Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tinijska obrada mramora

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Tinijska obrada mramora (grčki: Τηνιακή Μαρμαροτεχνία) je izraz kulturnog identiteta ljudi s grčkog otoka Tinosa. Umijeće vađenja i obrade mramora na Tinosu, pod utjecajem bizantske umjetnosti, u potpunosti je razvijen tijekom kasne mletačke vladavine (17. st.). Pored vađenja sirovina, kvadriranje, dizajniranja, klesanja, montaže i instalacije mramora, na Tinosu ovu djelatnost prate razne društvene prakse, rituali i svečanosti, kao što su otvaranje kamenoloma, rituali tijekom prijelaza iz faze naukovanja u majstora, blagdan sv Charalamposa, zaštitnika obrtnika mramorom i dr.[1]. Zbog toga je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2015. god[2].

Klesari mramora posjeduju empirijsko znanje o sastavu i strukturi stijena mramora, svojstvima svake vrste mramora i manipulaciju njihovih vena. Klesarske radionice proizvode niz tradicionalnih motiva, uzoraka i simbola kao što su čempresi, cvijeće, ptice i brodovi. Oni proizlaze iz zajedničkog simboličkog sustava vjerske, mitske i usmene tradicije. Tako motivi na zgradama, prometnim znakovima, crkvama i grobljima osiguravaju pomirenje i uklanjanje zlih utjecaja, dok oni urezani na svakodnevne mramorne posude i sjenila naglašavaju plodnost i prosperitet.

Tinijski obrtnici ponekad stvaraju timove za provedbu velikih projekata, a pojedinačni majstori povremeno rade samostalno manje poduhvate. Prijenos umijeća slijedi dugogodišnju tradiciju u kojoj pripravnik započinje minornim zadacima, kao što su uređenje alata i čišćenje radionice, prije polaganja za učenje zanata i crtanja. Svaki majstor nadzire jednog ili dva pripravnika, obično članova obitelji. Nakon što završe obuku i zarade titulu majstora obrtnika, pripravnici dobivaju malu škrinju sa alatkama. Danas ih je gotovo jedna četvrtina žene, što predstavlja značajan pomak u tradiciji ovog obrtništva koji je do nedavno bio isključivo muška djelatnost[2].

Izvori

  1. Tinian Marble Craftsmanship, Intangible Cultural Heritage (engl.) Pristupljeno 9. siječnja 2016.
  2. 2,0 2,1 Opis nematerijalne svjetske baštine na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 9. siječnja 2016.

Vanjske poveznice