Placido Cortese

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 132897 od 16. rujna 2021. u 06:49 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Placido Cortese

Placido Cortese (* Cres, 7. ožujka 1907. - † Trst, studeni 1944.) - svećenik talijansko-hrvatskog porijekla, franjevac konventualac, mučenik. Otvoren je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Rođen je u Cresu kao Nikola Matej (»Miko«) Cortese. Placido mu je kasnije redovničko ime. Otac mu je bio Talijan Matej Cortese, a majka Hrvatica Antonija djevojački Bataja. U obitelji je bilo ukupno četvero djece. Pohađao je pučku školu na Cresu do kraja Prvog svjetskoga rata 1918. kada je škola ukinuta. Ušao je u Sjemenište franjevaca konventualaca u talijanskom mjestu Camposanpiero kod Padove 1920. godine. U novincijatu je bio od 1923. godine. Studirao je bogosloviju u Rimu. Zaređen je za svećenika u srpnju 1930. godine u Lateranskoj bazilici u Rimu. Mladu misu služio je na Cresu iste godine.

Bazilika svetog Antuna u Padovi u kojoj je Placido Cortese bio ispovjednik.

Poslan je u Padovu, da bude ispovijednik u glasovitoj bazilici sv. Antuna Padovanskoga. Pisao je i za katoličke listove. Boravio je tri godine u Milanu. Zatim je imenovan voditeljem svih izdanja »Messaggero di s. Antonio« (Glasnik sv. Antuna). Uspio je podići nakladu za 600.000 primjeraka.

Za Drugoga svjetskoga rata pomagao je izbjeglicama u logoru Chiesanouva kod Padove, gdje je bilo i Hrvata. Zalagao se za spas Židova pa se zamjerio Gestapu. Odveli su ga na saslušanje i smatrao se nestalim od 8. listopada 1944. godine. Pripadnici Gestapa u Trstu su ga ispitivali i tražili podatke o Židovima. Kada im nije ništa odao, skončao je život u mukama u studenom 1944. godine. Ne zna se gdje je pokopan.

Ispred knjižare u bazilici sv. Antuna u Padovi postavljena je njegova bista. U rodnom Cresu, pred samostanom sv. Frane, nalazi se njegov kip. U Trstu je 2001. godine pokrenut postupak da ga se proglasi blaženim i svetim. Uspoređuju ga s sv. Maksimilijanom Kolbeom, jer su obojica pripadali franjevcima konventualcima, bili su odlični urednici u katoličkom tisku i žrtve su Drugoga svjetskog rata.

Knjige o njemu

  • Apollonio Tottoli, Ho soccorso Gesù perseguitato. Vita passione e morte del Padre Placido Cortese, Provincia Padovana F.M.C., Padova, 2001., 206 str.
  • Apollonio Tottoli, Padre Placido Cortese vittima del nazismo, Edizioni Messaggero, Padova, 2002., 224 str., ISBN 8825011490
  • Paolo Damosso, Padre Placido Cortese. Il coraggio del silenzio, Edizioni Messaggero, Padova, 2006., 96 str. + DVD
  • Il coraggio del silenzio. Padre Placido Cortese (DVD na talijanskom, engleskom, hrvatskom i slovenskom i dodatni dokumentara), NOVA-T i Messaggero di Sant'Antonio, 2007.
  • Ivo Jevnikar i Apollonio Tottoli, Padova-Chiesanuova, Un campo di concentramento e la carità di un frate, Over-Oltre (Gabriele Toso fotografo & videomarker), Padova 2009., 88 str.
  • Ljudevit Anton Maračić: Heroj i mučenik Placido Cortese - creski franjevac konventualac, Veritas, Zagreb
  • Ljudevit Anton Maračić: Creski Kolbe - Placido Cortese (1907.-1944.), mučenik kršćanske ljubavi (u povodu stote obljetnice rođenja), Zagreb, 2007., 212 str.

Literatura

  • Bogović, Mile i Jurišić, Gabrijel Hrvatin. Hrvatski mučenici za vjeru i dom. Split-Gospić, Verbum, 2005., str. 64-65

Vanjske poveznice