Džamija Jeni – Hrvatska internetska enciklopedija

Džamija Jeni Valide

Džamija Jeni Valide (Turski: Yeni Valide Camii) u Istanbulskoj četvrti Üsküdar, izgrađena je od 1708. do 1710. godine za Gülnuş Emetullah Sultan, majku osmanskog sultana Ahmeda III. kao posljednja velika džamija zlatnog doba Osmanskog Carstva.

Arhitektura

Unutrašnjost džamije Jeni

Džamija svojim tlocrtom podsjeća na Rustem Pašinu džamiju u Tahtakaleu, iako je mnogo veća. Dakle, ima tradicionalni tlocrt upisanog kvadrata s jednom velikom plitkom kupolom koju podržavaju četiri polukupole i dva bočna minareta. Na njoj su primijenjeni tradicionalni materijali i konstrukcije, ali i ukrasi. Uz dvorišni zid nalazi se sjajna javna česma, ubožnička česma i škola za dječake. Česma i otvorena grobnica sultanove majke su izvanredno lijepi primjeri turske umjetnosti.

U džamiji, minber (propovjedaonica), mihrab (oltar) i ograde na galerijama odražavaju tradicionalni stil. No, emajlirane zidne pločice (pocakljene pločice), svojom bojom, motivima i dizajnom, ali is svojom jedinstvenom tehnikom nastanka su originalne. Naslikani kaligrafski ukrasi također predstavljaju izvanredan slikarski stil, a djelo su Hezarfena Mehmet Efendije.

Poveznice

Vanjske poveznice

Džamijski kompleksi i kraljevske džamije na stranicama Turskog ministarstva kulture i turizma. Posjećeno 25. veljače 2011. (engl.)
Fotografije Džamije Jeni Posjećeno 25. veljače 2011. (tur.)

Svjetska baština u Turskoj

Europa

Kulturna baština (2)

Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.)

Azija

Kulturna baština (14)	Afrodizija (2017.) • Arheološki lokalitet Ani (2016.) • Bursa i Cumalıkızık: rođenje Osmanskog carstva (2014.) • Çatal Höyük (2012.) • Velika džamija i bolnica u Divriğiju (1985.) • Diyarbakır utvrda i kulturni krajolik Hevsel vrtova (2015.) • Efez (2015.) • Göbekli Tepe (2018.) • Ruševine Hattuše (1986.) • Ruševine Ksantosa s Letinim svetištem Letoon (1988.) • Monumentalne grobnice u brdima Nemruta (1987.) • Pergam i njegov višeslojni kulturni krajolik (2014.) • Povijesno središte Safranbolua (1994.) • Troja (1998.)

Mješovita baština (2)	Nacionalni park Göreme i spomenici u stijenama Kapadocije (1985.) • Antički grad Hierapolis s terasama Pamukkale (1988.)

Nematerijalna svjetska baština (20)

Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća¹⁾ (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka²⁾ (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz³⁾ (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.)

¹⁾ S Makedonijom ²⁾ S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) ³⁾ Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. * Svjetska baština u opasnosti