 |
Ovaj članak ili dio članka je površno, nedovoljno ili netočno preveden s engleskog na hrvatski jezik. Obratite pozornost na zaostatke engleskog jezika kao što su pasiv, konstrukcije rečenica, pisanje razgodaka, nadnevaka i slično. Slobodno pomozite prevesti i ispraviti članak, vodeći računa o točnosti prijevoda te stilu i pravopisu hrvatskoga jezika. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika. |
Ziusudra (također Zi-ud-sura i Zin-Suddu, dok je grčki oblik Xisuthros) od grada Šurupaka javlja se na listi WB-62 Popisu sumerskih kraljeva kao posljednji kralj Sumera prije Velikog potopa, čiji je epitet bio Atrahasis ("iznimno mudar").[1] Naknadno je zabilježen kao heroj sumerskog Epa o potopu. Također, on se pojavljuje i u ostalim drevnim književnim zapisima, uključujući Smrt Gilgameša[2], Pjesmu o ranim vladarima[3], i kasnijoj verziji Šurupakovih instrukcija. Akadski Utnapištim ("onaj koji je pronašao život")[1], isto kao i biblijski Noa ("odmor") bili su vrlo slični legendarnim herojima iz vremena potopa u pričama drevnog Bliskog istoka. Također, Ziusudra je prethodnik islamske sage Al-Khiḍr/Al-Khaḍir.[1]
Iako svaka inačica mita o potopu ima ponešto drugačije elemente priče, postoje brojni elementi koji su zajednički u dvije, tri ili četiri verzije. Najranija verzija mita o potopu fragmentarno je sačuvana u Postanku iz Eridua, napisanom sumerskim klinopisom koji potječe iz 17. st. pr.n.e., tijekom 1. dinastije iz Babilona kada je jezik pisanja i administracije još uvijek bio sumerski. Jake paralele uočljive su u usporedbi s drugim bliskoistočnim legendama o potopu kao što je biblijski prikaz Noe.
Ziusudra
Popis sumerskih kraljeva
U pregledu Popisa sumerskih kraljeva, za Ziusudru ili Zin-Suddu od Šurupaka je zabilježeno da je vladao kao kralj i svećenik (gudug) u razdoblju od 10 sara, odnosno u periodu od 3 600 godina.[4] U toj verziji, Ziusudra naslijeđuje vlast od svojega oca Šurupaka (SU.KUR.LAM) koji je vladao 10 sara.[4] Evo teksta koji se odnosi na Ziusudru u WB-62:Tada potop prekriše sve. U sljedećem redu čitamo: Nakon što je potop prekrio sve, kraljevstvo je prešlo s nebesa (na zemlju); kraljevstvo je bilo utemeljeno u Kišu. Grad Kiš je cvjetao tijekom ranog dinastijskog perioda nedugo nakon izlijevanja rijeka u Šurupaku (moderni Tell Fara, Irak) i ostalim sumerskim gradovima što su potvrdili arheološki nalazi. Spomenuto izlijevanje rijeka datirano je radiokarbonskom metodom u vrijeme oko 2900 pr.n.e.[5] Polikromno (višebojno) lončarsko posuđe iz perioda Jamdet Nasr (oko 3000.-2900. pr.n.e.)otkriveno je odmah ispod naslaga iz vremena spomenutog potopa kod Šurupaka, a period Jamdet Nasr prethodi ranom dinastijskom periodu.
.png)
Ziusudrino ime, koje se pojavljuje na Popisu sumerskih kraljeva, povezuje priču o potopu spomenutu u tri sačuvana babilonska potopna epa o Ziusudri (Postanak iz Eridua), Utnapištimu (Ep o Gilgamešu) i Atrahasisu (Ep o Atrahasisu). Spomenute priče i Ziusudrino ime, stoga, povezuju se s nakupinama taloga izlijevanja rijeka kod Šurupaka, Uruka, Kiša i drugdje, a koji su radiokarbonskom metodom datirani u razdoblje oko 2900 pr.n.e. To je navelo neke stručnjake na zaključak da je heroj iz vremena potopa bio kralj Šurupaka u vrijeme s kraja perioda Jamdet Nasr (oko 3000.-2900. pr.n.e.) koje je završilo poplavom rijeke negdje 2900. pr.n.e.[6]
Ziusudra je bio kralj iz Šurupaka što potvrđuje XI. pločica Epa o Gilgamešu (vidjeti ispod) čineći poveznicu s Utnapištimom (akadskim prijevodom sumerskog imena Ziusudra) i epitetom "čovjek od Šurupaka" u 23. retku.
Sumerski mit o potopu
Priča o Ziusudri poznata je s jedne fragmentarne ploče napisane sumerskim, a koja je pomoću analize njezina pisma datirana u 17. st. pr.n.e. (Staro babilonsko carstvo). Prvi prijevod spomenute priče načinio je njemački sumerolog Arno Poebel 1914.[7] Prvi dio priče govori o stvaranju čovjeka i životinja te utremeljenju prvih gradova Eridua, Bad-tibira, Larse, Sipara i Šurupaka. Nakon jednog dijela priče koji nedostaje, upoznati smo s opisom prema kojemu su bogovi odlučili poslati potop kako bi uništili čovječanstvo. Bog Enki (gospodar podzemnog mora svježe vode i sumerski ekvivalent babilonskog boga Ea) dao je upozoriti Ziusudru, vladara Šurupaka, da sagradi veliki brod. Dio u kojem se opisuju upute za izgradnju broda također nedostaje. Potom tekst opisuje potop, strahovitu oluju koja je bjesnila sedam dana. Izvorni prijevod na tomu mjestu ploče glasi: „veliki brod bijaše bacan amo-tamo na velikim vodama“. Kad se pojavio Utu (Sunce), Ziusudra je otvorio prozor i pao na koljena te je žrtvovao vola i ovcu. Nakon još jednog dijela priče koji nedostaje, tekst opisuje kako se voda počela povlačiti, a Ziusudra se ponizno pojavio pred Anuom (Nebo) i Enlilom (Gospodnji dah), koji su mu dali „vječni dah“. Zatim su ga bogovi poveli da boravi u Dilmunu. Preostali dio teksta je izgubljen.
.png)
Ep o Ziusudri posjeduje jedan element u retku 258-261 koji nije pronađen u drugim verzijama priče. Prema tom prikazu, nakon potopa „kralja Ziusudru ... oni su poveli da boravi u zemlji Dilmun, mjestu gdje sunce izlazi.“ Znanstvenici boravište Dilmun ponekad dovode u vezu s Bahrainom, otokom u Perzijskom zaljevu na istočnoj strani Arapskog poluotoka. U toj verziji priče, Ziusudrin brod je plovio rijekom Eufrat u Perzijski zaljev (radije nego da otiđe prema gore u planinske predjele ili prema Kišu).[8] Sumersku riječ KUR u 140. retku Epa o Gilgamešu znanstvenici interpretiraju u značenju „planina“ u akadskom, iako u sumerskom KUR ne znači „planina“ već radije „zemlja“, osobito strana zemlja.
Sumerski dokument znan kao Šurupakove instrukcije, a čiji nastanak orijentalist S.N. Kramer datira u približno 2500 pr.n.e., također posjeduje spomen priče o Ziusudri. Stoga Kramer zaključuje da je „Ziusudra postao osoba vrijedna poštovanja u književnoj tradiciji sredinom trećeg tisućljeća pr.n.e.“[9]
Xisuthros
Xisutros (Ξισουθρος) je grčki oblik sumerskog imena Ziusudra, a za kojega znamo iz pisanja Euzebija iz Cezareje, jednog od sudionika Prvog sabora u Niceji te ranog povjesničara kršćanske Crkve. Euzebije je citirao Aleksandra Polihistora, pontskog povjesničara koji je živio u Rimu. Aleksandar je osobno prevodio djela Berosa, svećenika boga Marduka u Babilonu, na kojeg se Aleksandar često oslanjao glede svih informacije vezanih uz Mezopotamiju. Među interesantnim osobinama tih verzija priča s temom mita o potopu je poistovjećivanje (interpretatio graeca) sumerskog boga Enkija s grčkim bogom Kronom, ocem Zeusa. Također, barem do vremena Berosa postoje pokušaji dokazivanja očuvanja Ziusudrina broda od trstike u planinama Armenije. Xisustros se spominje kao kralj koji je vladao 18 sara i da je bio sin Ardatesa. Riječ za 3600 bila je sari (shar u akadskom) tako da se 18 sari često krivo prevodilo kao 64 800 godina. To je unijelo zabunu kod tumačenja arhajskog znaka U4 u znaćenju godina i znaka za shar (3600) jer oba znaka imaju četverostrani dijamantni oblik.[8] Xisuthros je vladao 18 godina. Vladavine ostalih kraljeva također su se krivo prevodile u onda sačuvanom Berosovom popisu kraljeva.
Atrahasis
Akadski Ep Atrahasis spominje kako je bog Enki upozorio heroja Atrahasisa („vrlo mudar“) da sagradi brod kako bi se spasio od potopa. Kada govori o potopu, Ep o Ziusudri nije potpuno jasan oko toga da li je riječ o poplavi rijeke ili nečega drugoga, iako ep tvrdi da će čovječanstvo biti uništeno zajedno s pretpotopnim gradovima. Jedan znantsvenik ističe da u Epu o Atrahasisu na 3. ploči u retku 6-9, gdje se govori o potopu, piše da je bila riječ o poplavi rijeke:“Poput konjica oni (mrtva tijela) ispuniše rijeku. Poput splavi oni se pomakoše do ruba (čamca). Poput splavi oni se pomakoše do obale rijeke.“[10]
Treba istaknuti, međutim, da mnogi znanstveni autoriteti prikazuju priču o Atrahasisu kao univerzalnu. A.R. George, W.G. Lambert i A.R. Millard jasno ističu da je nakana bogova u epu o Atrahasisu bila „istrijebiti čovječanstvo.“ Prema priči potop je uništio „sve na zemlji.“ U kontekstu veće priče, teško je vidjeti kako je lokalna poplava rijeke mogla završiti takvim posljedicama.
Ep o Atrahasisu daje dodatne informacije vezane uz potop i njegovog heroja što nije zabilježeno u Epu o Gilgamešu i drugim verzijama mitova o potopu iz vremena drevnog Bliskog istoka. Ipak, Ep o Gilgamešu iznosi dodatne informacije koje nedostaju u oštećenim dijelovima pločica na kojima je izvorno napisan Ep o Gilgamešu.
U retku 6 i 7 pločica pod oznakom RS 22.421 ističe sljedeće:“Ja sam Atrahasis. Živio sam u hramu boga Ea (Enki), mojega Gospodina.“ U vremenima koja su prethodila preddinastičkom periodu sumerske povijesti, kraljevi su bili podređeni u odnosu na svećenike i često su živjeli u hramskom kompleksu gdje su živjeli i svećenici.
Na 3. pločici Epa o Atrahasisu redak 55-56 stoji :“On odvezaše mrtvi vez i pusti da brod pluta.“ Takav opis konzistentan je prikazu izlijevanju rijeke, ali nije nužno. Ako je Atrahasis odvezao mrtvi vez, plutajući brod moguće da je otplovio rijekom u Perzijski zaljev. Međutim, teško je usuglasiti takve sugestije sa informacijom u Epu o Gilgamešu da je brod doplovio do planine.
Utnapištim
Podrobniji članak o temi: UtnapištimNa jedanaestoj pločici babilonskog Epa o Gilgamešu Utnapištim („udaljen, odsutan, sanjarski“) je mudri kralj sumerskog grada-države Šurupaka zajedno sa svojom neimenovanom ženom. Usto, Utnapištim je preživio potop koji je poslao bog Enki kako bi utopio svako živo stvorenje na zemlji. Utnapištima je o Enlilovu planu u potaji upozorio bog Ea i preporučio mu da sagradi veliki brod ili arku kako bi spasio sebe, svoju obitelj i tipične predstavnike svake vrste životinja. Nakon što je potop završio arka se usidrila na planini Nisir. Kada se Utnapištimova arka primirila nakon sedam dana, Utnapištim je pustio golubicu koja nije pronašla mjesto za gnijezdo te se vratila. Zatim je poslana lastavica koja nije pronašla grgeča pa se vratila. Međutim, kada je poslan gavran, on se nije vratio. Utnapištim je tada prinio žrtvu i prolio vino u slavu boga Ea na vrhu planine Nisir. Nakon potopa, Utnapištimu i njegovoj ženi bogovi su dopustili da postanu besmrtni. Napokon, njega su uzeli bogovi kako bi živio zauvijek na „ušću rijeka“ i dan mu je epitet „udaljen, odsutan, sanjarski“.
Babilonski mit o Utnapištimu ( u značenju „Onaj koji je pronašao život“, vjerojatno zbog dara besmrtnosti kojeg su mu poklonili bogovi) velikim dijelom se slaže s ranijim Epom o Atrahasisu i sumerskom verzijom Epa o Ziusudri. Ustvari, sada znamo da su Utnapištim i Atrahasis jedna te ista osoba. Atrahazijevo ime jednostavno je promijenjeno u Utnapištim nakon što je darovan besmrtnošću. To objašnjava zašto se ime Atrahasis pojavljuje u Epu o Gilgamešu iako je karakter uveden kao Utnapištim.
Noa
Sličnosti između priča o Noinoj arci, sumerskoj priči o Ziusudri i babilonskoj priči o Atrahasisu i Utnapištimu bit će prikazane u odgovarajućim prikazima različitih verzija:
„ ... oluja je bjesnila ... sedam dana i sedam noći“ – Ziusudra 203
„Sedam dana i sedam noći trajala je oluja“ – Atrahasis III, iv, 24
„Šest dana i sedam noći trajaše vjetar i oluja“ – Gilgameš XI, 127
„ I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći“ – Knjiga Postanka 7:12
„On ponuđaše žrtvu“ – Atrahasis III, v, 31
„I ponudi žrtvovanje“ – Gilgameš XI, 155u
„ I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.“ – Knjiga Postanka 8:20
„...podigne žrtvenik i ponudi žrtve bogovima“ – Beros
„ Bogovi osjetiše miris (paljenice)“ – Atrahasis III, v, 34
„ Bogovi osjetiše slatki miris (paljenice)“ – Gilgameš XI, 160
„ Jahve omirisa miris ugodni pa reče sebi: „Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.“ – Knjiga Postanka 8:21
Vrijeme nastanka hebrejske priče o Velikom potopu u Knjizi Postanka smješta se približno u 5. st. pr.n.e. Prema nekim dokumentarnim hipotezama spomenuta hebrejska verzija potopa ima dva literarna izvora: tzv. predaja J i tzv. predaja P koje je konzultirao i napisao urednik nakon babilonskog sužanjstva negdje između 539.-400. pr.n.e. Hans Schmid vjeruje da su oba izvorna materijala (J i P) napisana tijekom babilonskog sužanjstva tijekom 6. st.pr.n.e., te da su se direktno nadovezivala na babilonske izvore.[11]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Stephanie Dalley:Myths from Mesopotamia - Creation, The Flood, Gilgamesh, and Others, Oxford University Press, 2008.
- ↑ http://etcsl.orinst.ox.ac.uk/cgi-bin/etcsl.cgi?text=t.1.8.1.3# Prijevod na engleski verzija "Smrt Gilgameša"
- ↑ http://etcsl.orinst.ox.ac.uk/cgi-bin/etcsl.cgi?text=t.5.2.5# Prijevod na engleski "Pjesme o ranim vladarima"
- ↑ 4,0 4,1 S. Langdon, "The Chaldean Kings Before the Flood," Journal of the Royal Asiatic Society (1923), str. 251-259.
- ↑ Harriet Crawford, "Sumer and the Sumerians", Cambridge Univ. Press, 1991), str. 19.
- ↑ M.E.L. Mallowan, "Noah's Flood Reconsidered", Iraq (1964)
- ↑ W.G.Lambert, A.R.Millard, Miquel Civil:"Atra-Hasis: The Babylonian Story of the Flood", Eisenbrauns, 1999.
- ↑ 8,0 8,1 R.M.Best:Noah's Ark and the Ziusudra Epic, Eisenbrauns, 1999., ISBN 0-9667840-1-4
- ↑ Samuel Noah Kramer:Reflections on the Mesopotamian Flood, 1967.
- ↑ Jeffrey H. Tigay:The Evolution of the Gilgamesh Epic, University Pennsylvania Press, Philadelphia, 1982.
- ↑ H.H.Scmid:The So-Called Yahwist, 1976. i A.Campbell i M. O'Brien:Sources of the Pentateuch, 1993.
