Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Abdurahman Sirrija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 484216 od 15. travanj 2022. u 02:59 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (infookvir književnik)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
šejh
Abdurahman Sirrija
Datoteka:Turbe Abdurahman Sirrija.jpg
Turbe šejh Abdurahaman Sirrije na Oglavku
Rođenje 1775., Fojnica
Smrt 1847., Oglavak
Portal o životopisima

Šejh Abdurahman Sirrija (Fojnica 1775.Oglavak 1847.), bošnjački teolog, kaligraf, pjesnik i osnivač Tekije na Oglavku, šejh svih 12 priznatih tarikata (kadirijskog, nakšibendijskog, bektašijskog, mevlevijskog, jesevijskog, rifaijskog, čištijskog, bedevijskog, kubravijskog, šazilijskog, desukijskog i halvetijskog).

Životopis

Godine 1700. godine u Fojnicu na mjesto kadije dolazi Fadlulah, visoko obrazovani muftija iz Amasije i rodonačelnik obitelji Sikirić, koji tada nosi prezime Balta-oğlu. U nekim izvorima pored njegovog imena nalazimo odrednicu Mevlevi, što govori da je bio šejh i da je pripadao mevlevijskom tarikatu, a u nekim izvorima naziva se Fadil Bosnevi. U prijevodu sa turskog na hrvatski jezik riječ "balta" znači sjekira, pa je to ujedno bila odrednica prezimena Sikirić. Balta-zadeov otac bio je Abdulah Razi, a njegov Mustafa porijeklom iz Damaska. Balta-oğlu je bio djed Abdurahmana Sirrije.[1] Prema predaji, Abdurahamn Sirrija je ime dobio tako što se u snu oca Mehmeda, fojničkog kadije, i majke pojavio njima nepoznati šejh (Husein ef. Zukić) koji ih je obavijestio da će dobiti sina i rekao da mu daju ime Abdurahman. Abdurahman Sirrija je rođen 1775. u Fojnici, gdje je završio medresu. Učenik šejha Huseina ef. Zukića postao je 1790. i dobio je nadimak Sirri (sposoban da upoznaje tajne života i svijeta).

Oženio se udovicom Lejlom, kćerkom imama iz Ostružnice Mula Ahmeda, koja je imala posjede na Oglavku, te mu je šejh Husein ef. Zukić naredio da tu izgradi nakšibendijsku tekiju i turbe (na lokalitetu Pločnik) u čast šejha Huseina Horosanija koji je poginuo u vojsci Mehmeda II. pri pohodu na Kozograd. Tekija je izgrađena 1798, a posjećivale su je značajne vjerske i političke ličnosti iz tog perioda, poput bosanskih namjesnika Mehmeda Vedžihi-paše, Moralija Namik-paše i Mehmeda Kamil-paše.[2]

Kao šejh Oglavačke tekije, stekao je veliku popularnost u čitavoj Bosni, ali i Hercegovini, gdje su sufijske ideje teško prodirale. Za kratko vrijeme Oglavak je postao mjesto gdje se slivao veliki broj najuglednijih i najutjecajnijih ljudi iz političkog života onovremene Bosne i Hercegovine. Od Oglavka je napravio duhovno središte na Balkanu, a od tekije derviški centar tog vremena. Iskazati poštovanje Sirriji dolazili su hercegovački upravitelj Ali-paša Rizvanbegović, a zatim i vođa pokreta za bosansku autonomiju Husein-kapetan Gradaščević. Pored njih dvojice, Sirrijini učenici su bili i sarajevski muftija Muhamed Šakir Muidović, mostarski muftija Mustafa Sarajlić, a prema nekim predajama i Ilhamija Žepčak. Među svim posjetama, posebno se izdvaja dolazak Omer-paše Latasa na Oglavak. Ovaj upravitelj, koji je u Bosnu došao 1850. godine sa misijom da pokori odmetnute bosanske feudalce, bio je svjestan uloge i utjecaja koji je Sirrija imao u društvu. Njegova posjeta oglavačkoj tekiji postaje značajnijom posebno zbog činjenice da je šejh Sirrija u vrijeme autonomnog pokreta 1831/32. godine bio na strani Husein-kapetana Gradaščevića. Značajnu pomoć radu i održavanju tekije dao je travnički vezir Selim Sirri-paša, čijom je bujuruldijom 1824. godine omogućeno da se iz taksita fojničke nahije izdvajaju određena sredstva (100 groša na godinu) koja su usmjerena za potrebe tekije i musafirhane. Sultan Mahmud II. oslobodio je 1835. fermanom Sirriju i tekiju svih poreza.[1]

Abdurahmanu Sirriji je sinove Abdulatifa i Šakira i kćerke Vasviju, Šaćiru i Aišu rodila druga žena Latifa, kćerka imama iz Pločara.[2] Napisao je 24 pjesme (21 na turskom i tri na bosanskom), a bavio se i kaligrafijom.[1] Sirrijine pjesme su i danas među dervišima najomiljenije ilahije, koje oni pri svojim sastancima uče.

Umro je u Oglavku 23. ožujka 1847. godine. Turbe mu je podigao Ali-paša Rizvanbegović, a stihovani tarih na turbetu napisao je sin Šakir. Teško je oštećeno tokom Drugog svjetskog rata, a porušili su ga, zajedno sa tekijom i Horosanijevim turbetom, pripadnici HVO-a 1993. godine.[2] Pokušali su i oskrnaviti kosti, ali ih nisu uspjeli naći. Tekija i dva turbeta obnovljena su 1998, a 2018. proglašena su nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine.[3]

Izvori

Vanjske povezice