Kotor

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 493491 od 29. travnja 2022. u 23:18 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (file->datoteka)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Kotor. Za druga značenja pogledajte Kotor (razdvojba).
Kotor
Котор
Kotor
Grb
Grb Kotora
Osnovni podatci
Osnovan 5. stoljeće pr. Kr.
Stanovništvo
 - grad
 - općina
974[1]
22.601 [2]
Površina općine 355 km²
Koordinate 42°26′N 18°46′E / 42.43°N 18.77°E / 42.43; 18.77
Pozivni broj +382 32
Registracijska oznaka KO
Gradonačelnik Vladimir Jokić [3]. Demokrate [4]
Službene stranice www.kotor.me
Karta
Karta Kotora

Kotor (crnogor. ćiril. Котор; talijanski: Cattaro; albanski: Kotorri) je grad, općina i luka u Crnogorskom primorju, u krajnjem sjevernoistočnom dijelu Bokokotorskoga zaljeva.

Ime grada potječe od srednjovjekovnoga latinskog naziva Catarum, koji se pojavljuje i u oblicima Decadaron, Dekatera, Cathera, Cathara i sl. Arheološki nalazi na području današnjega Kotora upućuju na razmjerno dug život na tom mjestu. Grad je opasan starim, četiri kilometra dugim zidinama kroz koje se u njega ulazi na troja vrata. Od 1979. nalazi se na UNESCO-vu popisu zaštićene svjetske kulturne baštine. U gradu su pomorski muzej, pomorski fakultet, institut za biologiju mora, kazalište, povijesni arhiv te prehrambena, kemijska i metalna industrija. Cestovno je povezan s Cetinjem, Podgoricom, obalom i zaleđem.

Povijest

Stari i srednji vijek

Kao grčko naselje Kotor je postojao već u III. stoljeću pr. Kr.[5] Početkom V. stoljeća porušili su ga Goti. Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva Boka kotorska s Kotorom pripala je Bizantu. U VII. stoljeću postao je najvažniji grad cijeloga zaljeva, i bitan dio teme Dalmacije, koja se od kralja Tomislava nalazi pod hrvatskom upravom. U srednjem vijeku Kotor je bio autonomna komuna, koja je imala svoga kneza i tri vijeća, a pripadali su joj još Grbalj, Dobrota, poluotok Vrmac i povremeno drugi dijelovi Boke kotorske. Nikola Akominat (1150-1210) govoreći o Stefanu Nemanji i njegovu djelovanju između 1160. i 1173. god. kaže za njega "Ne znajući pravu mjeru, počne osvajati Hrvatsku i sebi prisvajati vlast nad Kotorom".[6] Do 1185. smjenjivalo se nad Kotorom vrhovništvo Bizanta (dio bizantske Dalmacije) i Duklje (Crvene Hrvatske). Punu autonomiju uživao je Kotor pod srpskim vladarima Nemanjićima (1186. – 1371.) te hrvatsko-ugarskim kraljevima (1371. – 1384.) i hrvatskim banovima i kraljevima Bosne (1384. – 1391.).

katedrala sv. Tripuna u Kotoru

Novi vijek

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Nakon kratkoga razdoblja neovisnosti (1391. – 1420.), u kojem se branio od moćnih feudalaca Balšića i Crnojevića, te Kosača, grad se predao Mletačkoj Republici, pod čijom je upravom ostao sve do njezina pada 1797. godine[7]. U početku XIV. stoljeća grad je dobio svoj statut. Bio je značajno trgovačko-prometno čvorište na razmeđi balkanskih zemalja i Sredozemlja te pomorsko uporište s vlastitom trgovačkom mornaricom; u njemu su bili razvijeni obrti, cehovi i bratovštine (isticala se Bokeljska mornarica), imao je svoje škole, bolnice, sirotišta, gostinjce, svoje trgovačke kolonije u susjednim zemljama, a mnogi su se Kotorani istaknuli književnim i znanstvenim radom. Pod vlašću Mletačke Republike Kotor je bio glavni grad tzv. Mletačke Albanije i sjedište izvanrednoga providura. Tijekom mletačko-osmanskih ratova Kotor se utvrdio snažnim obrambenim zidovima pa je postao jedno od venecijanskih središta otpora Osmanlijama. Unatoč tomu, nekoliko je puta stradao zbog višestrukih turskih opsada (1537., 1657.) i potresa (1563., 1667.). Albanska plemena Bjelopavlići i Klimenti 1657. sudjeluju u borbi protiv Turaka i obrani grada Kotora.[8] Protiv mletačke uprave i gradske vlastele pučanstvo je više puta dizalo bune (tri veće u Grblju u prvoj polovici XV. stoljeća, jednu na početku XVI. stoljeća).
Najšire razmjere dobila je buna koja je oko polovice XV. stoljeća, osim Grbaljske župe, zahvatila još Lušticu, Krtole i Paštroviće. Ugušio ju je 1452. Stefan I. Crnojević, koji je za trajanja bune stupio u mletačku službu. Kotor je nakon prve austrijske vladavine (od 1797.), pa ruske (od 1806.), francuske (1807. – 1813.) i nakon kratkotrajne crnogorske vladavine pod Petrom I. Petrovićem Njegošom, (1814.) ponovno pripao Austriji i postao značajnom ratnom lukom austrougarske ratne mornarice (do 1918.). Nakon I. svjetskoga rata ušao je u sastav Kraljevine SHS, u okviru Zetske banovine.
U II. svjetskom ratu bio je priključen Italiji (1941.-43.), a nakon njezine kapitulacije bio je pod izravnom njemačkom vojnom upravom. Od listopada 1944., odlukom Crnogorskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja, bio je u sastavu druge Jugoslavije kao dio Crne Gore. Godine 1979. grad je bio oštećen u potresu. Odvajanje od ostatka Dalmacije uzrokovalo je iseljavanje hrvatskoga stanovništva. Istodobno se doseljava crnogorsko stanovništvo iz zaleđa, što je dodatno smanjilo udjel hrvatskog stanovništva, pa je po popisu stanovništva iz 1981. udjel Hrvata u općinskom stanovništvu pao na samo 8,1%, a 1991. godine bio je 7,2%.

crkva svetog Nikole

Plemićke obitelji

Plemićke obitelji u Kotoru su Bolica i dr.

Kultura

Gospodarski uspon Kotora od početku XIV. stoljeća omogućio je kulturno uzdizanje grada[9]. Mnogi su se Kotorani školovali u inozemstvu, u starije doba u Italiji (Padova), a kasnije u Beču, Grazu i Pragu, a u gradu su djelovali poznati slikari, graditelji, kipari. Katedrala sv. Tripuna, trobrodna romanička bazilika s kupolom (srušena u XVI. st), bila je sagradena 1166. na mjestu ranije crkve sv. Tripuna (IX. stoljeće). Godine 809. u nju su donesene iz Carigrada svečeve relikvije, pa je on postao zaštitnikom grada. Rozeta i veliki arhivolt nad glavnim ulazom te zvonici podignuti su potkraj XVII. stoljeća. Iz doba romanike očuvano je nekoliko crkava (sv. Luka, 1195.; sv. Marija, tzv. Collegiata, 1221.) i veći broj kuća, s vremenom pregrađivanih, u dijelu grada ispod brda. Rijetke su u cjelini očuvane gotičke i renesansne crkve i palače (cvjetna dekoracija s prijelaza iz gotike u renesansu na palači Bisanti, druga polovica XV. stoljeća). Kotorski su graditelji radili i u susjednim područjima (franjevac Vid iz Kotora sagradio je manastir Dečane, 1335.). U gotici i na prijelazu iz gotike u renesansu kotorski zlatari, poznati i izvan granica svoje domovine, izrađivali su predmete od plemenitih kovina (npr. Tripun Kotoranin radio je 1476. na dvoru Ivana Groznoga u Moskvi). Među najpoznatije predmete zlatarstva ubrajaju se Contarenov križ iz XV. stoljeća i pozlaćena srebrna reljefna pala sv. Tripuna iz 1440. U srednjem vijeku u Kotoru su djelovali tzv. grčki slikari (pictores graeci), među kojima Nikola i Manojlo na početku XIV. stoljeća. Nakon potresa 1667. barok je u Kotoru zastupljen na gotovo svim spomenicima crkvenoga, svjetovnoga i vojnoga graditeljstva: pregradnja gradskih zidina, zvonik Gospe od Zdravlja, palače Pima, Grgurina (danas Pomorski muzej) i Providurova palača, a od javnih spomenika Daudov kip, srušen potkraj 2. svjetskog rata, te satni toranj iz 1602.. U XIX. i početkom XX. stoljeća sagrađene su općina, gimnazija, pravoslavna crkva sv. Nikole, koje se nisu uklopile u staru jezgru, a u novije doba Kotor se širi izvan gradskih zidina. U lapidariju su izloženi mnogobrojni ulomci antičkih, srednjovjekovnih, gotičkih i renesansnih kamenih spomenika, a u riznici katedrale čuvaju se vrijedni liturgijski predmeti.

U Kotoru djeluje Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor, koje se bavi izdavanjem knjiga iz područja kulture i povijesti pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori.

Muzeji i galerije

Barokne palače

Barokne palače Grubonja, Lombardić, Grgurina, Drago, Vrakijen, Pima, Buća, Beskuća, Bizanti i Providurova palača.

Mediji u Kotoru

Iako nemaju, kao Budvani, lokalnu televiziju, Kotorani su u prigodi svakodnevno slušati vijesti, aktualne glazbene brojeve i ostalo, na valovima dviju radijskih postaja: Radio Kotora[10] i Skala Radija. Radio Kotor se ponosi dugogodišnjom tradicijom (utemeljen 1987. godine) i u neku ruku je amblem grada. Skala Radio, privatni nezavisni radio je sa emitiranjem krenuo 2002. godine, i prema anketama najslušaniji je radio u Boki[11]. U Kotoru izlazi periodično ili stalno i nekoliko tiskanih medija.

Religija

Zaštitnici Kotora su sveti Tripun (isti dan kad i sveti Vlaho u Dubrovniku) i blažena Ozana Kotorska, inače stanovnica grada Kotora od 1507. godine [12] .

Crkve i samostani u Kotoru

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Kotor imala je 22.601 stanovnika, raspoređenih u 56 naseljenih mjesta.

Crnogorci su relativna većina u Kotoru. Njihova zastupljenost je na popisu 2003. od 10.741 (46,80%), a na popisu 2011. porasla je na 11.047 (48.88%).


Nacionalni sastav:

  • Crnogorci - 11.047 (48.88%)
  • Srbi - 6.910 (30.57%)
  • Hrvati - 1.553 (6.87%)
  • nacionalno neopredijeljeni - 1.946 (8.61%)
  • ostali - 1.145 (5.06%), itd.[13]


Vjerski sastav (po popisu 2003.):

  • pravoslavni - 17.634 (78.02%)
  • katolici - 2.658 (11.76)
  • ostali - 237 (1.05%)
  • neopredijeljeni - 1.068 (4.73)
  • ne vjeruju - 459 (2.03), itd.

Naseljena mjesta

Bigova, Bratešići, Bunovići, Čavori, Dobrota, Donji Morinj, Donji Orahovac, Donji Stoliv, Dragalj, Dražin Vrt, Dub, Glavati, Glavatičići, Gornji Morinj, Gornji Orahovac, Gornji Stoliv, Gorovići, Han, Kavač, Knežlaz, Kolužunj, Kovači, Kostanjica, Kotor, Krimovica, Kubasi, Lastva Grbaljska, Ledenice, Lipci, Lješevići, Mali Zalazi, Malov Do, Mirac, Muo, Nalježići, Pelinovo, Perast, Pištet, Pobrđe, Prijeradi, Prčanj, Radanovići, Risan, Strp, Sutvara, Šišići, Škaljari, Špiljari, Trešnjica, Ukropci, Unijerina, Veliki Zalazi, Višnjeva, Vranovići, Zagora, Zvečava, .

Nacionalni sastav po naseljenim mjestima, 2003.

Relativna etnička većina:

██ Crnogorci

Nacionalni sastav stanovništva općine Kotor, po naseljenim mjestima, prema popisu iz 2003.
naseljeno mjesto ukupno Crnogorci Srbi Hrvati neopredijeljeni ostali
Bigova 114 8 97 2 3 4
Bratešići 52 11 30 1 - 10
Bunovići 1 - 1 - - -
Čavori 2 2 - - - -
Dobrota 8.169 4428 2067 535 801 338
Donji Morinj 261 68 161 11 7 14
Donji Orahovac 257 104 124 7 17 5
Donji Stoliv 336 95 84 54 70 33
Dragalj 32 1 31
Dražin Vrt 59 35 23 1
Dub 248 52 160 5 23 8
Glavati 160 51 79 1 29
Glavatičići 69 2 67
Gornji Morinj 16 4 11 1
Gornji Orahovac 36 4 28 4
Gornji Stoliv 10 10
Gorovići 44 14 30
Han 60 3 54 1 2
Kavač 443 168 90 111 44 30
Knežlaz 26 11 15
Kovači 81 26 48 6 1
Kolužunj 7 5 2
Kostanjica 127 49 34 7 16 21
Kotor 1331 630 309 116 197 79
Krimovica 55 4 49 1 1
Kubasi 24 22 2
Lastva Grbaljska 428 145 256 1 18 8
Ledenice 32 14 15 3
Lipci 36 23 8 1 4
Lješevići 150 12 132 4 2
Mali Zalazi 0 - - - - -
Malov Do 11 11
Mirac 80 73 6 1
Muo 677 327 119 137 47 47
Nalježići 147 43 95 3 5 1
Pelinovo 71 4 63 2 2
Perast 349 146 101 29 32 41
Pištet 0 - - - - -
Pobrđe 119 48 70 1
Prijeradi 25 7 14 2 2
Prčanj 1244 591 267 186 117 83
Radanovići 663 110 437 3 83 30
Risan 2083 1056 613 48 262 104
Strp 45 13 2 13 1 16
Sutvara 325 58 253 1 10 3
Šišići 94 16 67 11
Škaljari 4002 2181 738 315 279
Špiljari 8 8
Trešnjica 0 - - - - -
Ukropci 2 2 - - - -
Unijerina 20 8 11 1
Veliki Zalazi 0 - - - - -
Višnjeva 128 40 63 20 5
Vranovići 133 26 94 1 6 6
Zagora 48 3 40 4 1
Zvečava 7 4 3
ukupno 22947 1,741
(46,80%) 		7094
(30,91%) 		1762
(7,67%) 		2165
(9,43%) 		1185
(5,19%)

Jezici


Obrazovanje

U Kotoru se nalazi Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore[14]. Također postoje Pomorski fakultet[15] kao i Fakultet za turizam i hotelijerstvo Univerziteta Crne Gore[16]. Kotor ima studentski dom u Dobroti "Spasić-Mašera".

U srednjoškolski centar koji se nalazi u Dobroti spadaju: gimnazija, medicinska škola, ekonomska škola, nautička i brodomašinska škola.

Šport

Poznate osobe

Gradovi prijatelji

Kotor je zbratimljen sa sljedećim gradovima[50] :

Izvori

  1. ↑ http://skalaradio.com/2011/06/08/prof-dr-milenko-pasinovic-opstina-kotor-u-statistickim-podacima-popisa-stanovnistva-domacinstava-i-stanova-2011/ Preuzeto 15. velajče 2016.
  2. ↑ Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011.
  3. ↑ Gradonačelnik Vladimir Jokić
  4. ↑ Demokrate - Demokratska Crna Gora
  5. ↑ Povijest i antropologija grada Kotora
  6. ↑ Špiro Kulišić, O etnogenezi Crnogoraca, 1980, https://www.academia.edu/34645921/Etnogeneza_Crnogoraca_1980 str. 5
  7. ↑ Službena stranica Općine Kotor
  8. ↑ Tea Perinčić Mayhew; Dalmatia Between Ottoman and Venetian Rule: Contado Di Zara, 1645-1718 (engleski) str. 45.; Libreria Editrice Viella, Roma, 2008. ISBN 8883343344
  9. ↑ Prirodno i kulturno područje Kotora
  10. ↑ Radio Kotor
  11. ↑ Skala Radio najslušaniji radio u Boki
  12. ↑ Kotorska biskupija
  13. ↑ Službeno izvješće Zavoda za statistiku Crne Gore - MONSTATA o rezultatima popisa 2011.g.
    1. Preusmjeri Predložak:PDF
  14. ↑ Institut za biologiju mora Univerziteta Crne Gore
  15. ↑ Pomorski fakultet Univerziteta Crne Gore
  16. ↑ Fakultet za turizam i hotelijerstvo Univerziteta Crne Gore
  17. ↑ 17,0 17,1 Joško Kaštelan. Hrvatski glasnik FK Muo. Broj 173 (1995.) str. 58
  18. ↑ I. Stjepčević - R. Kovijanić, Jeronim Bizanti, junak od Lepanta (Po podacima iz Državnog arhiva u Kotoru), Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, god. III, Kotor, 1955, str. 32; G. Gelcich, Storia documentata della Marinerezza Bocchese, A spese dell' Autore, Ragusa, 1889, str. 32, 52.
  19. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  20. ↑ Hrvatski leksikon, A-K, Naklada Leksikon, Zagreb, 1996., 1. izd., natuknica Ivan Bolica, str. 122.
  21. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  22. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  23. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  24. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  25. ↑ [1]
  26. ↑ Catholic-Hierarchy Bishop Marino Drago †
  27. ↑ Catholic-Hierarchy Bishop Vincent Drago †
  28. ↑ Vlaho Orlić
  29. ↑ Zoran Gopcevic Sports Reference
  30. ↑ Slaven Smodlaka rateyourmusic.com
  31. ↑ blaženi Rafael iz Barlette Kotorska biskupija blazenici
  32. ↑ blaženi Marin iz Kotora Kotorska biskupija blazenici
  33. ↑ blaženi Marin (mlađi) iz Kotora Kotorska biskupija blazenici
  34. ↑ blaženi Grgur iz Kotora Kotorska biskupija blazenici
  35. ↑ blaženi Adam iz Kotora Kotorska biskupija blazenici
  36. ↑ Catholic-Hierarchy Bishop Francesco Parchich (Parcic), O.P. †
  37. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  38. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  39. ↑ Saša Balić Soccerway.com
  40. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  41. ↑ HBL
  42. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  43. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  44. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  45. ↑ [2]
  46. ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
  47. ↑ [3]
  48. ↑ O Panizzolinoj kotorskoj antologiji iz XVIII. stoljeća / Slobodan P. Novak, Croatica, God.18 (1987), 26/28, str. [225]-234
  49. ↑ 49,0 49,1 Razgovor vodila: Jasmina Bajo. Hrvatski glasnik Anastazija Petrović - Dama u borilačkom sportu. Broj 173 (1995.) str. 55
  50. ↑ Gradovi prijatelji
  51. ↑ Campomarino grad prijatelj
  52. ↑ Obidos grad prijatelj

Također pogledajte

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Kotor.


v • r • u
Upravna podjela Crne Gore
Zastava Crne Gore
v • r • u
Naselja u općini Kotor
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kotor&oldid=493491"