Toggle search
Toggle menu
244 tis.
103
18
639,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ljelje: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Novija izmjena →
VizualnoWikitekst
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ljelje'''-->{{nema slika}}
<!--'''Ljelje'''-->{{nema slika}}
{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
{{UNESCO – nematerijalna svjetska baština
|ime baštine = Proljetna procesija Ljelja (kraljica) iz Gorjana
|ime baštine = Proljetna procesija Ljelja (kraljica) iz Gorjana
|slika = UNESCO flag.png
|slika = UNESCO flag.png
Redak 51: Redak 51:
{{Svjetska baština u Hrvatskoj}}
{{Svjetska baština u Hrvatskoj}}
[[Kategorija:Hrvatska kulturna baština]]
[[Kategorija:Hrvatska kulturna baština]]
[[Kategorija:Narodni običaji]]
[[Kategorija:Hrvatski narodni običaji]]
[[Kategorija:Hrvatska nematerijalna svjetska baština]]
[[Kategorija:Hrvatska nematerijalna svjetska baština]]

Inačica od 8. prosinac 2024. u 02:55

Ljelje
Ljelje
 Ovom članku su potrebni dodatci tekstu (ilustracije, slike, zvučni zapisi).
Pomozite Wikipediji, obogatite ovaj članak koristeći datoteke sa Zajedničkog poslužitelja.
Proljetna procesija Ljelja (kraljica) iz Gorjana
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Proljetna procesija Ljelja (kraljica) iz Gorjana
Hrvatska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2009.
ID: 00235
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Ljelje su djevojke iz sela Gorjani kod Đakova koje u proljeće, o blagdanu Duhova, odjevene kao kraljice obilaze selo i izvode ritual sastavljen od osobitih pjesama i mačevnog plesa.[1]

Običaj ne potječe iz turskog doba, kako se često priča, nego iz pradavnih vremena Slavena. Uloge kraljica i kraljeva (djevojaka sa urešenim šeširima na glavi kao oznakama muškoga spola), te čauša, zastavnika, djeveruša i djevera otkrivaju svadbenu tematiku ovih ophoda. Smatra se da je Ljelja žena slavenskog boga Peruna. Premda značenje i izvor ovog rituala nije pouzdano poznat, seljani ga smatraju simbolom sela Gorjani i prikazom ljepote i elegancije njihovih mladih.

Kraljice-ljelje (kraće "ljelje") i kraljevi (kraljičari) su naziv za duhovski ophod djevojaka. Počiva na mitskoj priči o nebeskim kraljicama i kraljevima koji nemaju sveze s ovozemaljskim kraljevstvom. Ljelja i Ljeljo su djeca boga Peruna prema hrvatskim vjerovanjima. Izgubljena su djeca i ne znaju da su svojta. U kršćanskoj tradiciji su njihova imena promijenjena u Jura i Mara. Običaj se najdulje zadržao u Đakovštini.[2]

Običaj je u kasnom srednjem vijeku bio poznat Hrvatima diljem prostora koje nastanjavaju. Tako su Gundulić i Palmotić dobro poznavali taj običaj, uspoređivali su ih s Amorom i Kupidom.[3]

Godišnji proljetni ophod kraljice u Gorjanima, Slavonske kraljice ili Ljelje, narodni običaj, upisan je 1966. godine kao hrvatska kulturna baština. Prepoznat je 2007. kao nematerijalna svjetska baština i 2009. godine upisan je na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.[4]

Slavonske kraljice, mačevni ples djevojaka, koji je u tradicijskoj kulturi sjeverne Hrvatske povezan s pomičnim blagdanom Duhova, danas zbog svoje atraktivnosti možemo češće vidjeti na sceni nego u seoskome okružju.[5]

Opis

Kada Ljelje obilaze selo, dijele se na desetak kraljeva opasanih sabljama i muškim šeširima ukrašenim cvijećem i manji broj kraljica koje, poput mladenki, na glavama imaju bijele vijence.

Prilikom obilaska raznih obitelji u selu, one odabiru iz svog širokog repertoara, one pjesme koje su primjerene toj obitelji. Najčešće pjevaju djevojci, mladiću ili mlađoj nevjesti. Potom kraljevi izvode ples sa sabljama, a kraljice pjesmom komentiraju plesne figure (zveckanje i križanje mačeva, te provlačenje ispod uzdignutih mačeva). Slijedi narodni ples uz pratnju gajdaša (u novije vrijeme tamburaša) kojemu se mogu pridružiti i ukućani. Nakon što ih počaste hranom i pićem povorka odlazi u drugu kuću.

Drugog dana Duhova odlaze u susjedno selo ili obližnji gradić. Na kraju slijedi zajednička gozba i zabava kod jedne od sudionica.

Cijelo selo, uključujući osnovnu školu, crkvu i mnoge seoske obitelji, pomaže u organiziranju ovog ophoda, koji znači mnogo djevojkama koje su odabrane da budu Ljelje.

Izvori

  1. ↑ Godišnji ophod kraljice ili Ljelje iz Gorjana na stranicama Ministarstva kulture Republike Hrvatske
  2. ↑ Razgovor: Marija Novak, etnografkinja i folkloristica /razgovarala Branka Hlevnjak, str. 3-4, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23. studenoga 2007.
  3. ↑ Razgovor: Marija Novak, etnografkinja i folkloristica /razgovarala Branka Hlevnjak, str. 4, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23. studenoga 2007.
  4. ↑ Opis nematerijalne svjetske baštine na službenim stranicama UNESCO-a (eng.)
  5. ↑ Mačevni plesovi na culturnet.hr

Poveznice

Vanjske poveznice

v •  • u
Svjetska baština u Hrvatskoj
Kulturna baština (8)
Dubrovnik (1979.) • Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) • Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1) (2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom (1979.) • Starogradsko polje na Hvaru (2008.) • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir (1997.)
Hrvatska zastava
Prirodna baština (2)
Plitvička jezera (1979.) • Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.)
Nematerijalna
svjetska baština (14)
Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) • Festa Svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija Za križen (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje iz Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) • Nijemo kolo iz Zagore (2011.) • Ojkanje (2010.) • Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog Zagorja (2009.) • Proljetni ophod kraljica (Ljelje) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Zvončari Kastavštine (2009.) • Međimurska popevka (2018.) • Suhozid5) (2018.)

1) Zajednička svjetska baština Italije, Crne Gore i Hrvatske  2) Zajednička svjetska baština Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske  3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  4) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Francuske, Slovenije i Švicarske

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ljelje&oldid=524270"