Mramor

Taj Mahal - svjetski poznati spomenik načinjen je od mramora

Mramor (latinski marmor < iz grčkog) je zrnasto-kristalični vapnenac s primjesama, nastao metamorfozom karbonatnih prolita (sedimentnih stijena vapnenaca i dolomita) pri uvjetima povišene temperature i litostatskog tlaka.

Osobine i rasprostranjenost

Čisti mramor snježnobijele je boje, primjese metalnih oksida daju mu žutu, smeđu ili crvenkastu boju, grafit, ugljen i bitumen sivu ili crnu, a klorit zelenkastu boju.

Ako se po mramornim pločicama (prirodnim) prolije klorovodična kiselina razvija se ugljikov(IV) oksid.

Mramor je metamorfna stijena, zrnate (granoblastične) strukture i homogene teksture, koja sadrži kalcit i/ili dolomit, a od primarnih nečistoća u sedimentu nastaju metamorfni minerali (fosferit, pirokseni, tinjci). Škriljavi varijaritet mramora bogat filosilikatima naziva se cipolin.

Od mramora u antici načinjena su najljepša kiparska djela i najznačajnije građevine antike. Skulpture su nastale od čuvenog mramora s grčkog otoka Parosa i brda Pentelikona.

Najpoznatiji i cijenjen je mramor iz Carrare u Italiji od kojeg je izrađen i Michelangelov David.

Cipollino je povijesno utemeljeni naziv za dekorativne vrste mramora i drugih sličnih stijena.

U Hrvatskoj mramora ima u okolici Sinja, dok se hvarskim i bračkim mramorom naziva vrlo kvalitetna vrsta sitnozrnatoga rudistnoga vapnenca koji se mnogo upotrebljava u građevinarstvu.
Brački mramor (pučiški kamenolom) je cijenjen u cijelome svijetu te su mnoge građevine koristile upravo ovaj kamen (od Teodorikovog mauzoleja u Ravenni iz 5. st. do Bijele kuće u Washingtonu). Kada govorimo o bračkom mramoru moramo imati na umu da se zapravo ne radi o mramoru. Drugo ime za brački mramor je i "sivac".

Upotreba

Mramor se može lako rezati, obrađivati i polirati zbog toga se odavna upotrebljava u kiparstvu i graditeljstvu.

U likovnoj umjetnosti je cijenjen zbog svoje mliječne boje, poluprozirnosti i toploti koja podsjeća na ljudski dodir.

Tinijska obrada mramora, upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi, je poseban izraz kulturnog identiteta ljudi s grčkog otoka Tinosa.

Umjetni mramor, koji se proizvodi od finoga bijeloga gipsa, pigmenata i ljepila, prema mehaničkom trošenju i djelovanju kiselina otporniji je od prirodnoga.

Vidi još

Izvor

Hrvatska enciklopedija (LZMK), Broj 6 (Mal-Nj), str. 494.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2005.g. ISBN 953-6036-37-1

Poveznice

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Mramor.

metamorfne stijene