Šehzada

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 291724 od 4. studenoga 2021. u 05:54 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Džamija Šehzada iza turbeta kraljevića Mehmeda

Džamija Šehzada (Turski: Şehzade Camii, "Kraljevićeva džamija") u Istanbulskoj četvrti Fatih, izgrađena je od 1543. do 1548. godine za Sulejmana Veličanstvenog, u spomen na njegovog sina Mehmeda koji je preminuo od malih boginja u 21 godini života, 1543. godine[1]. To je bilo prvo veliko djelo najvećeg osmanskog arhitekta Mimara Sinana i smatra se prvim remek-djelom klasične osmanske arhitekture.

Ulazno dvorište (avlija) džamije sa šedrvanom u sredini
Unutrašnjost džamije Šehzadije
Unutrašnjost molitvenog prostora

Arhitektura

Prije džamije Sinan je izgradio oktogonalni turbe (mauzolej) kraljevića Mehmeda od višebojnog kamena i terakotnim prozorskim okvirima i lukovima, trijemom i dvostrukom kupolom. Iznutra je bogato ukrašen raskošnom keramikom iz Iznika, a osim kraljevićeva sarkofaga u sredini, tu su tijela i njegove kćerke Humusah Sultan i njegovog brata Cihangira. Iza ovog turbeta nalazi se i turbe velikog vezira Rustem-paše Hrvata, zeta Sulejmana I., a uz njega i turbe Ibrahima-paše Novošeherlije, zeta Murata III. (djelo Ahmeda Čavuša iz 1601. god.).

Džamija ima ulazno dvorište s kolonadom stupova (avlu) koje je približne veličine same džamije. Dvorište uokviruje portik s pet kupola na obje strane, čiji su stupovi građeni od izmjeničnih tambura bijelog i ružičastog mramora. U središtu dvorišta je nadsvođena česma (šedrvan) koju je kasnije donirao sultan Murat IV.. Njezina dva minareta imaju raskošne geometrijske ukrase u niskom reljefu s inkrustacijama od terakote.

Sama džamija ima kvadratičan tlocrt sa središnjom kupolom koju podržavaju četiri polukupole na četiri masivna stuba. Promjer joj je 19 x 19 metara, a visoka je 37 metara. Tu je Sinan prvi put primjenio tehniku smještanja galerijske kolonade cijelom duljinom pročelja kako bi se izvana sakrili potpornji.

Iznutra je džamija pratila simetričan plan, ali njezino proširenje s narteksom ispod četiri polukupole nije bilo najuspješnije jer je počivalo na četiri masiva stuba koji su skraćivali prostor za molitvu, i Sinan ga nikada više nije ponovio.

Poveznice

Izvori

  1. ↑ J.M. Rogers, Sinan: Makers of Islamic Civilization, 2007., I B Tauris. ISBN 1-84511-096-X.
  • Aptullah Kuran: Sinan: The grand old master of Ottoman architecture, Ada Press Publishers, 1987. ISBN 0-941469-00-X (engl.)

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Turskoj
Flag of UNESCO.svgEuropa
Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.)
Turska zastava
Azija
Afrodizija (2017.) • Arheološki lokalitet Ani (2016.) • Bursa i Cumalıkızık: rođenje Osmanskog carstva (2014.) • Çatal Höyük (2012.) • Velika džamija i bolnica u Divriğiju (1985.) • Diyarbakır utvrda i kulturni krajolik Hevsel vrtova (2015.) • Efez (2015.) • Göbekli Tepe (2018.) • Ruševine Hattuše (1986.) • Ruševine Ksantosa s Letinim svetištem Letoon (1988.) • Monumentalne grobnice u brdima Nemruta (1987.) • Pergam i njegov višeslojni kulturni krajolik (2014.) • Povijesno središte Safranbolua (1994.) • Troja (1998.)
Mješovita baština (2)
Nacionalni park Göreme i spomenici u stijenama Kapadocije (1985.) • Antički grad Hierapolis s terasama Pamukkale (1988.)
Nematerijalna svjetska baština (20)
Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća1) (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka2) (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz3) (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.)
1) S Makedonijom 2) S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) 3) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Šehzada&oldid=291724"