Blaženka Milić

{{#invoke:Infobox|infobox}}

Blaženka Milić (rođ. Cigić; Mostar, 4. veljače 1939.), hrvatska je operna pjevačica (sopran) i dugogodišnja prvakinja Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Svojim se snažnim i ujednačenim glasom te dojmljivom muzikalnošću i scenskim nastupima osobito istaknula interpretacijama uloga u operama Wolfganga Amadeusa Mozarta, Ivana pl. Zajca, Jakova Gotovca, Giacoma Puccinija i Richarda Wagnera.

Životopis

Blaženka Milić je već u najranijoj dobi pokazivala znakove izrazite glazbene nadarenosti. Prvi su joj glazbeni učitelji u Mostaru bili časna sestra Gaudiencija i fra Stanko Vasilj. U rodnom je gradu pohađala srednju stručnu učiteljsku školu te bila prvom učenicom Odjela za solopjevanje tamošnje glazbene škole, na kojoj ju je pjevačkom umijeću podučavala profesorica Milka Padovan: na njezin je poticaj Blaženka Milić 3. ožujka 1961. nastupila na pozornici mostarskoga Narodnog pozorišta u ulozi Petrice u glazbenom igrokazu Đerdan Jakova Gotovca, pa se taj datum i službeno smatra početkom Blaženkine umjetničke karijere. Poslije završene srednje glazbene škole u Mostaru, položila je prijemni ispit i nastavila studirati solopjevanje u razredu prof. Lava Vrbanića na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Uz mnoge javne nastupe u sklopu redovitih Akademijinih priredba u Hrvatskom glazbenom zavodu, kao studentica je pjevala zapažene solističke sopranske dionice i uloge u vrlo zahtjevnim vokalno-instrumentalnim i scenskim djelima, primjerice Bachovoj kantati Actus tragicus i Pasiji po Ivanu, Vivaldijevoj Gloriji, koncertnoj izvedbi Gluckove opere Orfej i Euridika, Mozartovoj Krunidbenoj misi i scenskoj produkciji opere Figarov pir. Početkom siječnja 1967. diplomirala je s odličnim uspjehom, poslije čega ju je profesor Vrbanić pozvao da poslijediplomski studij nastavi u njegovom razredu na Glazbenom konzervatoriju (engl. New England Conservatory of Music) u Bostonu: taj jednogodišnji studij ostvarila je kao stipendistica Fulbrightova programa. Potom se 1971. još usavršavala i na Međunarodnoj ljetnoj akademiji Mozarteum u Salzburgu, također u klasi profesora Vrbanića.

Još kao učenica mostarske glazbene škole i studentica zagrebačke Muzičke akademije počela je koncertno nastupati uz pratnju mostarskoga Simfonijskog orkestra pod ravnanjem maestra Alfreda Tučeka. Na početku profesionalne karijere sudjelovala i na jadranskoj turneji Simfonijskog orkestra i zbora RTV Zagreb pod ravnanjem maestra Krešimira Šipuša, kada je nekoliko dana zaredom pjevala sopransku dionicu u Beethovenovoj Devetoj simfoniji. Godine 1969. Blaženka Milić je kao solistica primljena u Operu HNK u Zagrebu, gdje je 20. siječnja 1970. debitirala kao Zorka u Porinu Vatroslava Lisinskog. Na pozornici zagrebačkoga HNK pjevala je najteži sopranski repertoar i ostvarila više od 50 glavnih opernih uloga, a s ansamblom Opere gostovala je u Stuttgartu i Mannheimu (1972.), Torinu i Ženevi, Brnu i Istočnom Berlinu (1984.), Kijevu i Moskvi (1988.) i Salzburgu (1992.). Zagrebačka publika osobito pamti njezin nastup u Puccinijevoj Tosci 1986. u kojoj su joj scenski partneri bili Nicolai Gedda kao Cavaradossi i Ingvar Wixell kao Scarpija. Posljednja operna uloga koju je ostvarila u matičnoj kući bila je Verdijeva Aida, čime je na osobit način zaokružila svoju iznimnu pjevačku i umjetničku karijeru: naime, popularnu je ariju Aide na Nilu "O patria mia" svojedobno bila pjevala i na audiciji baš za angažman u Zagrebačkoj operi. Surađivala je s mnogim poznatim hrvatskim dirigentima, primjerice Lovrom von Matačićem, Mladenom Bašićem, Milanom Horvatom, Mirom Belamarićem, Vladimirom Benićem, Inom Perišićem, Igorom Gjadrovom, Vjekoslavom Šutejom, Nikšom Barezom, Vladimirom Kranjčevićem i drugima. Rado je nastupala na uglednim hrvatskim glazbenim festivalima – primjerice Varaždinskim baroknim večerima, Osorskim glazbenim večerima i zagrebačkim Večerima na Griču – te surađivala s negdašnjom Glazbenom proizvodnjom Hrvatske radiotelevizije. Četrdesetu obljetnicu umjetničkoga rada i 55 godina stalnoga pjevanja u crkvi obilježila je svečanim koncertom »Veliča duša moja Gospodina« 26. lipnja 2001. u zagrebačkoj katedrali. Na pozornici zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta posljednji je put nastupila 13. prosinca 2002. kao Anna u Verdijevu Nabuccu.

U knjižici dvostrukoga CD-albuma »Blaženka Milić – Bajka : Glazba je moj život«, ugledna je hrvatska publicistkinja i operna kritičarka Marija Barbieri zapisala:

„Glas Blaženke Milić ima karakteristike mladodramskog (liricospinto) soprana s osobito lijepim zvonkim, zaobljenim, snažnim, sjajnim i sigurnim visokim položajem i istodobno čvrstim, bogato obojenim srednjim položajem, što je uz naglašenu muzikalnost i razvijen osjećaj za interpretaciju čini posebno atraktivnim tumačem uloga u talijanskom verističkom repertoaru.”

Blaženka Milić počasna je članica Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika. Svojim izvedbama domoljubne i duhovne glazbe uvijek je iskazivala i potvrđivala vlastitu spremnost da pomogne potrebitima pa je tako, primjerice, u vrijeme Domovinskoga rata diljem Hrvatske nastupala sa Zagrebačkom filharmonijom na Koncertima mira i nade. Za svoja je zapažena umjetnička postignuća nagrađena mnogim uglednim nagradama i priznanjima.

Privatni život

Blaženka Cigić udala se 1964. za Stjepana Milića: vjenčali su se 15. kolovoza u "njezinoj" franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru. U monografiji pjevača i glazbenog publicista Davora Schopfa »Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka« o sebi je zapisala:

„Zahvaljujući svojoj čvrstoj vjeri uvijek sam išla naprijed. Suprug Stjepan i ja uvijek smo željeli djecu. Šest godina morala sam se liječiti od neplodnosti. Napokon, nakon jedne izvanmaternične trudnoće, godine 1970. rođen je sin Joško, 1972. kći Margareta, 1975. blizanci Marko [† 2015.] i Lovro [† 1978.] kao djeca s cerebralnom paralizom i tetraparezom. Godine 1981. rođen je i sin Petar, u mojoj 43. godini. (...) Život s petero djece nije bio jednostavan. Nisam imala idealne uvjete za rad. Svoje učenje prilagođavala bih brizi za bolesne blizance, koji su bili kao vlak bez voznog reda. (...) Svakodnevni život odvijao se uz malo sna, puno bdijenja i uz punu pomoć moje predivne svekrve Elizabete Milić i supruga Stjepana. Zato bih prije svake predstave, večer prije, odlazila sestrični Vesni Gobac (...) da se kod nje odmorim i koncentriram. Vesna mi je omogućila da se osjećam kao "prava" primadona, s kavom u krevetu i ostalim kao na dlanu, da bih navečer na predstavi mogla dati najbolje od sebe. (...) Nije mi žao što nisam otišla u inozemstvo. Veoma sam sretna i ponosna što sve svoje kvalitete poklanjam Bogu i domovini, što sam karijeru i obitelj ostvarila u Hrvatskoj.”

(D. Schopf: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, str. 192-193.)

Diskografija (izbor)

Mnoge su snimljene vokalne izvedbe Blaženke Milić pohranjene su u arhivu Hrvatske radiotelevizije: neki od tih snimaka, ranije objavljenih na gramofonskim pločama, u novije su vrijeme i digitalizirani.

• 1970. – Josip Hatze: Adel i Mara – glazbena drama u četiri čina, Jugoton LSY-61449/50
• 1974. – »Varaždinski skladateljski krug s kraja XVIII stoljeća« (Ebner, Vaňhal, Werner), Jugoton LSY 68049
• 1996. – CD »Blaženka Milić – Bajka : 35 godina umjetničkog djelovanja« (operne arije i dueti), Orfej/HRT, CD 3009
• 2002. – Giuseppe Verdi: Aida, snimka svečane izvedbe u HNK u Zagrebu (1971.), Orfej/HRT, CD ORF 270
• 2003. – CD »Blaženka Milić – Bajka : Glasom kroz Rim i Vatikan«, M. B. Podmornica
• 2005. – Modest Musorgski: Boris Godunov, snimka koncertne izvedbe u KD V. Lisinskog (1975.), Orfej/HRT i Fond Lovro i Lilly Matačić, CD ORF 329
• 2009. – CD »Blaženka Milić – Bajka : Glazba je moj život«, Orfej/HRT, CD ORF 402

Nagrade i priznanja

• nagrada "Franjo Kuhač" Muzičke akademije u Zagrebu kao najboljoj studentici
• druga i treća nagrada na Jugoslavenskom natjecanju mladih umjetnika
• diploma i srebrna medalja na Međunarodnome pjevačkom natjecanju u Toulouseu
• medalja Davidova grada Jeruzalema
• medalja Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
• 1973. – plaketa Varaždinskih baroknih večeri
• 1978. – medalja "Majka Božja Bistrička" nacionalnoga svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici
• 1979. – nagrada Milka Trnina za interpretaciju naslovne uloge operi Tosca (Opera HNK u Zagrebu)
• 1992. – plaketa Hrvatskog društva glazbenih umjetnika u povodu 30. obljetnice umjetničkoga rada
• 1995. – srebrna medalja u povodu 100. obljetnice Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu
• 2014. – nagrada Grada Zagreba za uspješnu glazbenu karijeru kojom je obilježila zlatno doba zagrebačke operne scene
• 2014. – medalja Grada Mostara
• odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića

Literatura

1. Kovačević, Krešimir: »MILIĆ, Blaženka«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1974., sv. 2, str. 583.
2. Schopf, Davor: Primadona Blaženka Cigić Milić. Život kao bajka, Zagreb: Hilarion, 2013. ISBN 978-953-56634-1-6 

Vanjske poveznice

• LZMK / Hrvatska enciklopedija: Milić, Blaženka
• Teatar.hr – Blaženka Cigić Milić
• Matica.hr / Vijenac – Miljenko Jelača: »Istinska nacionalna prvakinja«
• HRT / Hrvatski radio – emisija »U sobi s pogledom: Operna primadona Blaženka Cigić Milić«
• Discogs: Blaženka Cigić-Milić