Tinijska obrada mramora

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Tinijska obrada mramora (grčki: Τηνιακή Μαρμαροτεχνία) je izraz kulturnog identiteta ljudi s grčkog otoka Tinosa. Umijeće vađenja i obrade mramora na Tinosu, pod utjecajem bizantske umjetnosti, u potpunosti je razvijen tijekom kasne mletačke vladavine (17. st.). Pored vađenja sirovina, kvadriranje, dizajniranja, klesanja, montaže i instalacije mramora, na Tinosu ovu djelatnost prate razne društvene prakse, rituali i svečanosti, kao što su otvaranje kamenoloma, rituali tijekom prijelaza iz faze naukovanja u majstora, blagdan sv Charalamposa, zaštitnika obrtnika mramorom i dr.[1]. Zbog toga je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2015. god[2].

Klesari mramora posjeduju empirijsko znanje o sastavu i strukturi stijena mramora, svojstvima svake vrste mramora i manipulaciju njihovih vena. Klesarske radionice proizvode niz tradicionalnih motiva, uzoraka i simbola kao što su čempresi, cvijeće, ptice i brodovi. Oni proizlaze iz zajedničkog simboličkog sustava vjerske, mitske i usmene tradicije. Tako motivi na zgradama, prometnim znakovima, crkvama i grobljima osiguravaju pomirenje i uklanjanje zlih utjecaja, dok oni urezani na svakodnevne mramorne posude i sjenila naglašavaju plodnost i prosperitet.

Tinijski obrtnici ponekad stvaraju timove za provedbu velikih projekata, a pojedinačni majstori povremeno rade samostalno manje poduhvate. Prijenos umijeća slijedi dugogodišnju tradiciju u kojoj pripravnik započinje minornim zadacima, kao što su uređenje alata i čišćenje radionice, prije polaganja za učenje zanata i crtanja. Svaki majstor nadzire jednog ili dva pripravnika, obično članova obitelji. Nakon što završe obuku i zarade titulu majstora obrtnika, pripravnici dobivaju malu škrinju sa alatkama. Danas ih je gotovo jedna četvrtina žene, što predstavlja značajan pomak u tradiciji ovog obrtništva koji je do nedavno bio isključivo muška djelatnost[2].

Izvori

  1. ↑ Tinian Marble Craftsmanship, Intangible Cultural Heritage (engl.) Pristupljeno 9. siječnja 2016.
  2. ↑ 2,0 2,1 Opis nematerijalne svjetske baštine na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 9. siječnja 2016.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Grčkoj
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (16)
Arheološki lokalitet Aigai (Vergina) (1996.) • Akropola (Atena) (1987.) • Hram Apolona Epikura u Bassai (1986.) • Manastir Dafni, Hosios Loukas i Nea Moni na Hiosu (1990.) • Del (1990.) • Delfi (1987.) • Asklepijevo svetište u Epidauru (1988.) • Arheološki lokalitet Filipi (2016.) • Stari dio grada Krfa (2007.) • Mikena i Tirint (1999.) • Mistras (1989.) • Olimpija (1989.) • Srednjovjekovni Rod (1988.) • Manastir sv. Ivana Teologa i Špilja Otkrivenja na Patmosu (1999.) • Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu (1988.) • Pitagoreion i Heraion na Samu (1992.)
Grčka zastava
Mješovita dobra (2)
Meteora (1988.) • Brdo Atos (1988.)
Nematerijalna svjetska baština (5)

1) Zajednička svjetska baština Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Portugala i Maroka 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Tinijska_obrada_mramora&oldid=238302"