Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hrvatsko-turski odnosi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Republika Hrvatska
Republika Turska

Hrvatsko-turski odnosi predstavljaju političke, diplomatske, gospodarske i druge odnose između Republike Hrvatske i Republike Turske. Obje zemlje uspostavile su odnose 1991. godine, turskim priznanjem Hrvatske dok su diplomatski odnosi uspostavljeni 1992. Hrvatska ima veleposlanstvo u Ankari i konzularne predstavnike u Istanbulu i İzmiru, a Turska veleposlanstvo u Zagrebu.

Obje zemlje su članice Vijeća Europe, Svjetske trgovinske organizacije, NATO pakta, OSCE-a i Sredozemne Unije. Također, Hrvatska i Turska su 2005. godine započele pregovore kao potencijalni kandidati za članstvo u Europskoj Uniji. Dok je Hrvatska njenom članicom postala 1. srpnja 2013.,[1] Turska je još u fazi pregovora.

Obje zemlje su danas aktivni politički partneri u nizu diplomatskih i političkih inicijativa u regiji.[2] Primjerice, Hrvatska je aktivno uključena u potporu turskim institucijama da provedu planirane reforme. Ne samo putem razmjene korisnih informacija o hrvatskim iskustvima u pregovorima o pristupanju EU nego i kroz tehničku suradnju.[2]

Povijest

Međusobne poveznice Hrvatske i Turske proizlaze iz bogatog povijesnog nasljeđa koje je oslonjeno na činjenicu da su Hrvati i Turci stoljećima živjeli unutar dvaju velikih i susjednih, ali i suprotstavljenih imperija, odnosno Habsburškog i Osmanskog Carstva.[2] Danas se te veze mogu prepoznati u bogatome leksiku hrvatskih riječi koje potječu iz turskoga jezika, te u folkloru, kulinarstvu pa čak i glazbi. Naime, tamburicu su Šokci, naseljeni u Hrvatskoj kao pribjeglice iz Bosne, derivirali iz turskoga glazbenoga instrumentarija.[2]

Na otomanskom dvoru hrvatski jezik je neko vrijeme bio jedan od službenih jezika, a među značajnim ličnostima osmanske povijesti bilo je više Hrvata, među kojima se posebno ističe veliki vezir Rustem-paša (1500.1561.), zet sultana Sulejmana Veličanstvenoga, rodom iz Skradina.[2] Bogate su i veze koje je s Osmanskim Carstvom izgradila Dubrovačka Republika, a u Istanbulu je stoljećima živjela mala, ali utjecajna zajednica dubrovačkih Hrvata.[2] O toj zajednici je snimljen i dokumentarni film "Hrvati na Bosporu", Vjerana Kursara i Vesne Miović.[2]

Novija povijest

Osobni doprinos u približavanju ovih dviju zemalja dali su bivši predsjednici Franjo Tuđman i Süleyman Demirel.[3] Riječ je o najdinamičnijim susretima i razgovorima, gotovo bez presedana na europskoj i svjetskoj političkoj sceni. Primjerice, zaustavljanje rata u BiH je rezultat takvih vrlo intenzivnih susreta.[3]

U Zagrebu postoji i Hrvatsko-turska udruga prijateljstva koja je osnovana radi razvijanja, njegovanja i promicanja suradnje između hrvatskog i turskog naroda u poljima kulturnog, umjetničkog, gospodarskog i svakog drugog oblika društvenog djelovanja od obostranog interesa.[4] Tu je i Hrvatsko-turski poslovni klub koji je osnovan 6. veljače 2013. s ciljem zagovaranja, promicanja i razvijanja hrvatsko-turske poslovne suradnje.[5]

Poslovna suradnja

Službena Ankara gleda Hrvatsku kao vrlo važnog geostrateškog partnera s kojim želi razviti sve oblike suradnje, počevši od političke, gospodarske, vojne, turističke i svake druge.[3] Primjer tome su tvrtke poput Plive, Podravke, Končara i Kraša koje ostvaruju poslovnu suradnju s turskim tvrtkama.[3]

Vanjsko-trgovinska razmjena između ovih dviju zemalja bilježi sve snažniji rast iz godine u godinu.[2] Hrvatska je sve zanimljivija turskim investitorima, osobito u turizmu, a turski ulagači zainteresirani su i za energetiku, gradnju infrastrukture te zaštitu okoliša.[2] Dosadašnja ulaganja turskih tvrtki uglavnom su usmjerena na turizam (hotelijerstvo i nautički turizam), a u tome prednjače Rixos Grupa i Doğuş Holding.[2] Tu je i financijski sektor u kojem je istanbulski Eksen Holding kupio većinski udio u slavonskobrodskoj Brod banci koja je postala Kent Bank.[2]

Zanimljivosti

Izvori