Çatal Höyük

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 291528 od 4. studenoga 2021. u 04:39 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Bikove glave pronađene u Çatal Höyüku

Çatal Höyük (turski za "Humak vilice") je arheološki lokalitet neolitičkog naselja u južnoj Anatoliji (jugositočno od grada Konya) iz oko 7400.-5200. pr. Kr. To je razdoblje kada pretkeramička faza neprimjetno prelazi u keramičku. Prostiralo se između dva brda, na površini od oko 170 000 m², a u njemu je živjelo oko 5 000 stanovnika (prosječne dobi od 30 godina). Kako je jedinstven primjer evolucije društva i kulture tijekom prilagodbe čovjeka starosjedilačkom načinu života, Çatal Höyük je 2012. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[1].

Viši istočni humak sadrži dokaze 18 razina neolitskih naselja od 7400.-6200. pr. Kr., dok su u zapadnom humku pronađeni dokazi kulturne evolucije tijekom bakarnog doba od 6200.-5200. pr. Kr.

Naselje je najveći procvat doživjelo između 6250 i 5400. pr. kr. Ljudi su živjeli u četvrtastim kućama površine 25 m². Nije bilo ulica i kuće su bile nagomilane jedna na drugu te se ulazilo s krova, a na krovovima su se obavljali i svakodnevni poslovi. Podovi i zidovi su obloženi ilovačom. Prisutni su i snažni religijski simboli koji ukazuju na borbu svijetla i mraka. Na zidovima su naslikane i urezane glave bikova, te drugi prikazi (lovački prikazi, ljudska bića koja se tumače kao prikazi bogova).

Grobovi se nalaze ispod kućnih podova. Meso je prije pokapanja bilo skinuto s kostura. Dijelovi kostura su često bili obojeni oker, plavom ili zelenom bojom, a potom su umatani u rogožine i tako pokapani. U pravilu je bilo mnogo grobnih priloga (glineni pečati, zrna od poludragulja ili lijevanog bakra, drvene posude, opletne spremnice, tekstil).

Izvori

  1. Upis na popis mjesta svjetske baštine (engl.) Preuzeto 13. srpnja 2012.