Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hrvati u Egiptu: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m brisanje nepotrebnog teksta
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hrvati u Egiptu'''-->{{NPOV/popraviti|autor=Kubura}}
{{NPOV/popraviti|autor=Kubura}}
'''Hrvati u Egiptu''' su osobe u [[Egipat|Egiptu]] s punim, djelomičnim, ili većinskim [[Hrvati|hrvatskim podrijetlom]], ili u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] rođene osobe sa prebivalištem u Egiptu.
'''Hrvati u Egiptu''' su osobe u [[Egipat|Egiptu]] s punim, djelomičnim, ili većinskim [[Hrvati|hrvatskim podrijetlom]], ili u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] rođene osobe sa prebivalištem u Egiptu.


== Povijest ==  
== Povijest ==  
Prvi poznati Hrvat u [[Egipat|Egiptu]] je [[Fatimidi|fatimidski]] državnik i vojskovođa na dvoru u Tunisu [[Džauhar]] ([[Djawhar ben Abd Allah]]) (911.-992.). [[969.]] je u vojnom pohodu osvojio Egipat i ondje dao podići novi grad, [[Kairo]].<ref>[http://www.croatianhistory.net/etf/et01.html Croatian history] </ref><!-- prema jednom drugom internetskom izvoru (nehrvatskom, ne znam je li bio na talijanskom, engleskom ili čak na ruskom!), Džauhar je bio iz arapskog Palerma, iz dijela grada u kojem su živjeli Hrvati, a trag je ostao u toponimu, sliči na "Slaven". --> Neki izvori drže druge osobe za osnivače Kaira.<ref>[http://eg.mvp.hr/?mh=282&mv=1847]</ref>
Prvi poznati Hrvat u [[Egipat|Egiptu]] je [[Fatimidi|fatimidski]] državnik i vojskovođa na dvoru u Tunisu [[Džauhar]] ([[Djawhar ben Abd Allah]]) (911.-992.). [[969.]] je u vojnom pohodu osvojio Egipat i ondje dao podići novi grad, [[Kairo]].<ref>[http://www.croatianhistory.net/etf/et01.html Croatian history] </ref> Neki izvori drže druge osobe za osnivače Kaira.<ref>[http://eg.mvp.hr/?mh=282&mv=1847]</ref>


Kroz srednji vijek ondje su dolazili Hrvati kao trgovci [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke]] i [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]]. Treća skupina Hrvata u Egiptu su islamizirani Hrvati iz [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] koji su ondje dospjeli vojnim, trgovinskim i dr. kanalima.<!-- ima jedan zanimljivi podatak o tim Hrvatima -->
Kroz srednji vijek ondje su dolazili Hrvati kao trgovci [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke]] i [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]]. Treća skupina Hrvata u Egiptu su islamizirani Hrvati iz [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] koji su ondje dospjeli vojnim, trgovinskim i dr. kanalima.


=== Za Austro-Ugarske ===
=== Za Austro-Ugarske ===
Redak 11: Redak 11:
Posljednji kamen koji je dijelio Sredozemno od Crvenog mora razbio je Hrvat iz Selaca, Andrija Lončarić Josipov.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17157 Egipat. Hrvatsko iseljeništvo], Hrvatska enciklopedija</ref>
Posljednji kamen koji je dijelio Sredozemno od Crvenog mora razbio je Hrvat iz Selaca, Andrija Lončarić Josipov.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17157 Egipat. Hrvatsko iseljeništvo], Hrvatska enciklopedija</ref>
Poslije je u Egiptu postojala hrvatska naseobina u kojoj je živjelo nekoliko tisuća stanovnika.
Poslije je u Egiptu postojala hrvatska naseobina u kojoj je živjelo nekoliko tisuća stanovnika.
Iz tog vremena datira spomenik jednom Hrvatu <!-- mislim da je Tomić -->u Kairu. Katolički blagoslov vodio je Hrvat [[Lujo Ćurčija]].<ref name="HE"/> <!-- pisalo je i u Slobodnoj Dalmaciji 1990-ih -- ovo nije netko tko je nastanjen, ali je trag djelovanja Hrvata u ovim krajevima -->
Iz tog vremena datira spomenik jednom Hrvatu u Kairu. Katolički blagoslov vodio je Hrvat [[Lujo Ćurčija]].<ref name="HE"/>  
Radnici koji su ostali radili su na poslovima u svezi sa Sueskim kanalom. Skupa sa Slovencima osnovali su 1895. godine prosvjetno-potporno društvo Slavjansku slogu, čiji je prvi predsjednik bio Lujo Žaja, a njegovalo je odnose s domovinom. Društvo se nije odnosilo pasivno, nego je i slalo financijsku pomoć u domovinu, kao što je bila pomoć stradalima u protumađarskom pokretu 1903.-1904. godine.<ref name="HE"/>
Radnici koji su ostali radili su na poslovima u svezi sa Sueskim kanalom. Skupa sa Slovencima osnovali su 1895. godine prosvjetno-potporno društvo Slavjansku slogu, čiji je prvi predsjednik bio Lujo Žaja, a njegovalo je odnose s domovinom. Društvo se nije odnosilo pasivno, nego je i slalo financijsku pomoć u domovinu, kao što je bila pomoć stradalima u protumađarskom pokretu 1903.-1904. godine.<ref name="HE"/>



Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 18:05

Hrvati u Egiptu su osobe u Egiptu s punim, djelomičnim, ili većinskim hrvatskim podrijetlom, ili u Hrvatskoj rođene osobe sa prebivalištem u Egiptu.

Povijest

Prvi poznati Hrvat u Egiptu je fatimidski državnik i vojskovođa na dvoru u Tunisu Džauhar (Djawhar ben Abd Allah) (911.-992.). 969. je u vojnom pohodu osvojio Egipat i ondje dao podići novi grad, Kairo.[1] Neki izvori drže druge osobe za osnivače Kaira.[2]

Kroz srednji vijek ondje su dolazili Hrvati kao trgovci Dubrovačke i Mletačke Republike. Treća skupina Hrvata u Egiptu su islamizirani Hrvati iz Osmanskog Carstva koji su ondje dospjeli vojnim, trgovinskim i dr. kanalima.

Za Austro-Ugarske

Novi veliki val nazočnosti Hrvata u Egiptu bio je kad se je gradio Sueski kanal. Prve naseobine radnici koji su radili na prokopu kanala osnovali su 1859. godine, a procjenjuje se da ih je bilo od nekoliko stotinjaka do tri tisuće. Dio ih je ostao i nakon otvaranja kanala 1869. godine. Posljednji kamen koji je dijelio Sredozemno od Crvenog mora razbio je Hrvat iz Selaca, Andrija Lončarić Josipov.[3] Poslije je u Egiptu postojala hrvatska naseobina u kojoj je živjelo nekoliko tisuća stanovnika. Iz tog vremena datira spomenik jednom Hrvatu u Kairu. Katolički blagoslov vodio je Hrvat Lujo Ćurčija.[3] Radnici koji su ostali radili su na poslovima u svezi sa Sueskim kanalom. Skupa sa Slovencima osnovali su 1895. godine prosvjetno-potporno društvo Slavjansku slogu, čiji je prvi predsjednik bio Lujo Žaja, a njegovalo je odnose s domovinom. Društvo se nije odnosilo pasivno, nego je i slalo financijsku pomoć u domovinu, kao što je bila pomoć stradalima u protumađarskom pokretu 1903.-1904. godine.[3]

Listopada 1907. otvorena je hrvatska škola u Aleksandriji nastojanjem tamošnjih rodoljuba, za koju je ministarstvo vanjskih poslova 1908. godine zajamčilo stalnu pripomoć.[4]

Za Kraljevine SHS

Hrvatska je zajednica zmeđu dvaju svjetskih ratova narasla na oko četiri tisuće pripadnika. Živjeli su uglavnom u ovim gradovima: Aleksandriji, Kairu, Port Saidu, Ismailiji i Suezu. Gospodarski su bili vezani na poslovno društvo koje je upravljalo Sueskim kanalom. Osim njih, bilo je i onih koji su radili kao trgovci, ribari, mornari i tvornički radnici. Zajednička je osobina svima bila da su pripadali nižem društvenom sloju. Društveni život hrvatske zajednice zamro je. [3]

Drugi svjetski rat

Vladajuća ideologijska paradigma do danas (2012.) kaže da se je da bi se izbjeglo moguću osvetu njemačke vojske na hrvatskom stanovništvu iz priobalja i otoka gdje se očekivala saveznička invazija, organiziran je zbjeg u El Shatt i zbjeg u južnu Italiju.[5] Čudne i neobjašnjene okolnosti u svezi s tim zbjegom navele su hrvatskog znanstvenika Slavena Leticu da se možda radi i o britanskom ratnom zločinu [5], s obzirom da je više stotina Hrvata koji su umrli ondje jugokomunistička i velikosrpska propaganda cijelo vrijeme Jugoslavije, pa i poslije vodila kao žrtve ustaškoga sabirnog logora Jasenovca (poznata novinarka Smiljana Šunde zabilježila je kako su tako napravili u Sinaju s umrlim Podgoranima).[5] (tako i do veljače 2011. se imena umrlih Hrvata na Sinaju se na mrežnim stranicama Jasenovac Research Institutea navode kao jasenovačke žrtve, nekima i uz krivotvorene podatke rođenja[6]).[5][7]

Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru ukupno 18 mjeseci. Povratak kućama započeo je početkom 1946. godine, smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem Titove vlasti. Indikativno je da je taj povratak kasnio iz neopravdanih razloga: navodni "manjak" brodova i slične stvari;[8] iz podatak iznesenih u dokumentarnom filmu, stječe se dojam kao da se htjelo opstruirati povratak Hrvata u Hrvatsku.

Poslije drugog svjetskog rata

Broj pripadnika hrvatske zajednice naglo je opao nakon Drugoga svjetskog rata. Ostao je tek koji stotinjak Hrvata. [3]

Izvori

  1. Croatian history
  2. [1]
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Egipat. Hrvatsko iseljeništvo, Hrvatska enciklopedija
  4. Hrvatska škola u Aleksandriji, Narodna prosvjeta, Pula, 3/1908., str. 46.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Slobodna Dalmacija Slaven Letica: Slaven Letica: Moj brat, koji je umro u El Shattu, pretvoren je u žrtvu Jasenovca, 16. veljače 2011.
  6. Jasenovac Research Institute Victim Search - Last Name Contains letica
  7. HRT, Emisija Peti dan, emisija prije 11. veljače 2011.
  8. HTV-ov dokumentarni film Pustinjska priča - El Shatt

Vanjske poveznice