Ivo Protulipac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ivo Protulipac

Ivo Protulipac (Karlovac, 4. lipnja 1899. - Trst 31. siječnja 1946.[1]), hrvatski liječnik, odvjetnik i važan katolički aktivist kojeg je u Trstu 31. siječnja 1946. godine ubio Gino Benčić iz Sušaka pripadnik UDBA-e.

Kao odvjetnik branio je Marka Hranilovića u suđenju nekolicini članova Hrvatske pravaške omladine (HPO), koju je Kraljevina Jugoslavija proglasila terorističkom organizacijom, a sam Hranilović je bio optužen za ubojstvo novinara Tonija Schlegela, zbog čega je 25. prosinca 1931. godine na smrt obješen zajedno s Matijom Soldinom.[2]

Bio je predsjednik "Hrvatskog orlovskog saveza" [3] u trenutku, kada ga je kralj Aleksandar I. za vrijeme diktature zabranio kao organizaciju što je Protulipca i Ivana Merza ponukalo na reformiranje saveza pod imenom "Križari".[4][5] Zbog tog svog djelovanja Protulipac je u više navrata uhićivan, a biskupi Akšamović i Bonefačić su privođeni na ispitivanja od istražnih organa.[4]

Protulipac je napustio Zagreb 6. svibnja 1945. godine, u nadi spasa pred progonom od strane partizanskih snaga iz Hrvatske. Premda je stigao do Rima odlučio se vratiti u Trst i pomagati izbjeglim Hrvatima na granici. Uz velečasnog Stanislava Golika srčano je pomagao hrvatskim izbjeglicama, pomagao organizirati svete mise i vjeronauk i tim se bavio sve do kobnog 31. siječnja 1946. godine kada ga je likvidirao pripadnik UDBA-e Gino Benčić s metkom u glavu.[6] Za tijelo Ive Protulipca pobrinuo se velečasni Stanislav Golik koji mu je pronašao primjeren grob u kojem je počivao sve do prenošenja tijela u Hrvatsku u Zagreb na Mirogoj nakon stjecanja neovisnosti devedesetih godina.

Tijelo je ekshumirano 24. lipnja 1993. godine sa tršćanskog groblja svete Ane te nakon što je prevezeno u Zagreb 25. lipnja je održana prigodna misa zadušnica i oproštaj od pokojnika, 26. lipnja je pokopano na Mirogoju u grobnicu gdje je za vrijeme svoga života dr. Protulipac često dolazio, dok je u njoj počivao njegov prijatelj Ivan Merz. (Tijelo Ivana Merza preneseno je 1977.g. u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu).[7]

Pogledati još

Literatura

Gordan Akrap: Specijalni rat sv. 2, Zagreb, 2012., str. 52, ISBN 978-953-280-144-6

Izvori