Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kozograd

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Kozograd (Kozovgrad) je utvrda kod Fojnice. Jedan od temelja povijesnosti Bosne, njezine državotvornosti, cjelovitosti i bogate kulture. Ne zna se točno vrijeme izgradnje. Pouzdano je poznato da je bio ljetnikovac bosanskih kraljeva i posljednje utočište bosanske kraljice Katarine.[1] Smješten je na obroncima planine Zeca, na 1430 metara nadmorske visine.[2]

U povijesnim vrelima prvi se put spominje 1434. godine. U slučaju opasnosti ovamo su se sklanjali Dubrovčani iz Fojnice sa svojim dragocjenostima.[3] Bila je ljetnikovac i varoš kraljeva srednjovjekovne bosanske države. Danas je ekološki ugrožen jer je usred Kozograda smješten RTV odašiljač.[4] Fojnički fratri u suradnji s franjevačkom mladeži i ekolozima iz Fojnice pokrenuli su inicijativu za dislociranje odašiljača.[5]

Bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, kći Stjepana Vukčića Kosače, rado je boravila u Kozogradu. Za života je podigla nekoliko kapela i crkava: Svetu Katarinu u Jajcu, Presveto Trojstvo u Vrilima kod Kupresa, franjevački samostan i crkvu Svete Kate u Kreševu i ovdje u Kozogradu kapelu. Poslije suprugove smrti živjela je povučeno sa svojom djecom Katarinom i Sigismundom. Prema legendi, branila je grad branila od Turaka. Kad su joj Turci oteli djecu, poslije Kozograda pobjegla je iz Bosne, smjestila se u Rim i zaredila, a oporučno sve svoje blago ostavila narodu i prijateljima.[6]

Vjeruje se zasnovano na nekim pisanim tragovima,[3] da je kraljica Katarina na putu iz Bobovca ka Dubrovniku utočište našla u Kozogradu. U jednom samostanskom dokumentu piše da je kraljica Katarina u bijegu od osmanskih osvajača pokušala zavarati proronitelje tako što su konji i njene pratnje bili naopako potkovani. Kod Kozograda je dosjetka uspjela. Trag je zavarao progonitelje koji su pošli ka Zenici umjesto ka Dubrovniku, čime je kraljica dobila potrebno vrijeme i sigurnu udaljenost.[7]

Dubrovački kroničar iz 16. stoljeća Jakov Lukarić zapisao je narodnu predaju prema kojoj je kraljica Katarina Kosača iz Kozograda pobjegla u Konjic, a dalje pješice do Dubrovnika i Rima. [1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 HercegBosna - Portal Hrvata Bosne i Hercegovine VL, HB.org: Fojničani čuvaju baštinu, 2. rujna 2011. (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
  2. Hotel Stari grad Fojnica Tvrđave (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
  3. 3,0 3,1 Dinarsko gorje Turistički zemljovid Fojnice i okolice
  4. Svjetlo riječi Domagoj Šimić: Fojnica - Prošlost koja obvezuje, 30. siječnja 2014. (pristupljeno 28. listopada 2016.)
  5. Franjevački samostan Duha Svetoga Fojnica Fojnička škrinja br. 12, rujan/listopad 2011., Ana Popović: Fojnički fratri spašavaju Kozograd, str. 12 (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
  6. Franjevačka provincija Bosna Srebrena kta/f.p.: Dokumentarac o kraljici Katarini “Povijest ženskim rukopisom: Katarina Kosača”, najava emisije na HTV3 27. rujna (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
  7. (boš.) Oslobođenje Miralem Begić: Fojnički dragulji, Brusnica i Kozovgrad, 4. lipnja 2016. (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica stranica Bosna Srebrena (http://www.bosnasrebrena.ba).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Bosna Srebrena.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Sadržaj