Razlika između inačica stranice »Inocent III.«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Inocent III.'''-->{{Infookvir papa |
{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Inocent III.
| hrvatsko_ime = Inocent III.
| latinsko_ime = Innocentius III
| latinsko_ime = Innocentius III

Trenutačna izmjena od 11:58, 8. ožujka 2022.

Inocent III.
Innocentius III
Innozenz3.jpg
Pravo ime Lotario de' Conti di Segni
Početak pontifikata 8. siječnja 1198.
Kraj pontifikata 16. srpnja 1216..
Prethodnik Celestin III.
(1191.1198.)
Nasljednik Honorije III.
(1216.1227.)
Rođen 1160./1161.
Gavignano, Italija
Umro 16. srpnja 1216.
Perugia, Italija
Papinski grb

C o a Innocenzo III.svg

Ostali pape imena Inocent
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Inocent III. (22. veljače 1161.16. srpnja 1216.), papa od 8. siječnja 1198. do smrti. U njegovo vrijeme Crkva je bila na vrhuncu moći.

Životopis

Rodio se kao Lotario de' Conti di Segni u Gaviganu, 1160. ili 1161. godine.[1] Za papu je izabrana kada je imao 37. godina.[2] Godine 1198. pozvao je vojsku na Četvrti križarski pohod u Svetu zemlju, koji je rezultirao osvajanjem Carigrada. Na svome putu križari su zauzeli Zadar kao protuuslugu Mlečanima za prijevoz vojnika i opreme. Napad na kršćanski grad osudio je Inocent III., pokretač križarskog rata, koji je Mlečane kaznio izopćenjem.[3] Također je sazvao i Četvrti lateranski sabor. Za vrijeme svog pontifikata reformirao je kuriju,[4] potvrdio redove franjevaca, hmilijata, dominikanaca i ojačao crkvenu državu. Osnovao veliku bolnicu S. Spirito u Rimu.[5] U skladu s idejom o papinskoj vrhovnoj vlasti nad kršćanskim narodima Zapada, upleo se u spor o njemačkom carskom nasljedstvu. Za vrijeme Kulina bana Bosna postaje veliko središte hereze na Balkanu. Papa Inocent III. pisao je povodom toga ugarskom kralju Emeriku:

„Doznali smo da je nedavno splitski nadbiskup protjerao iz Splita i Trogira veći broj heretika, a da je plemeniti muž Kulin ban bosanski dao onim grješnicima ne samo sigurno sklonište, nego i javnu pomoć i izložio njihovoj zloći svoju zemlju i sebe samoga, pa ih je častio kao katolike, čak i više nego katolike, nazivajući ih kršćanima.[6]
Papa Inocent III. zatim šalje svog legata Ivana de Kazamarisa Kulinu banu u Bosnu. Na Bilinu polju, Kulin ban i okupljeni narod javno i svečano su osvjedočili svoju pripadnost katoličkoj vjeri. Pokopan je u katedrali u Perugi,[2] gdje je njegovo tijelo ostalo sve dok ga papa Lav XIII. nije prebacio u Lateransku baziliku u prosincu 1891. godine.

Izvori

  1. "Home". New Advent. http://www.newadvent.org Pristupljeno 13. veljače 2015. 
  2. 2,0 2,1 "Catholic Encyclopedia: Pope Innocent III". Newadvent.org. 1. listopada 1910.. http://www.newadvent.org/cathen/08013a.htm Pristupljeno 13. veljače 2015. 
  3. G. Orthali, G. Cracco, G. Cozzi, M. Knapton, Povijest Venecije, sv. I., Antibarbarus, Zagreb, 2007., str. 156
  4. http://www.academia.edu/9235173/Inocent_III._-_u%C4%8Denik_kardinal_papa_Kristov_namjesnik
  5. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27500
  6. http://povijest.net/v5/zivotpis/bih-zivotopisi/2009/kulin-ban/