusa tijekom njegova javnog djelovanja te svjedočile događajima vezanima uz njegovo raspeće i ukop. Spominje se isključivo u Evanđelju po Marku, gdje se navodi među ženama koje su „slijedile Isusa i služile mu u Galileji“ (Mk 15,40–41)[1] te među onima koje su nakon njegove smrti kupile miomirise kako bi pomazale njegovo tijelo (Mk 16,1)[2]. U kršćanskoj se tradiciji ubraja u skupinu mironosica, žena koje su prve došle na Isusov grob i svjedočile vijesti o uskrsnuću.
U usporednim evanđeoskim predajama Saloma se poistovjećuje s majkom sinova Zebedejevih (Mt 27,56)[3], što je dovelo do široko prihvaćenog tumačenja da je bila supruga Zebedeja i majka apostola Jakova Starijega i Ivana. U nekim kasnijim kršćanskim predajama pojavljuje se i pod imenom Marija Saloma, ponekad tumačena kao rođakinja ili sestra Marije, Isusove majke, premda takva identifikacija nije izravno potvrđena novozavjetnim tekstovima.
U ikonografiji istočnih Crkava prikazuje se kao jedna od svetih mironosica, najčešće s posudom miomirisa. Njezina se uloga u evanđeoskoj predaji tumači kao primjer vjernosti i postojanosti učenica koje su ostale uz Isusa i u času njegove smrti, za razliku od većine apostola koji su se razbježali.
