Beli Manastir

Beli Manastir
	Datoteka:Beli Manastir (grb).gif
Država	Hrvatska
Županija	Osječko-baranjska
Površina
- ukupna	55 km2
Nadmorska visina	100 mnm
Stanovništvo (2011.)
- ukupno	10.986 stan.
Gradonačelnik	Tomislav Rob (HDZ)
Zaštitnik	Sveti Martin
Poštanski broj	31300
Pozivni broj	+385 (0)31
Autooznaka	BM
Službena stranica	www.beli-manastir.hr
Zemljovid
	; Beli Manastir Beli Manastir na zemljovidu Hrvatske

Beli Manastir (mađ. Pélmonostor, srp. Бели Манастир, narodski i zastarjelo Monoštor ili Pelmonoštor), je grad u povijesnoj regiji Baranji u Osječko-baranjskoj županiji, Republici Hrvatskoj, najveće i najznačajnije naselje te gospodarsko i kulturno središte hrvatskog dijela Baranje. Zaštitnik grada je Sveti Martin.

Ime

Ime Monostor odnosi se na nekadašnji samostan (manastir) Sv. Mihajla izgrađen u blizini Branjina vrha. Kasnije se ime počelo rabiti za čitavo naselje.^[1]

Postoji namjera promjene naziva u Sveti Martin,^[2] jer je Beli Manastir kao naziv nametnut oko 1923. godine,^[2] te ga se smatra posrbljenim nazivom.^[2]

Ravnatelj Državnoga arhiva u Osijeku Stjepan Sršen smatra prikladnijim nazive koji ukazuju na baranjsko zemljopisno porijeklo, te prjedlaže nazive, "Sveti Martin Baranjski, Baranjski Martin ili pak Martingrad, Samostangrad, te napokon kao simbol cijele Baranje - Baranjagrad".^[2]

Gradska naselja

U sastavu grada nalaze se 4 naselja (stanje 2006.), to su: Beli Manastir, Branjin Vrh, Šećerana i Šumarina.

Zemljopis

Beli Manastir je smješten na jugozapadnim padinama Banske kose, u mikroregiji Banske kose Istočnohrvatske ravnice, 32 km sjeverno od grada Osijeka, 26 km južno od grada Mohača u Mađarskoj (15 km od graničnog prijelaza Duboševica), na nadmorskoj visini od 101 m. Razvio se na pleistocenskoj terasi rijeke Drave, na dodiru s Banskim brdom (Banskom kosom) i naplavnom ravni rijeke Karašice. Naselje Beli Manastir ima površinu od 36,88 km², a Grad 62,84 km². Godine 2001. naselje je imalo 8.671 stanovnika (10.146 deset godine ranije), a Grad 10.986 stanovnika. Na popisu iz 1971. godine, velika prijeratna općina Beli Manastir, koja je obuhvaćala hrvatski dio Baranje imala je 56.322 stanovnika.

Razvitak Belog Manastira u gradsko središte povezan je s potrebom stvaranja novog mikroregionalnog centra nakon što su Mohač, Šikloš i Pečuh 1920. godine pripali Mađarskoj.

Dijelovi su grada: Beli Manastir-Planina, Beljsko naselje, Haljevo, Palača i Sudaraš. Naselja u Gradu su: Beli Manastir, Branjin Vrh , Šećerana i Šumarina.

Naselje Beli Manastir nalazi se na križanju državnih cesta D7 (granični prijelaz Duboševica prema Mađarskoj - Kneževo - Branjin Vrh - Beli Manastir - Kozarac - Čeminac - Švajcarnica - Darda - Bilje - Osijek - Đakovo - granični prijelaz Slavonski Šamac prema BiH) i D517 (Beli Manastir /D7/ - Petlovac - Baranjsko Petrovo Selo - Valpovo /D34/).

Beli Manastir je i željeznička postaja na pruzi Osijek - Beli Manastir - Madžarboja (Magyarbóly) - Pečuh (Pécs).^[3]

Administracija i politika

Gradonačelnik Belog Manastira je Tomislav Rob, a zamjenici su mu: Ivana Bandov Paulić, Goran Hes i Predrag Stojanović.

Povijest

U srednjem vijeku ugarski palatin Moys de Daro dao je 1227. godine na svojemu imanju u mjestu Pél sagraditi samostan. Zbog toga je mjesto poslije nazvano Pél Monostor (tj. Pélov Samostan). Kada je južna Baranja pripala 1920. godine Kraljevstvu (od 28. lipnja 1921. godine Ustavnoga naziva Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca) mjestu se spremala promjena naziva koja se dogodila 1923. godine. Od tada se mjesto naziva Beli Manastir. Beli Manastir postao je 1945. godine općinskim središtem u sastavu Hrvatske, kamo je i cijela Baranja etnički, kulturno, geopolitički i gospodarski pripadala. Od doba socijalizma, 1945. godine pa do demokratskih promjena 1990. godine, Beli Manastir bio je jakim središtem srbijanske politike. Unatoč svemu tome, grad je zadržao svoju hrvatsko – mađarsku prirodu, dok su Nijemci 1945. godine morali napustiti Baranju.^[4]^{[nedostaje izvor]}

Gospodarstvo

Grad Beli Manastir realizira projekt poslovne zone na tri lokacije, koje se nalaze jugoistočno na ulazu u Beli Manastir uz državnu cestu Osijek-Državna granica s Republikom Mađarskom (Mohach), područje Šećerane te u Ulici Bele Bartoka.

Poznate osobe

Nataša Beuk, akademski slikar (Nizozemska)
Ivica Buconjić, državni tajnik u MUP
Marko Cmrečnjak, povjesničar
Ivan Čorak, bubnjar
Nemanja Damjanić, rukometaš^[5]
Miroslav Donfrid, stomatolog
Milan Kašanin, književnik i povjesničar književnosti i umjetnosti
Radivoj Kašanin, matematičar i akademik
Maja Kešić jedina gajdašica Baranje
Slađana Knežević, književnica
Slađan Lazarević, slikar
Lajoš Nađ, nogometaš, nogometni djelatnik i kolekcionar
Borivoj Novaković, nogometni publicist
Aleksandra Prijović, srpska pjevačica
Delimir Rešicki, književnik
Boris Salamaha, slikar
Borislav Simendić, doktor tehničkih znanosti
Davorin Taslidžić, novinar, publicista i povjesničar
Pavao Zemljak, profesor i animator radioamaterizma u Baranji

Demografija

Hrvati (55,39 %), Srbi (26,58 %), Mađari (8,49 %) i ostale nacionalne manjine^[6].

Kultura i šport

Nastavno sportska dvorana u Belom Manastiru.

Gradsko kazalište Beli Manastir jedino je kazalište koje djeluje na području grada i Baranje. S radom je započelo 1. travnja 2006. godine, a službeno registrirano 8. siječnja 2007. godine. Inače, Gradsko kazalište Beli Manastir sljedbenik je duge i bogate baranjske kazališne tradicije od 1929. godine, a ove godine slavi 80 godina postojanja. Kazalište je "izbacilo" 8 predstava, a dobitnici su brojnih zahvalica, priznanja i nagrada. Posljednja nagrada koju je kazalište dobilo je Povelja Grada Belog Manastira za osobit doprinos u kulturi za 2009. godinu, koja je uručena 11. studenoga 2009. godine, a čeka ih još i Zlatna plaketa Hrvatskog Sabora kulture. Osnivač kazališta je Daniela Taslidžić Herman uz pomoć Zorana Hermana.

U Belom Manastiru pri Gradskoj knjižnici djeluje Središnja knjižnica Mađara u Hrvatskoj.^[7]

Šport

NK Šparta. Klub je 1980-ih bio iznimno jaki trećeligaš, te bio i drugoligaš a i redoviti sudionik kvalifikacija za Drugu ligu. Klub je prestao djelovati 1998. godine,^[8] ali nije prestao postojati i cijelo je vrijeme bio uredno registriran.^[9] Djelatnost je obnovio nakon 16 godina.^[9] Klub planira dogovoriti se s predstavnicima Baranja-Belja oko igranja svojih utakmica i uporabe Gradskog stadiona.^[9]

Obrazovanje

Predškolska ustanova

Dječji vrtić "Cvrčak"

Osnovne škole

Osnovna škola "Dr. Franjo Tuđman"
Osnovna škola Šećerana
Umjetnička škola Beli Manastir

Srednje škole

Gimnazija Beli Manastir
Prva srednja škola
Druga srednja škola

Udruge građana

Astronomsko društvo "Giordano Bruno"
Baranjska udruga hrvatskih branitelja oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja
Baranjski civilni centar
Demokratska zajednica Mađara hrvatske Udruga Beli Manastir
Društvo "Hrvatska žena" Baranja-Beli Manastir
Društvo "Naša djeca" Beli Manastir
Društvo osoba s invaliditetom "Baranjsko srce"
Foto-kino klub "Baranja-film" Beli Manastir
HKUD Beli Manastir
Hrvatski Crveni križ Gradsko društvo Crvenog križa Beli Manastir
Informatički klub "Pitagora" Beli Manastir
Mađarska katolička žena Baranja-Beli Manastir
Matica hrvatska Ogranak u Belom Manastiru (www.omhbm.hr)
Medijacijski centar Beli Manastir
Mirovna grupa Oaza
Udruga antifašističkih boraca i antifašista Beli Manastir
Udruga mladih Most
Udruga osoba s alergijama i problemima disanja "Alerga"
Udruga Roma grada Belog Manastira
Udruga romskog prijateljstva Luna (www.luna-baranja.com)
Udruga umirovljenika Grada Belog Manastira
Projekt građanske demokratske inicijative
Romsko kulturno umjetničko društvo "Đelem đelem"
Savez mađarskih udruga
SKD "Prosvjeta" pododbor Beli Manastir
SKUD "Jovan Lazić" Beli Manastir
Zavod za baranjsku povjesnicu Beli Manastir
Udruga filatelista i numizmatičara "ANTIANUS" Branjin vrh

Mediji

Znamenitosti

Katolička crkva sv. Martina
Pravoslavna crkva sv. arhangela Mihaila
spomenik borcima Crvene armije
vidikovac
groblje iz 17. stoljeća.

Izvori

↑
Krešimir Međeral-Sučević: Usporedni pregled hrvatskih i mađarskih baranjskih ojkonima, Folia onomastica croatica, 15 (2006.)
1. Preusmjeri Predložak:PDF, pristupljeno 28. prosinca 2015.
↑ ^2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 Snježana Čanić, Beli Manastir ili Sveti Martin? // Vjesnik, unutarnja politika, Zagreb, nedjelja, 6. lipnja 1999., ISSN 1333-3585, pristupljeno 28. prosinca 2014.
↑ red vožnja 2018-2019 Beli Manastir-Pečuh
↑ "Povijest grada Belog Manastira". https://www.beli-manastir.hr/beli-manastir/povijest/ Pristupljeno 2. studeni 2020.
↑ Izvor #175, Stana Nemet: Bronza sija kao da je zlato, objavljeno 13. rujna 2017. godine, pristupljeno 19. siječnja 2018. godine
↑ Popis stanovništva 2001. godine, pristupljeno 28. prosinca 2015.
↑ Ministarstvo kulture RH. Središnje knjižnice nacionalnih manjina, pristupljeno 28. prosinca 2015.
↑ Baranja, Nogometni leksikon, pristupljeno 28. prosinca 2015.
↑ ^9,0 ^9,1 ^9,2 Ivica Getto, Planule članske iskaznice slavnog drugoligaša. Nakon 16 godina NK Šparta se vraća na teren, Glas Slavonije, 12. veljače 2014., pristupljeno 28. prosinca 2015.

Vanjske poveznice

Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.

[Međeral-1] Krešimir Međeral-Sučević: Usporedni pregled hrvatskih i mađarskih baranjskih ojkonima, Folia onomastica croatica, 15 (2006.)
Preusmjeri Predložak:PDF, pristupljeno 28. prosinca 2015.

[2] Preusmjeri Predložak:PDF, pristupljeno 28. prosinca 2015.

[Čanić-2] 2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 Snježana Čanić, Beli Manastir ili Sveti Martin? // Vjesnik, unutarnja politika, Zagreb, nedjelja, 6. lipnja 1999., ISSN 1333-3585, pristupljeno 28. prosinca 2014.

[3] red vožnja 2018-2019 Beli Manastir-Pečuh

[4] "Povijest grada Belog Manastira". https://www.beli-manastir.hr/beli-manastir/povijest/ Pristupljeno 2. studeni 2020.

[5] Izvor #175, Stana Nemet: Bronza sija kao da je zlato, objavljeno 13. rujna 2017. godine, pristupljeno 19. siječnja 2018. godine

[6] Popis stanovništva 2001. godine, pristupljeno 28. prosinca 2015.

[7] Ministarstvo kulture RH. Središnje knjižnice nacionalnih manjina, pristupljeno 28. prosinca 2015.

[8] Baranja, Nogometni leksikon, pristupljeno 28. prosinca 2015.

[Getto-9] 9,0 ^9,1 ^9,2 Ivica Getto, Planule članske iskaznice slavnog drugoligaša. Nakon 16 godina NK Šparta se vraća na teren, Glas Slavonije, 12. veljače 2014., pristupljeno 28. prosinca 2015.

[11] Preusmjeri Predložak:PDF, pristupljeno 28. prosinca 2015.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]