Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Julije Njikoš

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Julije Njikoš
Datoteka:Julije Njikos.jpg
Rođen/a9. travnja 1924.
Umro/umrla28. listopada 2010.
Zagreb
Žanr/ovislavonska narodna glazba, etno glazba
Zanimanjeskladatelj, dirigent, melograf, muzikolog
Instrumenttamburica
Djelatno razdoblje1936. – 2010.
Nagrade
dobitnik brojnih nagrada i priznanja

Julije Njikoš (Osijek, 9. travnja 1924. - Zagreb, 28. listopada 2010.), bio je hrvatski skladatelj, melograf, glazbeni organizator i doajen hrvatske tamburaške glazbe.

Utemeljitelj je Tamburaškog orkestra Radio Osijeka te Međunarodnog festivala hrvatske tamburaške glazbe.[1] Godine 1951. postaje urednik narodne glazbe na Radio Osijeku. Kao skladatelj napisao je mnoga djela za instrumentalne sastave i zborove, solo popijevke te narodne i dječje igrokaze. Posebno poglavlje u njegovoj karijeri predstavljao je rad na istraživanju nacionalne baštine i tradicijskih pjesama gdje je tijekom više od sedamdeset godina istraživačkog rada zapisao oko 4000 narodnih pjesama, kola i poskočica, kao i priča iz narodnog života.[2] Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada.

Životopis

Julije Njikoš rodio se 9. travnja 1924. godine u Osijeku gdje se školovao i učio glazbu.[3] Kasnije se školuje u Zagrebu. Još kao mali zavolio je tamburicu koja ga je pratila kroz čitavi život. Kao vrlo mladi tamburaš počeo je svirati u orkestru osječkih grafičara pod nazivom "Tipograf". Već 1936. godine, kao dvanaestgodišnjak postaje dirigent tamburaškog orkestra.[4] Od 1951. godine radio je kao urednik narodne glazbe i komentator na Radio Osijeku. Utemeljio je brojne emisije među kojima se posebno ističu one vezane uz rad amaterskih društava. Brojnim radioreportažama sačuvao je slavonsko-baranjski folklor. Ubrzo je osnovao Tamburaški orkestar Radio Osijeka te Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe.[3]

Godine 1954. postaje dirigentom novoosnovanog tamburaškog orkestra u sklopu Slavonskog tamburaškog društva "Pajo Kolarić". Orkestar je nastupao na čitavom prostoru bivše države ali i pred hrvatskim iseljenicima diljem Europe, Kanade i Sjedinjenih Država. Njegovom inicijativom 1961. godine društvo "Pajo Kolarić" osniva Festival tamburaške glazbe u Osijeku, a Njikoš postaje predsjednik Programskog umjetničkog savjeta festivala i tu funkciju obnaša sve do svoje smrti.[4] Kao skladatelj napisao je brojna djela za tamburaške orkestre, a jedno vrijeme je radio i kao glazbeni kritičar, te novinar. Djela su mu najčešće bila povezana sa Slavonijom, a neka od njih su "Slavonska rapsodija", "O tamburici", "Podravska rapsodija", "Šokačkja predigra", "Baranjska rapsodija", "Bunjevačka grana" i brojna druga djela.

Osim skladateljskog rada veliki doprinos ima kao melograf i muzikolog. Tijekom svog dugogodišnjeg djelovanja (preko 70 godina) zapisao je oko 4000 narodnih pjesama, kola i poskočica, kao i priča iz narodnog života. Muzikološki rad je objavio u stručno obrađenih i likovno opremljenih knjigama poput "Kad zapiva pusta Slavonija" (1954.), "Slavonijo – zemljo plemenita" (1970.), "Pjesme i plesovi iz Baranje" (1974.), "Sa slavonskih sokaka" (1979.), "Sa slavonske ravni" (1986.) i drugima.

Bio je predsjednik radne grupe za narodnu glazbu na nacionalnoj televiziji bivše države (JRT) i član međunarodne asocijacije International Folk Music Council, koja djeluje pri UNESCO-u.

Zajedno sa svojom suprugom Verom Svobodom desetljećima je promicao hrvatsku pučku glazbenu tradiciju kontinentalne Hrvatske, a napose Slavonije.[1]

Stvaranje Đakovačkih vezova djelo su Julija Njikoša i Pavla Blažeka. S Blažekom je djelovao na još jednom polju – uređivao je emisiju Iz naroda za narod tadašnjeg Radio Zagreba.[5]

Smrt

Julije Njikoš preminuo je u Zagrebu 28. listopada 2010. godine nakon kratke i teške bolesti u 87. godini života. Posljednji ispraćaj održan je 3. studenog u 14:00 sati na Aninom groblju u Osijeku.[1]

Nagrade

Svojim radom i djelom bio je dobitnik brojnih nagrada i priznanja.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 www.vecernji.hr – U Zagrebu umro doajen tamburaške glazbe Julije Njikoš, pristupljeno 11. lipnja 2018.
  2. ↑ CMC.com - JULIJE NJIKOŠ
  3. ↑ 3,0 3,1 Nacional.hr - Preminuo doajen tamburaške glazbe Julije Njikoš - od 28. listopada 2010.
  4. ↑ 4,0 4,1 Essekeri.hr – Njikoš Julije (biografija), pristupljeno 11. lipnja 2018.
  5. ↑ Essekeri.hr Pavle Blažek, pristupljeno 18. veljače 2018.

Vanjske poveznice


v • r • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (posthumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Julije_Njikoš&oldid=339962"