Hrvatska neprijateljska emigracija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži

Hrvatska neprijateljska emigracija - "HNE" je pojam kojeg je koristila Jugoslavija, prvenstveno UDBA za Hrvatsko iseljeništvo. Podrazumijevao je hrvatske emigrantske političke, društvene, kulturne, športske i vjerske organizacije, te razne politički aktivne grupe i pojedince.

Povijest

Veliki broj Hrvata iselio je iz Hrvatske neposredno nakon drugoga svjetskog rata, u svibnju 1945. godine. U prvoj skupini iseljenika, bjegunaca, nalazili su se vojnici NDH, državni činovnici, dužnosnici raznih nekomunističkih organizacija i stranaka te njihove obitelji. Njihova nakana je bila da se predaju Englezima i tako spase glavu. Međutim, Englezi su većinu vojnika i civila izručili partizanima, a ovi su nad njima izvršili masakr. Oni koji su se uspjeli spasiti bili su smješteni u izbjegličke logore u Austriji, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj. Dio ih je ostao u tim državama, ali ih se još više iselilo u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku.

Drugi val iseljavanja dogodio se koncem pedesetih i početkom šezdesetih godina. Ove bjegunce karakterizirala je činjenica da se uglavnom radilo o mladićima koji su, pretežno iz ekonomskih razloga, ilegalno prelazili granicu. I oni su bivali smješteni u izbjegličke kampove u Austriji, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj. Nakon liječničkih pregleda tražili su posao u nekoj zapadnoeuropskoj državi ili bi iseljavali u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku.

Najveći broj Hrvata iselio je šezdesetih godina kad je Beograd otvorio granice i omogućio odlazak na “privremeni rad”. Uslijed toga su mnogi krajevi u hrvatskoj praktički opustjeli.

Posljednje značajnije iseljavanje dogodilo je nakon Karađorđeva i sloma Hrvatskog proljeća 1971., kad je tisuće Hrvata bilo izvrgnuto progonima. Bjegunci su ilegalno prelazili granicu, a u iseljeništvu su ih zvali “proljećarima”.

Prema dosadašnjih saznanjima, jugoslavenska tajna služba je diljem svijeta u vremenskom razdoblju od 1946. do 1990. godine likvidirala šezdeset i osam hrvatskih emigranata. Također je utvrđeno da je u tom istom razdoblju pet hrvatskih političkih emigranata netragom nestalo, te se može opravdano pretpostaviti da su bili oteti i na nepoznatom mjestu likvidirani.

Imajući u vidu postupke odlučivanja, organiziranja i izvođenja otmica i likvidacija hrvatskih emigranta, te operacije jugoslavenskih tajnih službi mogu se podijeliti u nekoliko razdoblja. U godinama neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata OZNA je napadala prvenstveno one hrvatske emigrante koji su imali dobre veze sa savezničkim centrima moći (napr. Drago Jilek) ili su uživali neokrnjen ugled među narodom u Domovini (napr. dr. Ivo Protulipac). Padom Aleksandra Rankovića 1966. i relativnim omekšavanjem represivnog sustava unutar Jugoslavije naglo se povećao broj "ofanzivnih akcija" prema hrvatskim političkim emigrantima, odnosno broj otmica i likvidacija u emigraciji. Od pada Rankovića do konca 1971., dakle u razdoblju za koje se pretpostavljalo da su u Zagrebu vlast preuzeli hrvatski orijentirani komunisti, ubijena su dvadeset i četiri hrvatska emigranta, a desetorica su slučajem preživjeli atentate i jedan je otet. Ta crna serija se nastavila i nakon 1971., a naročito neposredno nakon Karađorđeva, dakle tijekom 1972. godine, te u razdoblju nekoliko godina prije i poslije smrti jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita, a trajala je praktički do pred sam raspad Jugoslavije.

Žrtve Udbina djelovanja

Podatci prema:[1]

Ubojstva

  1. Ive Protulipca, 1946. godine u Italiji
  2. Ilije Abramovića, 1948. godine u Austriji
  3. Dinke Domančinović, 1960. godine u Argentini
  4. Mate Miličevića, 1966. godine u Kanadi
  5. Marijana Šimundića, 1967. godine u SR Njemačkoj
  6. Joze Jelića, 1967. godine u SR Njemačkoj
  7. Mile Jelića, 1967. godine u SR Njemačkoj
  8. Petra Tominca, 1967. godine u SR Njemačkoj
  9. Vlade Murata, 1967. godine u SR Njemačkoj
  10. Anđelka Pernara, 1967. godine u SR Njemačkoj
  11. Hrvoja Urse, 1968. godine u SR Njemačkoj
  12. Đure Kokića, 1968. godine u SR Njemačkoj
  13. Mile Rukavine, 1968. godine u SR Njemačkoj
  14. Krešimira Tolja, 1968. godine u SR Njemačkoj
  15. Vida Maričića, 1968. godine u SR Njemačkoj
  16. Ante Znaora, 1968. godine u Italiji
  17. Josipa Krtalića, 1968. godine u Italiji
  18. Nedjeljka Mrkonjića, 1968. godine u Francuskoj
  19. Pere Čovića, 1968. godine u Australiji
  20. Mirka Čurića, 1969. godine u SR Njemačkoj
  21. Nahida Kulenovića, 1969. godine u SR Njemačkoj
  22. Vjekoslava Luburića, 1969. godine u Španjolskoj
  23. Mije Lijića, 1970. godine u Švedskoj
  24. Mirka Šimića, 1971. godine u SR Njemačkoj
  25. Ive Bogdana, 1971. godine u Argentini
  26. Maksima Krstulovića, 1971. godine u Engleskoj
  27. Drage Mihalića, 1972. godine u SR Njemačkoj
  28. Josipa Senića, 1972. godine u SR Njemačkoj
  29. Branka Jelića, 1972. godine u SR Njemačkoj
  30. Stjepana Ševe, 1972. godine u Italiji
  31. Tatjane Ševo, 1972. godine u Italiji
  32. Rosemarie Bahrić, 1972. godine u Italiji
  33. Josipa Buljana-Mikulića, 1973. godine u SR Njemačkoj
  34. Mate Jozaka, 1974. godine u SR Njemačkoj
  35. Ilije Vučića, 1975. godine u SR Njemačkoj
  36. Ivice Mioševića, 1975. godine u SR Njemačkoj
  37. Nikole Martinovića, 1975. godine u Austriji
  38. Matka Bradarića, 1975. godine u Belgiji
  39. Vinka Eljuge, 1975. godine u Danskoj
  40. Stipe Mikulića, 1975. godine u Švedskoj 7
  41. Nikole Penave, 1975. godine u SR Njemačkoj
  42. Ivana Tuksora, 1976. godine u Francuskoj
  43. Ivana Vučića, 1977. godine u SR Njemačkoj
  44. Joze Oreča, 1977. godine u JAR
  45. Brune Bušića, 1978. godine u Francuskoj
  46. Križana Brkića, 1978. godine u SAD
  47. Marijana Rudele, 1979. godine u SAD
  48. Zvonka Štimca, 1979. godine u SAD
  49. Gorana Šećera, 1979. godine u Kanadi
  50. Cvitka Cicvarića, 1979. godine u Kanadi
  51. Nikole Miličevića, 1980. godine u SR Njemačkoj
  52. Mirka Deskera, 1980. godine u SR Njemačkoj
  53. Ante Kostića, 1981. godine u SR Njemačkoj
  54. Mate Kolića, 1981. godine u Francuskoj
  55. Petra Bilandžića, 1981. godine u SR Njemačkoj
  56. Ivana Jurišića, 1981. godine u SR Njemačkoj
  57. Mladena Jurišića, 1981. godine u SR Njemačkoj
  58. Stanka Nižića, 1981. godine u Švicarskoj
  59. Ive Furlića, 1981. godine u SR Njemačkoj
  60. Đure Zagajskog, 1983. godine u SR Njemačkoj
  61. Franje Mikulića, 1983. godine u SR Njemačkoj
  62. Milana Župana, 1983. godine u SR Njemačkoj
  63. Stjepana Đurekovića, 1983. godine u SR Njemačkoj
  64. Slavka Logarića, 1984. godine u SR Njemačkoj
  65. Franje Mašića, 1986. godine u SAD
  66. Ivana Hlevnjaka, 1987. godine u SR Njemačkoj
  67. Damira Đurekovića, 1987. godine u Kanadi
  68. Ante Đapića, 1989. godine u SR Njemačkoj

Nestali

Usporedi sa "otmice sa smrtnom posljedicom")

1.) Zlatko Milković 1949. godine u Francuskoj
2.) Zvonimir Kučar 1963. godine u Francuskoj
3.) Geza Pašti 1965. godine u Francuskoj
4.) Stjepan Crnogorac 1972. godine u Austriji

Otmice sa smrtnim posljedicama

  1. Drage Jelika, 1949. godine iz Italije
  2. Zlatka Milkovića, 1949. godine u Francuskoj
  3. Zvonimira Kučara, 1963. godine u Francuskoj
  4. Geze Paštija, 1965. godine u Francuskoj
  5. Stjepana Crnogorca, 1972. godine u Austriji

Neuspjela ubojstva

1.) Mate Frković 1948. godine u Austriji
2.) Dr. Ante Pavelić 1957. godine u Argentini
3.) Dr. Branko Jelić 1957. godine u SR Njemačkoj,
4.) obitelj Deželić 1965. godine u SR Njemačkoj
5.) Ante Vukić 1968. godine u SR Njemačkoj
6.) Mirko Grabovac 1969. godine u SR Njemačkoj
7.) Dr. Branko Jelić 1970. godine u SR Njemačkoj
8.) Vlado Damjanović 1970. godine u SR Njemačkoj
9.) Dr. Branko Jelić 1971. godine u SR Njemačkoj
10.) Gojko Bošnjak 1972. godine u SR Njemačkoj
11.) Nikola Vidović 1972. godine u Francuskoj
12.) Dane Šarac 1973. godine u SR Njemačkoj
13.) Gojko Bošnjak 1973. godine u SR Njemačkoj
14.) Dane Šarac 1974. godine u Francuskoj
15.) Stipe Bilandžić 1975. godine u SR Njemačkoj
16.) Stipe Bilandžić 1977. godine u SR Njemačkoj
17.) Franjo Goreta 1980. godine u SR Njemačkoj
18.) Luka Kraljević 1982. godine u SR Njemačkoj
19.) Luka Kraliević 1983. godine u SR Njemačkoj
20.) Danica Glavaš 1986. godine u SAD
21.) Ants Tokić 1988. godine u Australiji
22.) Tomislav Naletelić 1988. godine u SR Njemačkoj
23.) Nikola Štedul 1988. godine u Škotskoj

Otmice

1.) Drago Jelik 1949. godine iz Italije
2.) Krunoslav Draganović 1967. godine iz Italije
3.) Vjenceslav Čižek 1977. godine iz Italije
4.) Ivica Novaković 1987. godine iz SR Njemačke

Neuspjele otmice

1.) Dr. Branko Jelić 1950. godine iz SR Njemačke
2.) Franjo Mikulić 1979. godine iz Francuske

Vidi još

Izvori

  1. ↑ Anka Vujić: UDBA: zločinački stroj članak iz Zore, srijeda, 3. svibnja 1995., stranice safaric-safaric.si
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hrvatska_neprijateljska_emigracija&oldid=419401"