| Blaženka Milić | |
|---|---|
| Datoteka:Blaženka Milić 2010.jpg Blaženka Milić (2010.) | |
| Ime u rodnom listu | Blaženka Cigić |
| Poznat/a i kao | Bajka |
| Rođen/a | 4. veljače 1939. Mostar |
| Žanr/ovi | ozbiljna glazba, opera, duhovna glazba |
| Zanimanje | operna pjevačica (sopran) |
| Djelatno razdoblje | 1961. – 2002.[1] |
| Producentska kuća | Jugoton, Suzy, Orfej/HRT |
| Angažman | Opera HNK u Zagrebu |
| Nagrade | |
nagrada Milka Trnina nagrada Grada Zagreba medalja Grada Mostara Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića | |
Blaženka Milić (rođ. Cigić; Mostar, 4. veljače 1939.), hrvatska je operna pjevačica (sopran) i dugogodišnja prvakinja Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Svojim se snažnim i ujednačenim glasom te dojmljivom muzikalnošću i scenskim nastupima osobito istaknula interpretacijama uloga u operama Wolfganga Amadeusa Mozarta, Ivana pl. Zajca, Jakova Gotovca, Giacoma Puccinija i Richarda Wagnera.[2][3]
Životopis
Blaženka Milić je već u najranijoj dobi pokazivala znakove izrazite glazbene nadarenosti. Prvi su joj glazbeni učitelji u Mostaru bili časna sestra Gaudiencija i fra Stanko Vasilj. U rodnom je gradu pohađala srednju stručnu učiteljsku školu te bila prvom učenicom Odjela za solopjevanje tamošnje glazbene škole, na kojoj ju je pjevačkom umijeću podučavala profesorica Milka Padovan: na njezin je poticaj Blaženka Milić 3. ožujka 1961. nastupila na pozornici mostarskoga Narodnog pozorišta u ulozi Petrice u glazbenom igrokazu Đerdan Jakova Gotovca, pa se taj datum i službeno smatra početkom Blaženkine umjetničke karijere.[4] Poslije završene srednje glazbene škole u Mostaru, položila je prijemni ispit i nastavila studirati solopjevanje u razredu prof. Lava Vrbanića na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Uz mnoge javne nastupe u sklopu redovitih Akademijinih priredba u Hrvatskom glazbenom zavodu, kao studentica je pjevala zapažene solističke sopranske dionice i uloge u vrlo zahtjevnim vokalno-instrumentalnim i scenskim djelima, primjerice Bachovoj kantati Actus tragicus i Pasiji po Ivanu, Vivaldijevoj Gloriji, koncertnoj izvedbi Gluckove opere Orfej i Euridika, Mozartovoj Krunidbenoj misi i scenskoj produkciji opere Figarov pir.[5] Početkom siječnja 1967. diplomirala je s odličnim uspjehom, poslije čega ju je profesor Vrbanić pozvao da poslijediplomski studij nastavi u njegovom razredu na Glazbenom konzervatoriju (engl. New England Conservatory of Music) u Bostonu: taj jednogodišnji studij ostvarila je kao stipendistica Fulbrightova programa. Potom se 1971. još usavršavala i na Međunarodnoj ljetnoj akademiji Mozarteum u Salzburgu, također u klasi profesora Vrbanića.[6]
Još kao učenica mostarske glazbene škole i studentica zagrebačke Muzičke akademije počela je koncertno nastupati uz pratnju mostarskoga Simfonijskog orkestra pod ravnanjem maestra Alfreda Tučeka.[7] Na početku profesionalne karijere sudjelovala i na jadranskoj turneji Simfonijskog orkestra i zbora RTV Zagreb pod ravnanjem maestra Krešimira Šipuša, kada je nekoliko dana zaredom pjevala sopransku dionicu u Beethovenovoj Devetoj simfoniji.[8] Godine 1969. Blaženka Milić je kao solistica primljena u Operu HNK u Zagrebu, gdje je 20. siječnja 1970. debitirala kao Zorka u Porinu Vatroslava Lisinskog.[9] Na pozornici zagrebačkoga HNK pjevala je najteži sopranski repertoar i ostvarila više od 50 glavnih opernih uloga,[10] a s ansamblom Opere gostovala je u Stuttgartu i Mannheimu (1972.), Torinu i Ženevi, Brnu i Istočnom Berlinu (1984.), Kijevu i Moskvi (1988.) i Salzburgu (1992.).[11] Zagrebačka publika osobito pamti njezin nastup u Puccinijevoj Tosci 1986. u kojoj su joj scenski partneri bili Nicolai Gedda kao Cavaradossi i Ingvar Wixell kao Scarpija.[12] Posljednja operna uloga koju je ostvarila u matičnoj kući bila je Verdijeva Aida,[13] čime je na osobit način zaokružila svoju iznimnu pjevačku i umjetničku karijeru: naime, popularnu je ariju Aide na Nilu "O patria mia" svojedobno bila pjevala i na audiciji baš za angažman u Zagrebačkoj operi.[14] Surađivala je s mnogim poznatim hrvatskim dirigentima, primjerice Lovrom von Matačićem, Mladenom Bašićem, Milanom Horvatom, Mirom Belamarićem, Vladimirom Benićem, Inom Perišićem, Igorom Gjadrovom, Vjekoslavom Šutejom, Nikšom Barezom, Vladimirom Kranjčevićem i drugima.[15][16] Rado je nastupala na uglednim hrvatskim glazbenim festivalima – primjerice Varaždinskim baroknim večerima, Osorskim glazbenim večerima i zagrebačkim Večerima na Griču – te surađivala s negdašnjom Glazbenom proizvodnjom Hrvatske radiotelevizije.[8] Četrdesetu obljetnicu umjetničkoga rada i 55 godina stalnoga pjevanja u crkvi obilježila je svečanim koncertom »Veliča duša moja Gospodina« 26. lipnja 2001. u zagrebačkoj katedrali. Na pozornici zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta posljednji je put nastupila 13. prosinca 2002. kao Anna u Verdijevu Nabuccu.[1]
U knjižici dvostrukoga CD-albuma »Blaženka Milić – Bajka : Glazba je moj život«, ugledna je hrvatska publicistkinja i operna kritičarka Marija Barbieri zapisala:
Blaženka Milić počasna je članica Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika.[17][18] Svojim izvedbama domoljubne i duhovne glazbe uvijek je iskazivala i potvrđivala vlastitu spremnost da pomogne potrebitima pa je tako, primjerice, u vrijeme Domovinskoga rata diljem Hrvatske nastupala sa Zagrebačkom filharmonijom na Koncertima mira i nade.[8] Za svoja je zapažena umjetnička postignuća nagrađena mnogim uglednim nagradama i priznanjima.
Privatni život
Blaženka Cigić udala se 1964. za Stjepana Milića: vjenčali su se 15. kolovoza u "njezinoj" franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru.[6] U monografiji pjevača i glazbenog publicista Davora Schopfa »Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka« o sebi je zapisala:
Diskografija (izbor)
Mnoge su snimljene vokalne izvedbe Blaženke Milić pohranjene su u arhivu Hrvatske radiotelevizije: neki od tih snimaka, ranije objavljenih na gramofonskim pločama, u novije su vrijeme i digitalizirani.
- 1970. – Josip Hatze: Adel i Mara – glazbena drama u četiri čina, Jugoton LSY-61449/50
- 1974. – »Varaždinski skladateljski krug s kraja XVIII stoljeća« (Ebner, Vaňhal, Werner), Jugoton LSY 68049
- 1996. – CD »Blaženka Milić – Bajka : 35 godina umjetničkog djelovanja« (operne arije i dueti), Orfej/HRT, CD 3009
- 2002. – Giuseppe Verdi: Aida, snimka svečane izvedbe u HNK u Zagrebu (1971.), Orfej/HRT, CD ORF 270
- 2003. – CD »Blaženka Milić – Bajka : Glasom kroz Rim i Vatikan«, M. B. Podmornica
- 2005. – Modest Musorgski: Boris Godunov, snimka koncertne izvedbe u KD V. Lisinskog (1975.), Orfej/HRT i Fond Lovro i Lilly Matačić, CD ORF 329
- 2009. – CD »Blaženka Milić – Bajka : Glazba je moj život«, Orfej/HRT, CD ORF 402
Nagrade i priznanja
- nagrada "Franjo Kuhač" Muzičke akademije u Zagrebu kao najboljoj studentici
- druga i treća nagrada na Jugoslavenskom natjecanju mladih umjetnika
- diploma i srebrna medalja na Međunarodnome pjevačkom natjecanju u Toulouseu
- medalja Davidova grada Jeruzalema
- medalja Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
- 1973. – plaketa Varaždinskih baroknih večeri
- 1978. – medalja "Majka Božja Bistrička" nacionalnoga svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici
- 1979. – nagrada Milka Trnina za interpretaciju naslovne uloge operi Tosca (Opera HNK u Zagrebu)[19]
- 1992. – plaketa Hrvatskog društva glazbenih umjetnika u povodu 30. obljetnice umjetničkoga rada[20]
- 1995. – srebrna medalja u povodu 100. obljetnice Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu
- 2014. – nagrada Grada Zagreba za uspješnu glazbenu karijeru kojom je obilježila zlatno doba zagrebačke operne scene[21][22]
- 2014. – medalja Grada Mostara[23]
- odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića[24]
Literatura
- Kovačević, Krešimir: »MILIĆ, Blaženka«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1974., sv. 2, str. 583.
- Schopf, Davor: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, Zagreb: Hilarion, 2013. ISBN 978-953-56634-1-6
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 11.
- ↑ LZMK / Hrvatska enciklopedija: Milić, Blaženka, pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ K. Kovačević: »MILIĆ, Blaženka«, Muzička enciklopedija JLZ-a, sv. 2, str. 583.
- ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 14.
- ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 24.
- ↑ 6,0 6,1 D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 25.
- ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 144.
- ↑ 8,0 8,1 8,2 D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 145.
- ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 36.
- ↑ Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj: Blaženka Milić – Bajka, sopran, pristupljeno 6. travnja 2015.
- ↑ Iz knjižice dvostrukoga CD-a Blaženka Milić – Bajka : Glazba je moj život, tekst Davora Schopfa.
- ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 37.
- ↑ Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu / Opera – Giuseppe Verdi: Aida, pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 38.
- ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 193.
- ↑ Teatar.hr – Blaženka Cigić Milić, pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ HDGU: Počasni članovi, pristupljeno 6. travnja 2015.
- ↑ HDGU: Članovi – M, pristupljeno 6. travnja 2015.
- ↑ HDGU: Dobitnici nagrade Milka Trnina, pristupljeno 6. travnja 2015.
- ↑ HDGU: Plaketa Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ Zagreb.hr – Nagrada Grada Zagreba: Dobitnici u 2014., pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ Gradska skupština Grada Zagreba: dodijeljene nagrade Grada Zagreba i nagrada Zagrepčanka godine, pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ Dnevni list.ba – Svaku rolu koju pjevam, pjevam srcem, pristupljeno 10. travnja 2015.
- ↑ D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 190-191.
Vanjske poveznice
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Milić, Blaženka
- Teatar.hr – Blaženka Cigić Milić
- Matica.hr / Vijenac – Miljenko Jelača: »Istinska nacionalna prvakinja«
- HRT / Hrvatski radio – emisija »U sobi s pogledom: Operna primadona Blaženka Cigić Milić«
- Discogs: Blaženka Cigić-Milić