Sipar (sumer. Zimbir „Grad ptica“, suvremeni Tell Abu Habbah u Iraku), bio je drevni sumerski i kasnije babilonijski grad na istočnoj obali Eufrata, oko 60 km sjeverno od Babilona.
Bio je podijeljen u dva dijela, „Sipar od Sunčevog boga“ i „Sipar od boginje Anunit“. Prvi dio je otkrio Hormuzd Rassam godine 1881. kod Abu Habbe, 20-ak km jugoistočno od Bagdada.
Sipar se u Starom zavjetu zove Sepharvaim.
Na natpisima se spominju dva Sipara - "Sipar od Edena," koji je najvjerojatnije bio četvrt grada. Moguće je i da je jedan od Sipara bio Akad, prijestolnica prvog semitskog carstva.
Glavni bog grada bio je sumerski bog sunca Utu (Šamaš na akadskom).
Arheologija
Veliki broj pločica na klinastom pismu i drugih artefakata je pronađen u ruševinama hrama Šamaša, koga su Sumerci zvali E-Babara, a Semiti Bit-Un. Za ovaj hram se vjeruje da je bio najstarija svjetska banka, odnosno da je poslovao do 1831. pr. Kr. [1]
Ziusudra ili „kaldejski Noa“, je prema Berosovim navodima, u Siparu zakopao zapise pretpotopnog svijeta, možda zato što je ime Sipar vezano uz riječ sipru, odnosno „pisanje“. Prema Abidenu je Nabukodonosor II. dao iskopati veliki kanal u okolici. Ovdje se također nalazio babilonski logor u doba Nabonida.
Plinije Stariji[2] spominje sektu ili školu Kaldejaca koja se zvala Hippareni. Često se pretpostavlja kako se to odnosi na Sipar (s obzirom da su dvije druge škole također bile vezane uz gradove: Orcheni prema Uruku, i Borsippeni prema Borsippi), ali to nije široko prihvaćeno.
Poveznice
Izvori
- ↑ Benjamin Bromberg: The Origin of Banking: Religious Finance in Babylonia, izdavač: The Journal of Economic History, 1942., II. svezak, str. 77.-88.
- ↑ Plinije Stariji: „Prirodna povijest“, VI. 30. 123.