Rafael Moneo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

José Rafael Moneo Vallés (Tudela, Navara, 9. svibnja 1937.) je španjolski arhitekt i teoretičar arhitekture koji je kao eklektičar uspio ostvariti mnoge konceptualne ideje jasnih formi, funkcija, klimatskih odlika i sl., i premda su sve njegove zgrade jedinstvene, jasno su prepoznatljive kao dio njegove palete[1]; dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu (1996.), poznat i kao jedan od istaknutih autora postmoderne arhitekture.

Muzej rimske umjetnosti u Meridi (1986.)

Životopis[uredi | uredi kôd]

Kursall u San Sebastiánu (1988.)

Rafael Moneo je rođen u Tudeli (Navara, Španjolska) i studirao je na Visokoj školi arhitekture u Madridu (Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Madrid, ETSAM) te na Tehničkom sveučilištu u Madridu (Universidad Politécnica de Madrid, UPM) na kojoj je diplomirao arhitekturu 1961. godine. Od 1958.-61. god. radio je u madridskom uredu arhitekta Francisca Javiera Saenza de Oiza. Godine 1963. dobio je dvogodišnju stipendiju za postdiplomski studij španjolske akademije u Rimu, koja je imala veliki utjecaj na njegov kasniji rad. Nakon povratka u Španjolsku 1965. god., učio je za izvanrednog profesora na ETSAM-u u Madridu (1966.-70.). God. 1972. je postao profesor Elemenata kompozicije na na Visokoj školi arhitekture u Barceloni (Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Barcelona, ETSAB), za što se preselio u Barcelonu. Predavao je arhitekturu na raznim mjestima diljem svijeta, a od 1985.-1990. je bio predsjednik Harvardske postdiplomske škole dizajna, gdje je zamijenio slavnog profesora arhitekture, Josepa Lluísa Serta[2]. Postao je i akademskim numerarijem likovne akademije Academia de Bellas Artes de San Fernando u Madridu u svibnju 1997. god.

Prestižnu Pritzkerovu nagradu je osvojio 1996. god. zbog svojih „paraelnih stremljenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti” u arhitekturi</ref name PP>.

Željeznički kolodvor Atocha u Madridu (1982.)

Djela[uredi | uredi kôd]

U Španjolskoj je dizajnirao brojne građevine uključujući obnovu palače Villahermosa (Thyssen-Bornemisza) u Madridu, Nacionalnog muzeja rimske umjetnosti u Meridi, proširenje madridskog željezničkog kolodvora Atocha, Tvornica Diestre u Zaragozi, Zakladu Pilar i Joan Miró u Mallorci i sjedište Bankintera u Madridu, te Gradske vijećnice u Logroñu i Murciji[3]. Njegovi najnoviji radovi su proširenje muzeja Prado i proširenje Banke Španjolske (Banco de España), gotovo potpuno mimetičkim reproduciranjem postojećih zgrada.

Proširenje muzeja Prado u Madridu (2007.)
Nova knjižnica Sveučilišta Deusto, Bilbao (2009.)

Neke od istaknutih djela Monea u inozemstvu su Katedrala Gospe od Anđela u Los Angelesu, Umjetnički muzej Davis Sveučilišta Wellesley u Massachusettsu i zgrada Audrey Jones Beck (proširenje Muzeja umjetnosti) u Houstonu. Moneo je također dizajnirao i Chace centar, novu zgradu Rhode Island škole dizajna[4]. Moneov najnoviji rad u SAD-u je Sjeverozapadna kutna zgrada (bivši Međuresorna zgrada znanosti) na Sveučilištu Columbia u New Yorku, koja je otvorena u prosincu 2010. god.

Kronološki popis značajnijih djela[uredi | uredi kôd]

  • Prefektura Logrono, Logrono, Španjolska (1973.-1981.)
  • Nacionalni muzej rimske umjetnosti, Merida, Španjolska (1980.-1985.)
  • Sjedište Banke Španjolske, Jaén, Španjolska (1983.-1988.)
  • Željeznički kolodvor Atocha, Madrid, Španjolska (1985.-1988.)
  • Zračna luka San Pablo, Sevilla, Španjolska (1989.-1992.)
  • Zgrada L'Illa Diagonal Avenue, Barcelona, Španjolska (1986.-1993.)
  • Muzej moderne umjetnosti i arhitekture u Stockholmu, Švedska (1991.-1998.)
  • Gradska vijećnica, Murcia, Španjolska (1991.-1998.)
  • Koncertna dvorana, Barcelona, Španjolska (1987.-1999.)
  • Kongresna palača i auditorij Kursaal, San Sebastián, Španjolska (1990.-1999.)
  • Zgrada Audrey Jones Beck, Muzej umjetnosti u Houstonu, Texas, SAD (1992.-2000.)
  • Muzej znanosti, Valladolid, Španjolska (2001.)
  • Sveučilišna knjižnica Aremberg, Leuven, Belgija (1997.-2002.)
  • Kazalište u Baselu, Švicarska
  • Katedrala Gospe od Los Angelesa, Los Angeles, Kalifornija, SAD (1996.-2002.)
  • Grand Hyatt Hotel i uredi u Berlinu, Njemačka
  • Muzej Thyssen-Bornemisza palače Villahermosa, Madrid, Španjolska
  • Klinika za dječje bolesti (Majčinstvo O'Donnell), Madrid (1996.-2003.)
  • Proširenje muzeja Prado, Madrid (2007.)
  • Nova knjižnica Sveučilišta Deusto, Bilbao, Baskija (2009.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. iz citata stručnog žirija Pritzkerove nagrade
  2. Sveučilišni profil Rafaela Monea, Harvard Graduate School of Design (engl.) Preuzeto 30. svibnja 2013.
  3. Gonzalo Herrero Delicado, Murcia City Hall, Murcia, Spain: José Rafael Moneo 1998, Galinsky. 2006.
  4. Campus Initiatives: The Chace Center (engl.) Preuzeto 30. svibnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]