Marija Kohn

	Marija Kohn
	Marija Kohn;
Rođenje	7. kolovoza 1934. (Lopud, Hrvatska)
Smrt	16. srpnja 2018.
Zanimanje	glumica
Godine rada	1957. – 2018.
Važnije uloge	Mirisi, zlato i tamjan
Važniji filmovi	Svoga tela gospodar
Nagrade
Ostale nagrade
	Zlatna arena; Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
	Portal o životopisima
	Portal o filmskoj umjetnosti

Marija Kohn (Lopud, 7. kolovoza 1934. – Zagreb, 16. srpnja 2018.^[1]), bila je najnagrađivanija hrvatska filmska, televizijska i kazališna glumica.^[2]^[3]

Životopis

Marija Kohn rođena je u Lopudu, 7. kolovoza 1934. u obitelji židovskog podrijetla.^[4]^[5] Marijin otac Antun Kohn (iz bogate dubrovačke obitelji) je bio kapetan duge plovidbe, a majka Franka Perinić-Kohn je podrijetlom bila s Lopuda. Otac joj je nestao 1938. godine, prije rođenja Marijinog brata. Obitelj je mislila da su ga regrutirali u ratu, smatrali su ga nestalim, no Marija je jedina vjerovala da je živ. Dvadeset godina poslije, kada je došla u Zagreb na studij, uspjela ga je pronaći uz puno muke i truda preko jedne gospođe iz Argentine. Živio je u Buenos Airesu sa suprugom podrijetlom s Korčule koja mu je rodila tri kćeri. Mariju je odgojila baka nakon što joj je majka preminula od tuberkuloze 1945. godine. Studirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu unatoč želji djeda i bake (s očeve strane) da studira na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. U Zagrebu je stanovala u malim sobama. Kako nije mogla birati filmove u kojima će glumiti, glumila je tamo gdje joj je bilo naređeno. Marijina prezaposlenost je utjecala i na njezin brak, koji zbog toga nije uspio. Zahvaljujući trudu profesora Svena Laste u kratko se vrijeme pretvorila u izvrsnu glumicu. Sva vrata otvorila su joj se 1957. godine, kad je u filmu Svoga tela gospodar odglumila šepavu Rožu. Uloga joj je donijela Zlatnu arenu, s kojom je stekla popularnost i slavu. Obilježila ju je i uloga mucave Erminije u predstavi iz 1974. godine, Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka.^[6]^[7] U kazalištu je najviše naučila od redatelja Branka Gavelle.^[5] Najnagrađivanija je hrvatska glumica koja iza sebe ima više od stotinu kazališnih uloga, šezdeset filmova, četrnaest televizijskih drama i serija.^[2]^[3] Marija je 1999. godine, nakon 40 godina rada, otišla u mirovinu. Unatoč mirovini, Marija se nije oprostila od glume. Kako sama tvrdi, "radi dok ju zdravlje služi". Uloge u humorističnim serijama došle su joj kao mali preporod u životu.^[6]^[7] Preminula je u Zagrebu, 16. srpnja 2018. godine, nakon teške bolesti.^[1]

Filmografija

Televizijske uloge

"Kud puklo da puklo" kao baba Manda Milinović (2014.)
"Ah, taj Ivo!" kao Marija (2012.)
"Larin izbor" kao Anđela Zlatar (2011. – 2013.)
"Stipe u gostima" kao Ivka (2011.)
"Najbolje godine" kao baba Mara (2011.)
"Periferija city" kao Baba (2010.)
"Luda kuća" kao Ruža Bedeković (2007.; 2009. – 2010.)
"Bibin svijet" kao starica u hotelu (2007.)
"Cimmer fraj" kao baba Mare (2006.)
"Bitange i princeze" kao baba Manda (2006.)
"Žutokljunac" kao susjeda Ingeborg (2005.)
"Kad zvoni?" kao gospođa (2005.)
"Luka" kao gostioničarka Katina (1992.)
"Dirigenti i mužikaši" kao Julika (1991.)
"Tuđinac" (1990.)
"Zagrljaj" (1988.)
"Inspektor Vinko" kao Elza Čavlek (1984. – 1985.)
"Nepokoreni grad" (1982.)
"U registraturi" (1974.)

Filmske uloge

"Šegrt Hlapić" kao Miškova baka (2013.)
"Rublje" kao Emilija (2010.)
"Pola ure za baku" kao baka (2010.)
"Neke druge priče" kao gospođa na parku (2010.)
"Na putu" kao baka (2010.)
"Vjerujem u anđele" kao Petra (2009.)
"Zagrebačke priče" kao Klara (segment "Inkasator") (2009.)
"Reciklus" kao udovica (2008.)
"Nije kraj" kao baka (2008.)
"Krupni otpad" kao starica (2008.)
"Crveno i crno" kao Feliksova baka (2006.)
"Ajde, dan... prođi..." kao baka (2006.)
"Snivaj, zlato moje" kao Neda Glažar (2005.)
"Duga mračna noć" kao Marijana (2004.)
"Svjedoci" kao starica (2003.)
"Prezimiti u Riju" kao bakica (2002.)
"Reci Saša što je?" (2002.)
"Blagajnica hoće ići na more" kao starica kradljivica (2000.)
"Bogorodica" kao Kuzmina majka (1999.)
"Kuća duhova" (1998.)
"Božić u Beču" kao teta Ana (1997.)
"Zlatne godine" kao Sunčanina majka (1993.)
"Karneval, anđeo i prah" (1990.)
"Intrigue" kao sopran (1988.)
"Marjuča ili smrt" kao Vinka (1987.)
"Ambasador" kao Štefica (1992.)
"Servantes iz Malog Mista" (1982.)
"Nesretan slučaj" (1981.)
"Kraljevo" (1981.)
"Izgubljeni zavičaj" kao stara Ines (1980.)
"Groznica" kao majka (1979.)
"Ljubica" (1978.)
"Slučaj Filipa Franjića" (1978.)
"Bravo maestro" kao čistačica (1978.)
"Okupacija u 26 slika" kao Luce (1978.)
"Vučari Donje i Gornje Polače" (1978.)
"Pred odlazak" (1978.)
"Slučaj maturanta Wagnera" (1976.)
"Kuća" kao Sekina majka (1975.)
"Kužiš stari moj" (1973.)
"Kroz šibe" (1967.)
"Tvrdica" (1967.)
"Tonkina jedina ljubav" kao Tonka (1965.)
"Doći i ostati" kao Đorđeva žena (1965.)
"Ratna noć u muzeju Prado" (1965.)
"Građanin Dahlke" (1962.)
"Sestra" (1960.)
"Rat" (1960.)
"Ulica bez izlaza" (1960.)
"Piko" kao tetka (1959.)
"Tri Ane" kao Ana #2 (1959.)
"Noći i jutra" kao Vera (1959.)
"H-8" kao gospođa Jakupec (1958.)
"Svoga tela gospodar" kao Roža (1957.)

Sinkronizacija

"Croods" kao Babi (2013.)

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 Preminula glumica Marija Kohn, vecernji.hr, objavljeno i pristupljeno 16. srpnja 2018.
↑ ^2,0 ^2,1 Danijela Ana Morić (4. veljače 2014.). Marija Kohn: U prevelikim cipelama prošla na akademiji. 24 sata, preuzeto 21. veljače 2014.
↑ ^3,0 ^3,1 Marija Kohn prvi put u Cavtatu. Dubrovački vjesnik (15. rujna 2010.), preuzeto 21. veljače 2014.
↑ (engl.) Lea Siljak (2003.). Preserving Jewish memory - Bringing history to life: Elvira Kohn. Centropa, preuzeto 19. veljače 2014.
↑ ^5,0 ^5,1 Andrija Tunjić (4. listopada 2012.). Gluma ima dušu. Matica hrvatska, preuzeto 19. veljače 2014. „Možda taj osjećaj za religioznost ima veze s mojim židovstvom. Kohnovi su, ja sam istražila to prezime, svećenici; Kohnovi, Coenovi, Kohenovi… To su prvi svećenici, prvi rabini, svi su bili, što bi se reklo, duhovno vudreni. Prema nama, iako su znali da smo Židovi, ljudi se nikada, pa ni u Drugom svjetskom ratu, nisu odnosili loše.”
↑ ^6,0 ^6,1 Ivana Čulić (27. studenoga 2011.). Marija Kohn: Ocu koji nas je napustio nikad nisam oprostila. Večernji list, preuzeto 21. veljače 2014.
↑ ^7,0 ^7,1 Dobroslav Silobrčić (30. travnja 2012.). Krleža me nije volio. Mislio je da je Bog. Vikao je: ‘Tko ste vi da mijenjate red riječi u mojoj rečenici?!’. Jutarnji list, preuzeto 21. veljače 2014.

Vanjske poveznice

Marija Kohn u internetskoj bazi filmova IMDb-u

[VL1-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 Preminula glumica Marija Kohn, vecernji.hr, objavljeno i pristupljeno 16. srpnja 2018.

[24sata-2] 2,0 ^2,1 Danijela Ana Morić (4. veljače 2014.). Marija Kohn: U prevelikim cipelama prošla na akademiji. 24 sata, preuzeto 21. veljače 2014.

[dv-3] 3,0 ^3,1 Marija Kohn prvi put u Cavtatu. Dubrovački vjesnik (15. rujna 2010.), preuzeto 21. veljače 2014.

[4] (engl.) Lea Siljak (2003.). Preserving Jewish memory - Bringing history to life: Elvira Kohn. Centropa, preuzeto 19. veljače 2014.

[mh-5] 5,0 ^5,1 Andrija Tunjić (4. listopada 2012.). Gluma ima dušu. Matica hrvatska, preuzeto 19. veljače 2014. „Možda taj osjećaj za religioznost ima veze s mojim židovstvom. Kohnovi su, ja sam istražila to prezime, svećenici; Kohnovi, Coenovi, Kohenovi… To su prvi svećenici, prvi rabini, svi su bili, što bi se reklo, duhovno vudreni. Prema nama, iako su znali da smo Židovi, ljudi se nikada, pa ni u Drugom svjetskom ratu, nisu odnosili loše.”

[vl-6] 6,0 ^6,1 Ivana Čulić (27. studenoga 2011.). Marija Kohn: Ocu koji nas je napustio nikad nisam oprostila. Večernji list, preuzeto 21. veljače 2014.

[jl-7] 7,0 ^7,1 Dobroslav Silobrčić (30. travnja 2012.). Krleža me nije volio. Mislio je da je Bog. Vikao je: ‘Tko ste vi da mijenjate red riječi u mojoj rečenici?!’. Jutarnji list, preuzeto 21. veljače 2014.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]