Toggle search
Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Flandrijski Béguinage

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Flandrijski Béguinage je UNESCO-va svjetska baština koja se sastoji od 13 naselja Beginki (francuski: Béguinage, nizozemski: Begijnhof), rimokatolička sestrinstva, u Flandriji, Belgija. Béguinage obično čini skupina malih građevina oko zajedničkog dvorišta u kojima skupina žena posvećuje život službi Božjoj. Obično je okružen zidinama i odvojen od grada jednima ili s dvoja vrata. Danas se mogu naći u sjevernoj i sjeveroistočnoj Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, te zapadnoj i sjeverozapadnoj Njemačkoj.

Ulica beguinagea u Kortrijku

Povijest

Prve beginske zajednice su nastale u 12. stoljeću u Valonskom dijelu Belgije, u Liègeu. Naziv im potječe od svećenika iz Liegea, Lamberta le Bèguea, koji je 1170. godine propovijedao uspostavu ženskih vjerskih zajednica bez obaveze prisege samostanskom životu. Zahvaljujući ratovima, nasilju i velikim premještanjima stanovništva, broj žena u to vrijeme je porastao u odnosu na muškarce i veliki broj žena nije imao drugog izbora nego da se udruže kako bi osigurali sigurnost i pomogli jedne drugima[1]. Ženski samostani su pružali takvu sigurnost, ali su tadašnji cistercinski, kao i drugi, samostani nametali stroga pravila, te su žene tražile manje ograničena udruženja, poput Beguinagea. Beguinagi su ubrzo osiguravale pomoć bogatih dobročinitelja koji su financirali boravak siromašnih i starih beginki. Uskoro su morali odbijati veliki broj žena koje su željele živjeti u beguinagesima. Kasnije je čak uvjet za primanje u Beguinage bio određen stupanj materijalnog bogatstva. Zbog toga su kasnije dominikanski gradski samostani, koji nisu uvjetovali materijalnim prihodima, primali više žena.

Najslavniji i najbogatiji beguinagesi su bili u belgijskim gradovima kao što su: Antwerpen, Brugge, Dendermonde, Diest, Gent (3), Hasselt, Hoogstraten, Lier, Leuven (2), Mechelen (2), Kortrijk, Sint-Truiden, Turnhout i Tongeren. Ovi flandrijski beguinagesi su 1998. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Bilješke

  1. ↑ Prema belgijskom povjesničaru, Henriju Pirenneu

Vanjske poveznice

Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Begijnhof
v • r • u
Svjetska baština u Belgiji
Kulturna dobra (12)
Povijesno središte Bruggea (2000.) • Grand Place u Bruxellesu (1998.) • Građevine Victora Horte u Bruxellesu (2000.) • Palača Stoclet u Bruxellesu (2009.) • Flandrijski Béguinage (naselja beginskog sestrinstva) (1998.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Muzej Plantin-Moretus u Antwerpenu (2005.) • Neolitski rudnik kremena Spiennes (2000.) • Ustave na Središnjem valonskom kanalu (1998.) • Katedrala Notre-Dame u Tournaiju (2000.) • Važni Valonski rudnici (2012.) • Zvonici u Belgiji i Francuskoj2) (1999.)
Belgijska zastava
Prirodna dobra (1)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.)
Nematerijalna
svjetska baština (7)
Karneval Aalst (2010.) • Karneval Binche (2008.) • Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse (2012.) • Houtem Jaarmarkt, anualni zimski sajam i stočna tržnica u selu Sint-Lievens-Houtem • Krakelingen i Tonnekensbrand, svečanost kruha i vatre o svršetku zime u Geraardsbergenu (2010.) • Leuvenski generacijski repertoar (2011.) • Lov na škampe s konjima u Oostduinkerkeu (2013.) • Pivska kultura u Belgiji (2016.) • Procesijski divovi i zmajevi u Belgiji i Francuskoj4) (2008.) • Procesija svete krvi u Bruggeu • Sokolarstvo5) (2012.)

2) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3] 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Flandrijski_Béguinage&oldid=152714"