Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web) |
||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
Duhovno vodstvo [[musliman|muslimana]] u Bosni i Hercegovini zove se [[Rijaset]], a poglavar Islamske zajednice [[reis-ul-ulema]]. Trenutni reis-ul-ulema je [[Husein Kavazović|Husein ef. Kavazović]] koji je na ovoj dužnosti od 2012. godine. | Duhovno vodstvo [[musliman|muslimana]] u Bosni i Hercegovini zove se [[Rijaset]], a poglavar Islamske zajednice [[reis-ul-ulema]]. Trenutni reis-ul-ulema je [[Husein Kavazović|Husein ef. Kavazović]] koji je na ovoj dužnosti od 2012. godine. | ||
Sjedište Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nalazi se u [[Sarajevo|Sarajevu]].<ref>{{ | Sjedište Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nalazi se u [[Sarajevo|Sarajevu]].<ref>{{Citiraj web|title=Ustavna odluka Islamske zajednice Republike Bosne i Hercegovine|url=http://www.islamskazajednica.ba/images/stories/Ustavi/Ustavna_odluka_iz_1993.g.pdf|website=islamskazajednica.ba|accessdate=8. ožujka 2018.}}</ref> | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
| Redak 26: | Redak 26: | ||
Sve do dolaska [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, nije se postavljalo pitanje pravnog položaja ili organiziranja posebne ustanove koja bi se brinula o vjerskim pitanjima muslimana. Do tada se Bosna i Hercegovina nalazila u okviru [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], u kojem se organizacijsko jedinstvo muslimana ogledalo u privrženosti islamskim propisima, a to jedinstvo muslimana simbolizirano je kroz instituciju [[kalif]]a kao duhovnog stožera muslimana. Vjerske poslove u ime kalifa obavljali su dekretirane [[muftija|muftije]], šerijatski suci, muderisi i [[imam]]i. U Osmanskom razdoblju vjerski stalež smatran je dijelom državne administracije kojem su bili povjereni različiti poslovi u upravi, lokalnoj administraciji i vjerskim poslovima. Pravosudne poslove i suđenje obavljali su šerijatski suci koji su bile dio vladajućeg aparata i plaćala ih je država. Također, imamsko-hatibski poslovi, osobito džuma-namazi, zatim obrazovni sustav, kao što su vjerske škole (medrese), bili su dio brige državne uprave. | Sve do dolaska [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, nije se postavljalo pitanje pravnog položaja ili organiziranja posebne ustanove koja bi se brinula o vjerskim pitanjima muslimana. Do tada se Bosna i Hercegovina nalazila u okviru [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], u kojem se organizacijsko jedinstvo muslimana ogledalo u privrženosti islamskim propisima, a to jedinstvo muslimana simbolizirano je kroz instituciju [[kalif]]a kao duhovnog stožera muslimana. Vjerske poslove u ime kalifa obavljali su dekretirane [[muftija|muftije]], šerijatski suci, muderisi i [[imam]]i. U Osmanskom razdoblju vjerski stalež smatran je dijelom državne administracije kojem su bili povjereni različiti poslovi u upravi, lokalnoj administraciji i vjerskim poslovima. Pravosudne poslove i suđenje obavljali su šerijatski suci koji su bile dio vladajućeg aparata i plaćala ih je država. Također, imamsko-hatibski poslovi, osobito džuma-namazi, zatim obrazovni sustav, kao što su vjerske škole (medrese), bili su dio brige državne uprave. | ||
Dolaskom [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] u Bosnu i Hercegovnu stoljećima ustaljeni oblici organiziranja vjerskih poslova se raspadaju, a [[islam]] više nije državna religija koju država pomaže kao što je to bio slučaj u vrijeme osmanske uprave. Također, ulema i vjerski kadar gubi ulogu i značaj koji je nekada imao u državi i suočava se s novim do tada nepoznatim pitanjima i problemima. Austro-Ugarska sustavno nastoji potpuno odvojiti muslimane u Bosni i Hercegovini od [[Istanbul]]a kao njihove duhovne matice.<ref>{{ | Dolaskom [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] u Bosnu i Hercegovnu stoljećima ustaljeni oblici organiziranja vjerskih poslova se raspadaju, a [[islam]] više nije državna religija koju država pomaže kao što je to bio slučaj u vrijeme osmanske uprave. Također, ulema i vjerski kadar gubi ulogu i značaj koji je nekada imao u državi i suočava se s novim do tada nepoznatim pitanjima i problemima. Austro-Ugarska sustavno nastoji potpuno odvojiti muslimane u Bosni i Hercegovini od [[Istanbul]]a kao njihove duhovne matice.<ref>{{Citiraj web|title=Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini|url=https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/single-post/2019/03/04/Pregled-razvitka-Islamske-zajednice-u-Bosni-i-Hercegovini|website=hanefijskimezheb.wixsite.com|publisher=hanefijskimezheb.wixsite.com|accessdate=24. listopada 2019.}}</ref> | ||
=== Imenovanje reis-ul-uleme === | === Imenovanje reis-ul-uleme === | ||
[[Datoteka:Mehmed Teufik Azabagić.jpg|200px|thumb|lijevo|Reis-ul-ulema [[Mehmed Teufik Azabagić|Mehmed Teufik ef. Azabagić]] (1893.-1909.)]] | [[Datoteka:Mehmed Teufik Azabagić.jpg|200px|thumb|lijevo|Reis-ul-ulema [[Mehmed Teufik Azabagić|Mehmed Teufik ef. Azabagić]] (1893.-1909.)]] | ||
U početnom razdoblju [[šejh-ul-islam]] u Istanbulu, kao vrhovni vjerski autoritet u Osmanskom Carstvu, odbijao je dati svoju suglasnost za uspostavu samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja će na sebe preuzeti svu odgovornost za organizaciju vjerskog života, osnivanje potrebnih organa i ustanova, postavljanje i izbor čelnih ljudi, vjerskih službenika i svih ostalih poslova. Međutim, 1882. godine šejh-ul-islam imenovao je sarajevskog muftiju [[Mustafa Hilmi Hadžiomerović|Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića]] za bosanskog muftiju i ujedno ga je ovlastio da može imenovati niže vjerske službenike i šerijatske suce. Uslijed ovoga Austro-Ugarska je carskim dekretom od 17. listopada 1882. godine postavila Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i proglasila ga prvim [[reis-ul-ulema|reis-ul-ulemom]] u Bosni i Hercegovini i ova godina se uzima godinom utemeljenja samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Istodobno su imenovana i četverica članova Ulema-medžlisa (današnji Rijaset), kao vrhovnog tijela za vjerska pitanja, a također je utemeljena Zemaljska vakufska komisija koja je bila zadužena za vakufske i mearifske poslove muslimana u Bosni i Hercegovini.<ref>{{ | U početnom razdoblju [[šejh-ul-islam]] u Istanbulu, kao vrhovni vjerski autoritet u Osmanskom Carstvu, odbijao je dati svoju suglasnost za uspostavu samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja će na sebe preuzeti svu odgovornost za organizaciju vjerskog života, osnivanje potrebnih organa i ustanova, postavljanje i izbor čelnih ljudi, vjerskih službenika i svih ostalih poslova. Međutim, 1882. godine šejh-ul-islam imenovao je sarajevskog muftiju [[Mustafa Hilmi Hadžiomerović|Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića]] za bosanskog muftiju i ujedno ga je ovlastio da može imenovati niže vjerske službenike i šerijatske suce. Uslijed ovoga Austro-Ugarska je carskim dekretom od 17. listopada 1882. godine postavila Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i proglasila ga prvim [[reis-ul-ulema|reis-ul-ulemom]] u Bosni i Hercegovini i ova godina se uzima godinom utemeljenja samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Istodobno su imenovana i četverica članova Ulema-medžlisa (današnji Rijaset), kao vrhovnog tijela za vjerska pitanja, a također je utemeljena Zemaljska vakufska komisija koja je bila zadužena za vakufske i mearifske poslove muslimana u Bosni i Hercegovini.<ref>{{Citiraj web|title=Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini|url=https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/single-post/2019/03/04/Pregled-razvitka-Islamske-zajednice-u-Bosni-i-Hercegovini|website=hanefijskimezheb.wixsite.com|publisher=hanefijskimezheb.wixsite.com|accessdate=24. listopada 2019.}}</ref> | ||
Izdavanjem menšure reis-ul-ulemi Hilmi ef. Hadžiomeroviću s ovlastima vrhovnog bosanskog muftije smatra se prenošenjem stvarnog legitimiteta i ovlasti o pitanjima cjelokupne organizacije vjerskih pitanja i poslova na bosanskog reis-ul-ulemu koje je proveo šejh-ul-islam u [[Istanbul]]u kao vrhovni vjerski autoritet kojim je nastavljen duhovni kontinuitet uređivanja vjerskih poslova reis-ul-uleme i izabranih predstavnika u Bosni i Hercegovini. | Izdavanjem menšure reis-ul-ulemi Hilmi ef. Hadžiomeroviću s ovlastima vrhovnog bosanskog muftije smatra se prenošenjem stvarnog legitimiteta i ovlasti o pitanjima cjelokupne organizacije vjerskih pitanja i poslova na bosanskog reis-ul-ulemu koje je proveo šejh-ul-islam u [[Istanbul]]u kao vrhovni vjerski autoritet kojim je nastavljen duhovni kontinuitet uređivanja vjerskih poslova reis-ul-uleme i izabranih predstavnika u Bosni i Hercegovini. | ||
Menšura je ovlaštenje reis-ul-ulemi za vršenje vjerskih poslova i pravo da daje ovlaštenja drugim osobama. Do 1930. menšure su izdavane u Istanbulu, a od 1930. godine menšure, na temelju Ustava Islamske zajednice, izdaju se u Bosni i Hercegovini.<ref>{{ | Menšura je ovlaštenje reis-ul-ulemi za vršenje vjerskih poslova i pravo da daje ovlaštenja drugim osobama. Do 1930. menšure su izdavane u Istanbulu, a od 1930. godine menšure, na temelju Ustava Islamske zajednice, izdaju se u Bosni i Hercegovini.<ref>{{Citiraj web|title=Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini|url=https://www.goethe.de/ins/ba/bs/kul/mag/21403427.html|website=goethe.de/|publisher=goethe.de/|accessdate=24. listopada 2019.}}</ref> | ||
=== Autonomija === | === Autonomija === | ||
Muslimanima u Bosni i Hercegovini posebno je smetalo miješanje Austrije u njihove vjerske poslove uslijed čega je došlo do utemeljenja Pokreta za vjersku i prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini na čelu s [[Mostar|mostarskim]] muftijom Fehmi ef. Džabićem. Ovaj pokret je tražio autonomiju i samostalnost bosanskih muslimana u organiziranju svojih vjerskih poslova i u upravljanju vakufskim dobrima i islamskim obrazovanju. Pokret koji je nastao u mjesecu svibnju 1899. godine predstavljao je prvi organizirani pokret muslimana i borbu za svoja kulturna i politička prava i vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju koji je nakon desetogodišnje borbe okončan 15. travnja 1909. donošenjem Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarskim izdavanjem ovog štatuta prihvaćena je većina zahtjeva muslimana i konačno priznata autonomija uređivanja i organizacije islamskih pitanja i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. | Muslimanima u Bosni i Hercegovini posebno je smetalo miješanje Austrije u njihove vjerske poslove uslijed čega je došlo do utemeljenja Pokreta za vjersku i prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini na čelu s [[Mostar|mostarskim]] muftijom Fehmi ef. Džabićem. Ovaj pokret je tražio autonomiju i samostalnost bosanskih muslimana u organiziranju svojih vjerskih poslova i u upravljanju vakufskim dobrima i islamskim obrazovanju. Pokret koji je nastao u mjesecu svibnju 1899. godine predstavljao je prvi organizirani pokret muslimana i borbu za svoja kulturna i politička prava i vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju koji je nakon desetogodišnje borbe okončan 15. travnja 1909. donošenjem Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarskim izdavanjem ovog štatuta prihvaćena je većina zahtjeva muslimana i konačno priznata autonomija uređivanja i organizacije islamskih pitanja i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. | ||
[[Datoteka:Reis Čaušević.jpg|200px|thumb|desno|Reis-ul-ulema [[Mesnevija|mesnevihân]] [[Mehmed Džemaluddin Čaušević|Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević]] (1914.-1930.)]] | [[Datoteka:Reis Čaušević.jpg|200px|thumb|desno|Reis-ul-ulema [[Mesnevija|mesnevihân]] [[Mehmed Džemaluddin Čaušević|Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević]] (1914.-1930.)]] | ||
Po autonomnom statutu sredinom 1910. inauguriran je treći po redu, a prvi birani reis-ul-ulema [[Hafiz Kurana|hfz.]] [[Sulejman Šarac|Sulejman ef. Šarac]]. No, njega je Zemaljska vlada već 1912. godine prisilila na ostavku, pa je jednoglasnom odlukom Hodžinske kurije za novog reis-ul-ulemu izabran mesnevihân [[Mehmed Džemaluddin Čaušević|Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević]], čiji je izbor carskim dekretom potvrđen 27. listopada 1913. godine. On je bio i posljednji reis koji je izabran na temelju autonomnog statuta i prvi reis-ul-ulema u Kraljevini Jugoslaviji.<ref>{{ | Po autonomnom statutu sredinom 1910. inauguriran je treći po redu, a prvi birani reis-ul-ulema [[Hafiz Kurana|hfz.]] [[Sulejman Šarac|Sulejman ef. Šarac]]. No, njega je Zemaljska vlada već 1912. godine prisilila na ostavku, pa je jednoglasnom odlukom Hodžinske kurije za novog reis-ul-ulemu izabran mesnevihân [[Mehmed Džemaluddin Čaušević|Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević]], čiji je izbor carskim dekretom potvrđen 27. listopada 1913. godine. On je bio i posljednji reis koji je izabran na temelju autonomnog statuta i prvi reis-ul-ulema u Kraljevini Jugoslaviji.<ref>{{Citiraj web|title=Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini|url=https://www.goethe.de/ins/ba/bs/kul/mag/21403427.html|website=goethe.de/|publisher=goethe.de/|accessdate=24. listopada 2019.}}</ref> | ||
U [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca]] u području vjerskog života nastavljeno je organizacijsko sređivanje i prilagođavanje novim prilikama. Postojali su brojni problemi posebno u vjerskoprosvjetnom i imovinskovakufskom području. Bio je veliki broj [[medresa]] i [[mekteb]]a čiji su nastavni programi i metode predavanja bili zastarjeli. Islamska zajednica postala je jedinstvena i jedina vjerska organizacija muslimana u tadašnjoj jugoslavenskoj državi, pred kojom su bila postavljena mnoga pitanja i problemi koje je trebalo hitno riješiti. U vezi s tim vršene su mnoge reorganizacije i reforme u osnovnim i srednjim vjerskim školama i mektebima. U posebno teškom položaju Islamska zajednica našla se nakon ukidanja Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavenski]] je režim 1930. godine ukinuo vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini. Reis-ul-ulema Čaušević snažno se suprotstavljao ukidanju autonomije i prebacivanju sjedišta Rijaseta iz [[Sarajevo|Sarajeva]] u [[Beograd]] i u znak prosvjeda podnio je ostavku. Za novog reis-ul-ulemu kraljevskim je ukazom 1930. godine imenovan muftija hfz. [[Ibrahim Maglajlić|Ibrahim ef. Maglajlić]]. U vrijeme postavljanja Ibrahima ef. Maglajlića za reis-ul-ulemu bila je već ukinut ured šejh-ul-islama u Istanbulu i institucija kalifa, tijekom reforma koje je 1924. godine proveo [[Mustafa Kemal Atatürk]] u [[Turska|Turskoj]], uslijed čega je po prvi put menšuru novoizabranom reis-ul-ulemi dodijelilo posebno domaće tijelo. Menšuru su mu predali članovi Ulema-medžlisa iz Sarajeva i [[Skoplje|Skoplja]]. Sjedište Vrhovnog islamskog starješinstva i sjedište reis-ul-uleme po prvi put je izmješteno iz Sarajeva i prebačeno u Beograd. Menšura je predana u [[Bajrakli džamija u Beogradu|Bajrakli džamiji]] u Beogradu uz nazočnost kralja.<ref>{{ | U [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca]] u području vjerskog života nastavljeno je organizacijsko sređivanje i prilagođavanje novim prilikama. Postojali su brojni problemi posebno u vjerskoprosvjetnom i imovinskovakufskom području. Bio je veliki broj [[medresa]] i [[mekteb]]a čiji su nastavni programi i metode predavanja bili zastarjeli. Islamska zajednica postala je jedinstvena i jedina vjerska organizacija muslimana u tadašnjoj jugoslavenskoj državi, pred kojom su bila postavljena mnoga pitanja i problemi koje je trebalo hitno riješiti. U vezi s tim vršene su mnoge reorganizacije i reforme u osnovnim i srednjim vjerskim školama i mektebima. U posebno teškom položaju Islamska zajednica našla se nakon ukidanja Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavenski]] je režim 1930. godine ukinuo vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini. Reis-ul-ulema Čaušević snažno se suprotstavljao ukidanju autonomije i prebacivanju sjedišta Rijaseta iz [[Sarajevo|Sarajeva]] u [[Beograd]] i u znak prosvjeda podnio je ostavku. Za novog reis-ul-ulemu kraljevskim je ukazom 1930. godine imenovan muftija hfz. [[Ibrahim Maglajlić|Ibrahim ef. Maglajlić]]. U vrijeme postavljanja Ibrahima ef. Maglajlića za reis-ul-ulemu bila je već ukinut ured šejh-ul-islama u Istanbulu i institucija kalifa, tijekom reforma koje je 1924. godine proveo [[Mustafa Kemal Atatürk]] u [[Turska|Turskoj]], uslijed čega je po prvi put menšuru novoizabranom reis-ul-ulemi dodijelilo posebno domaće tijelo. Menšuru su mu predali članovi Ulema-medžlisa iz Sarajeva i [[Skoplje|Skoplja]]. Sjedište Vrhovnog islamskog starješinstva i sjedište reis-ul-uleme po prvi put je izmješteno iz Sarajeva i prebačeno u Beograd. Menšura je predana u [[Bajrakli džamija u Beogradu|Bajrakli džamiji]] u Beogradu uz nazočnost kralja.<ref>{{Citiraj web|title=Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini|url=https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/single-post/2019/03/04/Pregled-razvitka-Islamske-zajednice-u-Bosni-i-Hercegovini|website=hanefijskimezheb.wixsite.com|publisher=hanefijskimezheb.wixsite.com|accessdate=24. listopada 2019.}}</ref> | ||
[[Datoteka:Fehim Spaho.jpg|200px|thumb|desno|Reisu-l-ulema [[Fehim Spaho|Fehim ef. Spaho]] (1938.-1942.)]] | [[Datoteka:Fehim Spaho.jpg|200px|thumb|desno|Reisu-l-ulema [[Fehim Spaho|Fehim ef. Spaho]] (1938.-1942.)]] | ||
Raspadom [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanske diktature]] [[Jugoslavenska muslimanska organizacija]] na čelu s [[Mehmed Spaho|Mehmedom Spahom]] 1935. godine kao uvjet ulaska u Stojadinovićevu koalicijsku vladu tražila je reviziju zakonodavstva Islamske zajednice i vraćanje sjedišta reis-ul-uleme iz Beograda u Sarajevo. Reis-ul-ulema Maglajlić je umirovljen 1936. godine, do donošenja novog Ustava Islamske zajednice vrhovni vjerski poslovi povjereni su Naibskom vijeću s profesorom Salihom Safvetom ef. Bašićem na čelu. | Raspadom [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanske diktature]] [[Jugoslavenska muslimanska organizacija]] na čelu s [[Mehmed Spaho|Mehmedom Spahom]] 1935. godine kao uvjet ulaska u Stojadinovićevu koalicijsku vladu tražila je reviziju zakonodavstva Islamske zajednice i vraćanje sjedišta reis-ul-uleme iz Beograda u Sarajevo. Reis-ul-ulema Maglajlić je umirovljen 1936. godine, do donošenja novog Ustava Islamske zajednice vrhovni vjerski poslovi povjereni su Naibskom vijeću s profesorom Salihom Safvetom ef. Bašićem na čelu. | ||
Ustavom iz 1936. ukinuta su muftijstva, zatim dvojstvo u organizaciji Islamske zajednice, s dva ulema-medžlisa i dva vakufsko-mearifska vijeća i dvije vakufske direkcije. Umjesto toga, Ustav je propisao utemeljenje jednog Ulema-medžlisa neposredno uz reis-ul-ulemu i jedinstvene Direkcije vakufa za cijelu državu, te je općenito ojačao ulogu laičkog čimbenika u upravi i poslovima Islamske zajednice. Tijekom 1937. održani su izbori za Vakufski sabor i članove Izbornog tijela za izbor reis-ul-uleme. Ovo se izborno tijelo sastalo 20. travnja 1937. i prema Ustavu izabralo trojicu kandidata za reis-ul-ulemu: [[Fehim Spaho|Fehima ef. Spahu]], predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu, [[Ahmed Burek|Ahmeda ef. Bureka]], muderisa Gazi Husrev-begove medrese, i Muhammeda ef. Tufu, profesora Više islamske šerijatsko-teološke škole. Na osnovi ovog prijedloga, kraljevski su namjesnici ukazom od 26. travnja 1938. imenovali Fehima ef. Spahu za reis-ul-ulemu Kraljevine Jugoslavije. Dužnost reis-ul-uleme Fehim ef. Spaho primio je 6. svibnja od prvog naiba Saliha Safveta ef. Bašića, a svečano ustoličenje i predaja menšure obavljeni su u [[Careva džamija u Sarajevu|Carevoj džamiji]] u Sarajevu 9. lipnja 1938. godine. Samo četiri godine kasnije Spaho umire, a većina se u Islamskoj zajednici odlučno oduprire svakovrsnim pritiscima da se u složenim ratnim uvjetima bira novi reis-ul-ulema. U tim prilikama poslovi Islamske zajednice ponovo su povjereni Salihu Safvetu ef. Bašiću kao vršitelju dužnosti reis-ul-uleme.<ref>{{ | Ustavom iz 1936. ukinuta su muftijstva, zatim dvojstvo u organizaciji Islamske zajednice, s dva ulema-medžlisa i dva vakufsko-mearifska vijeća i dvije vakufske direkcije. Umjesto toga, Ustav je propisao utemeljenje jednog Ulema-medžlisa neposredno uz reis-ul-ulemu i jedinstvene Direkcije vakufa za cijelu državu, te je općenito ojačao ulogu laičkog čimbenika u upravi i poslovima Islamske zajednice. Tijekom 1937. održani su izbori za Vakufski sabor i članove Izbornog tijela za izbor reis-ul-uleme. Ovo se izborno tijelo sastalo 20. travnja 1937. i prema Ustavu izabralo trojicu kandidata za reis-ul-ulemu: [[Fehim Spaho|Fehima ef. Spahu]], predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu, [[Ahmed Burek|Ahmeda ef. Bureka]], muderisa Gazi Husrev-begove medrese, i Muhammeda ef. Tufu, profesora Više islamske šerijatsko-teološke škole. Na osnovi ovog prijedloga, kraljevski su namjesnici ukazom od 26. travnja 1938. imenovali Fehima ef. Spahu za reis-ul-ulemu Kraljevine Jugoslavije. Dužnost reis-ul-uleme Fehim ef. Spaho primio je 6. svibnja od prvog naiba Saliha Safveta ef. Bašića, a svečano ustoličenje i predaja menšure obavljeni su u [[Careva džamija u Sarajevu|Carevoj džamiji]] u Sarajevu 9. lipnja 1938. godine. Samo četiri godine kasnije Spaho umire, a većina se u Islamskoj zajednici odlučno oduprire svakovrsnim pritiscima da se u složenim ratnim uvjetima bira novi reis-ul-ulema. U tim prilikama poslovi Islamske zajednice ponovo su povjereni Salihu Safvetu ef. Bašiću kao vršitelju dužnosti reis-ul-uleme.<ref>{{Citiraj web|title=Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini|url=https://www.goethe.de/ins/ba/bs/kul/mag/21403427.html|website=goethe.de/|publisher=goethe.de/|accessdate=24. listopada 2019.}}</ref> | ||
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Islamska zajednica je bila kadrovski potpuno uništena. Njeni službenici u ratu su nastradali ili nestali, ili pak poslije rata pozatvarani ili prešli u sigurnije državne službe. Vakufska imovina beskrupulozno je nacionalizirana, mektebi i medrese zatvoreni. Ostala je raditi jedino [[Gazi Husrev-begova medresa]]. U rujnu 1947. godine, nakon donošenja novog Ustava, izabran je na mjesto reis-ul-uleme [[Ibrahim Fejić|Ibrahim ef. Fejić]].<ref>{{ | Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Islamska zajednica je bila kadrovski potpuno uništena. Njeni službenici u ratu su nastradali ili nestali, ili pak poslije rata pozatvarani ili prešli u sigurnije državne službe. Vakufska imovina beskrupulozno je nacionalizirana, mektebi i medrese zatvoreni. Ostala je raditi jedino [[Gazi Husrev-begova medresa]]. U rujnu 1947. godine, nakon donošenja novog Ustava, izabran je na mjesto reis-ul-uleme [[Ibrahim Fejić|Ibrahim ef. Fejić]].<ref>{{Citiraj web|title=Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini|url=https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/single-post/2019/03/04/Pregled-razvitka-Islamske-zajednice-u-Bosni-i-Hercegovini|website=hanefijskimezheb.wixsite.com|publisher=hanefijskimezheb.wixsite.com|accessdate=24. listopada 2019.}}</ref> | ||
Islamsku zajednicu u SFR Jugoslaviji su sačinjavale četiri jedinice, tzv. Saborska područja. To su: područja Sabora Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije sa sjedištem u Sarajevu, Sabor Islamske zajednice za Srbiju sa pokrajinama: Kosovom i [[Vojvodina|Vojvodinom]], sa sjedištem u [[Priština|Prištini]], Sabor Islamske zajednice za Sjevernu Makedoniju, sa sjedištem u [[Skoplje|Skoplju]] i Sabor Islamske zajednice za Crnu Goru, sa sjedištem u Podgorici. Ustavom Islamske zajednice u SFR Jugoslaviji, koji je usvojio Vrhovni Sabor 1990. godine u Sarajevu, pored saborsko-mešihatskih područja u Sarajevu, Prištini, Skoplju i Podgorici osnovan je novi Sabor, odnosno Mešihat u Zagrebu, za područje Hrvatske i Slovenije. Po odredbama tog Ustava, Mešihatima je vraćena data veća samostalnost, a nadležnost izbora predsjednika Mešihata prenešena je na republičke Sabore. Ovim Ustavom su preinačeni nazivi izvršnih organa Sabora: umjesto Vrhovnog islamskog starješinstva - Rijaset, a po republikama – Mešihati Islamske zajednice.<ref>{{ | Islamsku zajednicu u SFR Jugoslaviji su sačinjavale četiri jedinice, tzv. Saborska područja. To su: područja Sabora Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije sa sjedištem u Sarajevu, Sabor Islamske zajednice za Srbiju sa pokrajinama: Kosovom i [[Vojvodina|Vojvodinom]], sa sjedištem u [[Priština|Prištini]], Sabor Islamske zajednice za Sjevernu Makedoniju, sa sjedištem u [[Skoplje|Skoplju]] i Sabor Islamske zajednice za Crnu Goru, sa sjedištem u Podgorici. Ustavom Islamske zajednice u SFR Jugoslaviji, koji je usvojio Vrhovni Sabor 1990. godine u Sarajevu, pored saborsko-mešihatskih područja u Sarajevu, Prištini, Skoplju i Podgorici osnovan je novi Sabor, odnosno Mešihat u Zagrebu, za područje Hrvatske i Slovenije. Po odredbama tog Ustava, Mešihatima je vraćena data veća samostalnost, a nadležnost izbora predsjednika Mešihata prenešena je na republičke Sabore. Ovim Ustavom su preinačeni nazivi izvršnih organa Sabora: umjesto Vrhovnog islamskog starješinstva - Rijaset, a po republikama – Mešihati Islamske zajednice.<ref>{{Citiraj web|title=Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini|url=https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/single-post/2019/03/04/Pregled-razvitka-Islamske-zajednice-u-Bosni-i-Hercegovini|website=hanefijskimezheb.wixsite.com|publisher=hanefijskimezheb.wixsite.com|accessdate=24. listopada 2019.}}</ref> | ||
Islamska zajednica je pored raznih pritisaka i nepovoljnih uvjeta za rad pod komunističkom vlašću uspjela konsolidirati svoje redove, osigurati nastavak svoga rada, otvoriti Fakultet islamskih znanosti u Sarajevu, pokrenuti više časopisa i listova, prevesti relevantnu islamsku literaturu na hrvatski jezik, te odškolovati kvalitetan kadar. | Islamska zajednica je pored raznih pritisaka i nepovoljnih uvjeta za rad pod komunističkom vlašću uspjela konsolidirati svoje redove, osigurati nastavak svoga rada, otvoriti Fakultet islamskih znanosti u Sarajevu, pokrenuti više časopisa i listova, prevesti relevantnu islamsku literaturu na hrvatski jezik, te odškolovati kvalitetan kadar. | ||
| Redak 55: | Redak 55: | ||
=== Obnova === | === Obnova === | ||
[[Datoteka:Bosnian Muslim Flag.svg|thumb|Zastava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sandžaku, Sloveniji, Srbiji i u bošnjačkoj muslimanskoj dijaspori]] | [[Datoteka:Bosnian Muslim Flag.svg|thumb|Zastava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sandžaku, Sloveniji, Srbiji i u bošnjačkoj muslimanskoj dijaspori]] | ||
Raspadanjem [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] i [[rat u Bosni i Hercegovini|agresijom na Bosnu i Hercegovinu]] došlo je do paralizacije rada Islamske zajednice, koja je predstavljala jedinstvenu vjersku organizaciju muslimana u Jugoslaviji. Nametnulo se pitanje reorganizacije Islamske zajednice u Jugoslaviji, a uslijed proglašavanja neovisnosti bivših jugoslavenskih republika išlo se ka osnivanju novih islamskih zajednica, čime su uslijedile veoma korjenite unutrašnje promjene u dotadašnjem ustrojstvu Islamske zajednice u Jugoslaviji koje su, uglavnom, bile nametnute agresijom na Bosnu i Hercegovini. U takvim prilikama 28. travnja 1993. godine održana je sjednica Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Sarajevu na kojoj je donešena Ustavna odluka kao privremeni ustavnopravni dokument kojim se uspostavlja kontinuitet i prekinuta autonomija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i kojom se definira i uređuje njena nova organizacija i djelovanje. U skladu s Ustavnom odlukom na ovom zasjedanju izabran je za vršioca dužnosti reis-ul-uleme [[Mustafa Cerić|Mustafa ef. Cerić]]. Ovom je odlukom izvan snage stavljen jugoslavenski zakon o Islamskoj zajednici iz 1930. i vraćena njena autonomnost koja je temeljena na Štatutu iz 1909. godine.<ref>{{ | Raspadanjem [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] i [[rat u Bosni i Hercegovini|agresijom na Bosnu i Hercegovinu]] došlo je do paralizacije rada Islamske zajednice, koja je predstavljala jedinstvenu vjersku organizaciju muslimana u Jugoslaviji. Nametnulo se pitanje reorganizacije Islamske zajednice u Jugoslaviji, a uslijed proglašavanja neovisnosti bivših jugoslavenskih republika išlo se ka osnivanju novih islamskih zajednica, čime su uslijedile veoma korjenite unutrašnje promjene u dotadašnjem ustrojstvu Islamske zajednice u Jugoslaviji koje su, uglavnom, bile nametnute agresijom na Bosnu i Hercegovini. U takvim prilikama 28. travnja 1993. godine održana je sjednica Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Sarajevu na kojoj je donešena Ustavna odluka kao privremeni ustavnopravni dokument kojim se uspostavlja kontinuitet i prekinuta autonomija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i kojom se definira i uređuje njena nova organizacija i djelovanje. U skladu s Ustavnom odlukom na ovom zasjedanju izabran je za vršioca dužnosti reis-ul-uleme [[Mustafa Cerić|Mustafa ef. Cerić]]. Ovom je odlukom izvan snage stavljen jugoslavenski zakon o Islamskoj zajednici iz 1930. i vraćena njena autonomnost koja je temeljena na Štatutu iz 1909. godine.<ref>{{Citiraj web|title=The Islamic Community of Bosnia and Herzegovina|url=http://reisu-l-ulema.islamskazajednica.ba/index.php/mensura-1/mensura-reisu-l-uleme|website=islamskazajednica.ba|publisher=islamskazajednica.ba|accessdate=17. lipnja 2016.}}</ref><ref>{{Citiraj web|title=Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini|url=https://www.goethe.de/ins/ba/bs/kul/mag/21403427.html|website=goethe.de/|publisher=goethe.de/|accessdate=24. listopada 2019.}}</ref> | ||
== Organizacija == | == Organizacija == | ||
| Redak 63: | Redak 63: | ||
Na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je reis-ul-ulema. Najviši organi Islamske zajednice su: Sabor, Ustavni sud, Reis-ul-ulema, Vijeće muftija i Rijaset. | Na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je reis-ul-ulema. Najviši organi Islamske zajednice su: Sabor, Ustavni sud, Reis-ul-ulema, Vijeće muftija i Rijaset. | ||
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviši je izvršni organ za vjerske, obrazovne, ekonomske, financijske, pravne, administrativne i druge poslove Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Rijaset se organizira kroz uprave kao stručne, administrativno-upravne cjeline na čijem čelu se nalaze direktori uprava i druge organizacijske jedinice na čijem se čelu nalaze rukovoditelji organizacijskih jedinica. Reis-ul-ulema je predsjednik Rijaseta.<ref>{{ | Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviši je izvršni organ za vjerske, obrazovne, ekonomske, financijske, pravne, administrativne i druge poslove Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Rijaset se organizira kroz uprave kao stručne, administrativno-upravne cjeline na čijem čelu se nalaze direktori uprava i druge organizacijske jedinice na čijem se čelu nalaze rukovoditelji organizacijskih jedinica. Reis-ul-ulema je predsjednik Rijaseta.<ref>{{Citiraj web|title=Članovi Rijaseta|url=https://www.islamskazajednica.ba/rijaset-s/clanovi-rijaseta|website=islamskazajednica.ba|publisher=islamskazajednica.ba|accessdate=25. listopada 2019.}}</ref> | ||
Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviše je predstavničko tijelo Islamske zajednice. Sabor ima 87 sabornika koji se biraju tajnim glasovanjem u 18 izbornih okruga. Najviše, 13 sabornika dolazi iz Muftijstva sarajevskog, 10 iz Tuzlanskog, po sedam iz Bihaćkog, Banjalučkog, Goraždanskog, Mostarskog, Travničkog i Zeničkog, iz [[Islamska zajednica u Srbiji|Srbije (i Sandžaka)]] i [[Islamska zajednica u Hrvatskoj|Hrvatske]] po pet, iz [[Islamska zajednica u Republici Sloveniji|Slovenije]] tri, [[Islamska zajednica Bošnjaka u Europi|Njemačka]] i [[Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike|Sjeverne Amerike]] po dva, te po jedan iz [[Islamska zajednica Bošnjaka u Australiji|Australije]], Austrije, kao i jedan za Švicarsku i Francusku, zatim jedan za Švedsku, Norvešku, Dansku i Finsku te jedan za Benelux, Veliku Britaniju i Irsku. Sabornike bira posebno tijelo koje čine po dvojica delegata iz svakog džemata, najniže administrativne jedinice koju čini najmanje 200 vjernika. Delegate opet bira skupština džemata, odnosno svi njegovi vjernici. Nakon što se izaberu novi članovi Sabora, oni na konstituirajućoj sjednici biraju predsjednika, potpredsjednike i sekretara Sabora. Za same izbore osniva se i posebna Izborna komisija koja može odbiti nečiju kandidaturu. Pravo da bude izabran ima svaki član Islamske zajednice u BiH koji je navršio osamnaest godina koji je član najmanje tri godine prije izbora i koji izvršava svoje obveze u [[džemat]]u, a ne samo [[imam]]i.<ref>{{ | Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviše je predstavničko tijelo Islamske zajednice. Sabor ima 87 sabornika koji se biraju tajnim glasovanjem u 18 izbornih okruga. Najviše, 13 sabornika dolazi iz Muftijstva sarajevskog, 10 iz Tuzlanskog, po sedam iz Bihaćkog, Banjalučkog, Goraždanskog, Mostarskog, Travničkog i Zeničkog, iz [[Islamska zajednica u Srbiji|Srbije (i Sandžaka)]] i [[Islamska zajednica u Hrvatskoj|Hrvatske]] po pet, iz [[Islamska zajednica u Republici Sloveniji|Slovenije]] tri, [[Islamska zajednica Bošnjaka u Europi|Njemačka]] i [[Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike|Sjeverne Amerike]] po dva, te po jedan iz [[Islamska zajednica Bošnjaka u Australiji|Australije]], Austrije, kao i jedan za Švicarsku i Francusku, zatim jedan za Švedsku, Norvešku, Dansku i Finsku te jedan za Benelux, Veliku Britaniju i Irsku. Sabornike bira posebno tijelo koje čine po dvojica delegata iz svakog džemata, najniže administrativne jedinice koju čini najmanje 200 vjernika. Delegate opet bira skupština džemata, odnosno svi njegovi vjernici. Nakon što se izaberu novi članovi Sabora, oni na konstituirajućoj sjednici biraju predsjednika, potpredsjednike i sekretara Sabora. Za same izbore osniva se i posebna Izborna komisija koja može odbiti nečiju kandidaturu. Pravo da bude izabran ima svaki član Islamske zajednice u BiH koji je navršio osamnaest godina koji je član najmanje tri godine prije izbora i koji izvršava svoje obveze u [[džemat]]u, a ne samo [[imam]]i.<ref>{{Citiraj web|title=Sabor Islamske zajednice|url=https://islamskazajednica.ba/clanovi-sabora/aktuelni-saziv|website=islamskazajednica.ba|publisher=islamskazajednica.ba|accessdate=25. listopada 2019.}}</ref> | ||
Kada je u pitanju izbor vrhovnog poglavara Islamske zajednice - reis-ul-ulemu, izborno tijelo broji od 350 do 400 članova, a čine ga članovi Sabora, Rijaseta, glavni imami, muftije, rukovoditelji svih ustanova Islamske zajednice, osobe koje imaju legitimitet cijele zajednice iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Sandžaka, Srbije, te dijaspore (Australija, Amerika, Europa). Bira se tajnim glasovanjem, a nakon izbora reis-ul-uleme Sabor Islamske zajednice imenuje Odbor za predaju menšure reis-ul-ulemi. Prilikom preuzimanja menšure reis-ul-ulema polaže zakletvu u [[Gazi Husrev-begova džamija|Gazi Husrev-begovoj džamiji]] u Sarajevu i službeno stupa na dužnost. Ako je za reis-ul-ulemu ponovo izabran dotadašnji reis-ul-ulema svečanost obznanjivanja njegovog novog mandata obavlja se prema propisanom protokolu bez predaje nove Menšure. Mandat reis-ul-uleme traje sedam godina i sedmogodišnje razdoblje može se produžiti za još jedan mandat.<ref>{{ | Kada je u pitanju izbor vrhovnog poglavara Islamske zajednice - reis-ul-ulemu, izborno tijelo broji od 350 do 400 članova, a čine ga članovi Sabora, Rijaseta, glavni imami, muftije, rukovoditelji svih ustanova Islamske zajednice, osobe koje imaju legitimitet cijele zajednice iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Sandžaka, Srbije, te dijaspore (Australija, Amerika, Europa). Bira se tajnim glasovanjem, a nakon izbora reis-ul-uleme Sabor Islamske zajednice imenuje Odbor za predaju menšure reis-ul-ulemi. Prilikom preuzimanja menšure reis-ul-ulema polaže zakletvu u [[Gazi Husrev-begova džamija|Gazi Husrev-begovoj džamiji]] u Sarajevu i službeno stupa na dužnost. Ako je za reis-ul-ulemu ponovo izabran dotadašnji reis-ul-ulema svečanost obznanjivanja njegovog novog mandata obavlja se prema propisanom protokolu bez predaje nove Menšure. Mandat reis-ul-uleme traje sedam godina i sedmogodišnje razdoblje može se produžiti za još jedan mandat.<ref>{{Citiraj web|title=Sabor Islamske zajednice u BiH sutra bira reisu-l-ulemu|url=https://www.faktor.ba/vijest/sabor-islamske-zajednice-u-bih-sutra-bira-reisu-l-ulemu/54734|website=faktor.ba|publisher=faktor.ba|accessdate=25. listopada 2019.}}</ref> | ||
Vijeće muftija organ je Islamske zajednice za pitanja vjere. Vijeće muftija sastoji se od svih muftija u Islamskoj zajednici kojima je dodijeljena murasela reis-ul-uleme. Članovi Vijeća muftija su reis-ul-ulema, zamjenik reis-ul-uleme i sve muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, muftije [[Islamska zajednica u Republici Sloveniji|Mešihata IZ u Sloveniji]], [[Islamska zajednica u Srbiji|Srbiji]], [[Islamska zajednica u Hrvatskoj|Hrvatskoj]], [[Islamska zajednica Bošnjaka u Zapadnoj Europi|Zapadnoj Europi]], [[Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike|Sjevernoj Americi]] i [[Islamska zajednica Bošnjaka u Australiji|Australiji]].<ref>{{ | Vijeće muftija organ je Islamske zajednice za pitanja vjere. Vijeće muftija sastoji se od svih muftija u Islamskoj zajednici kojima je dodijeljena murasela reis-ul-uleme. Članovi Vijeća muftija su reis-ul-ulema, zamjenik reis-ul-uleme i sve muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, muftije [[Islamska zajednica u Republici Sloveniji|Mešihata IZ u Sloveniji]], [[Islamska zajednica u Srbiji|Srbiji]], [[Islamska zajednica u Hrvatskoj|Hrvatskoj]], [[Islamska zajednica Bošnjaka u Zapadnoj Europi|Zapadnoj Europi]], [[Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike|Sjevernoj Americi]] i [[Islamska zajednica Bošnjaka u Australiji|Australiji]].<ref>{{Citiraj web|title=Poslovnik o ratu Vijeća muftija|url=https://www.islamskazajednica.ba/clanovi-vijeca-muftija/clanovi-vijeca-muftija|website=islamskazajednica.ba|publisher=islamskazajednica.ba|accessdate=27. listopada 2019.}}</ref> Muftija postaje član Vijeća imenovanjem za muftiju, a prestaje biti član Vijeća prestankom mandata muftije.<ref>{{Citiraj web|title=Poslovnik o ratu Vijeća muftija|url=https://www.islamskazajednica.ba/poslovnik-o-radu-vijeca-muftija|website=islamskazajednica.ba|publisher=islamskazajednica.ba|accessdate=27. listopada 2019.}}</ref> | ||
Ustavni sud Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviše je tijelo za nadzor ustavnosti u radu organa i ustanova Islamske zajednice, a njegove članove imenuje Sabor Islamske zajednice na prijedlog Rijaseta. Članovi Ustavnog suda imenuju se iz reda istaknutih poznavatelja vjerskih i društveno-pravnih znanosti koji uživaju ugled u Islamskoj zajednici. Mandat članova Ustavnog suda traje šest godina i za to vrijeme oni ne mogu biti članovi predstavničkih tijela ni izvršnih organa Islamske zajednice i šestogodišnje razdoblje može se produžiti za još jedan mandat. | Ustavni sud Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviše je tijelo za nadzor ustavnosti u radu organa i ustanova Islamske zajednice, a njegove članove imenuje Sabor Islamske zajednice na prijedlog Rijaseta. Članovi Ustavnog suda imenuju se iz reda istaknutih poznavatelja vjerskih i društveno-pravnih znanosti koji uživaju ugled u Islamskoj zajednici. Mandat članova Ustavnog suda traje šest godina i za to vrijeme oni ne mogu biti članovi predstavničkih tijela ni izvršnih organa Islamske zajednice i šestogodišnje razdoblje može se produžiti za još jedan mandat. | ||
Inačica od 30. studeni 2021. u 23:29
| Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini | |
|---|---|
| Logo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini | |
| Reis-ul-ulema | Husein ef. Kavazović |
| Osnovana | 1882. |
| Sjedište | Sarajevo |
| Jurisdikcija |  Bosna i Hercegovina HrvatskaDatoteka:Bosniak National Flag in Sandzak.svg Sandžak Datoteka:Flag of Slovenia.svg Slovenija Datoteka:Flag of Serbia.svg Srbija |
| Dijaspora | Europa Australija Sjeverna Amerika |
| Autonomna zajednica | Tarikatski centar |
| Glasilo | Islamske informativne novine - Preporod |
| Televizija | Radiotelevizija Bir |
| Broj vjernika | oko 4 milijuna |
| Službena stranica: www.islamskazajednica.ba | |
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini (IZBiH) je krovna vjerska organizacija muslimana u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sandžaku, ↓1 Sloveniji i Srbiji, ↓2 muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja i drugih muslimana koji je prihvaćaju kao svoju.
Duhovno vodstvo muslimana u Bosni i Hercegovini zove se Rijaset, a poglavar Islamske zajednice reis-ul-ulema. Trenutni reis-ul-ulema je Husein ef. Kavazović koji je na ovoj dužnosti od 2012. godine.
Sjedište Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nalazi se u Sarajevu.[1]
Povijest
Sve do dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, nije se postavljalo pitanje pravnog položaja ili organiziranja posebne ustanove koja bi se brinula o vjerskim pitanjima muslimana. Do tada se Bosna i Hercegovina nalazila u okviru Osmanskog Carstva, u kojem se organizacijsko jedinstvo muslimana ogledalo u privrženosti islamskim propisima, a to jedinstvo muslimana simbolizirano je kroz instituciju kalifa kao duhovnog stožera muslimana. Vjerske poslove u ime kalifa obavljali su dekretirane muftije, šerijatski suci, muderisi i imami. U Osmanskom razdoblju vjerski stalež smatran je dijelom državne administracije kojem su bili povjereni različiti poslovi u upravi, lokalnoj administraciji i vjerskim poslovima. Pravosudne poslove i suđenje obavljali su šerijatski suci koji su bile dio vladajućeg aparata i plaćala ih je država. Također, imamsko-hatibski poslovi, osobito džuma-namazi, zatim obrazovni sustav, kao što su vjerske škole (medrese), bili su dio brige državne uprave.
Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovnu stoljećima ustaljeni oblici organiziranja vjerskih poslova se raspadaju, a islam više nije državna religija koju država pomaže kao što je to bio slučaj u vrijeme osmanske uprave. Također, ulema i vjerski kadar gubi ulogu i značaj koji je nekada imao u državi i suočava se s novim do tada nepoznatim pitanjima i problemima. Austro-Ugarska sustavno nastoji potpuno odvojiti muslimane u Bosni i Hercegovini od Istanbula kao njihove duhovne matice.[2]
Imenovanje reis-ul-uleme
U početnom razdoblju šejh-ul-islam u Istanbulu, kao vrhovni vjerski autoritet u Osmanskom Carstvu, odbijao je dati svoju suglasnost za uspostavu samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koja će na sebe preuzeti svu odgovornost za organizaciju vjerskog života, osnivanje potrebnih organa i ustanova, postavljanje i izbor čelnih ljudi, vjerskih službenika i svih ostalih poslova. Međutim, 1882. godine šejh-ul-islam imenovao je sarajevskog muftiju Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i ujedno ga je ovlastio da može imenovati niže vjerske službenike i šerijatske suce. Uslijed ovoga Austro-Ugarska je carskim dekretom od 17. listopada 1882. godine postavila Mustafu Hilmi ef. Hadžiomerovića za bosanskog muftiju i proglasila ga prvim reis-ul-ulemom u Bosni i Hercegovini i ova godina se uzima godinom utemeljenja samostalne Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Istodobno su imenovana i četverica članova Ulema-medžlisa (današnji Rijaset), kao vrhovnog tijela za vjerska pitanja, a također je utemeljena Zemaljska vakufska komisija koja je bila zadužena za vakufske i mearifske poslove muslimana u Bosni i Hercegovini.[3]
Izdavanjem menšure reis-ul-ulemi Hilmi ef. Hadžiomeroviću s ovlastima vrhovnog bosanskog muftije smatra se prenošenjem stvarnog legitimiteta i ovlasti o pitanjima cjelokupne organizacije vjerskih pitanja i poslova na bosanskog reis-ul-ulemu koje je proveo šejh-ul-islam u Istanbulu kao vrhovni vjerski autoritet kojim je nastavljen duhovni kontinuitet uređivanja vjerskih poslova reis-ul-uleme i izabranih predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Menšura je ovlaštenje reis-ul-ulemi za vršenje vjerskih poslova i pravo da daje ovlaštenja drugim osobama. Do 1930. menšure su izdavane u Istanbulu, a od 1930. godine menšure, na temelju Ustava Islamske zajednice, izdaju se u Bosni i Hercegovini.[4]
Autonomija
Muslimanima u Bosni i Hercegovini posebno je smetalo miješanje Austrije u njihove vjerske poslove uslijed čega je došlo do utemeljenja Pokreta za vjersku i prosvjetnu autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini na čelu s mostarskim muftijom Fehmi ef. Džabićem. Ovaj pokret je tražio autonomiju i samostalnost bosanskih muslimana u organiziranju svojih vjerskih poslova i u upravljanju vakufskim dobrima i islamskim obrazovanju. Pokret koji je nastao u mjesecu svibnju 1899. godine predstavljao je prvi organizirani pokret muslimana i borbu za svoja kulturna i politička prava i vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju koji je nakon desetogodišnje borbe okončan 15. travnja 1909. donošenjem Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarskim izdavanjem ovog štatuta prihvaćena je većina zahtjeva muslimana i konačno priznata autonomija uređivanja i organizacije islamskih pitanja i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini.
Po autonomnom statutu sredinom 1910. inauguriran je treći po redu, a prvi birani reis-ul-ulema hfz. Sulejman ef. Šarac. No, njega je Zemaljska vlada već 1912. godine prisilila na ostavku, pa je jednoglasnom odlukom Hodžinske kurije za novog reis-ul-ulemu izabran mesnevihân Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević, čiji je izbor carskim dekretom potvrđen 27. listopada 1913. godine. On je bio i posljednji reis koji je izabran na temelju autonomnog statuta i prvi reis-ul-ulema u Kraljevini Jugoslaviji.[5]
U Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca u području vjerskog života nastavljeno je organizacijsko sređivanje i prilagođavanje novim prilikama. Postojali su brojni problemi posebno u vjerskoprosvjetnom i imovinskovakufskom području. Bio je veliki broj medresa i mekteba čiji su nastavni programi i metode predavanja bili zastarjeli. Islamska zajednica postala je jedinstvena i jedina vjerska organizacija muslimana u tadašnjoj jugoslavenskoj državi, pred kojom su bila postavljena mnoga pitanja i problemi koje je trebalo hitno riješiti. U vezi s tim vršene su mnoge reorganizacije i reforme u osnovnim i srednjim vjerskim školama i mektebima. U posebno teškom položaju Islamska zajednica našla se nakon ukidanja Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufskomearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. Jugoslavenski je režim 1930. godine ukinuo vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana u Bosni i Hercegovini. Reis-ul-ulema Čaušević snažno se suprotstavljao ukidanju autonomije i prebacivanju sjedišta Rijaseta iz Sarajeva u Beograd i u znak prosvjeda podnio je ostavku. Za novog reis-ul-ulemu kraljevskim je ukazom 1930. godine imenovan muftija hfz. Ibrahim ef. Maglajlić. U vrijeme postavljanja Ibrahima ef. Maglajlića za reis-ul-ulemu bila je već ukinut ured šejh-ul-islama u Istanbulu i institucija kalifa, tijekom reforma koje je 1924. godine proveo Mustafa Kemal Atatürk u Turskoj, uslijed čega je po prvi put menšuru novoizabranom reis-ul-ulemi dodijelilo posebno domaće tijelo. Menšuru su mu predali članovi Ulema-medžlisa iz Sarajeva i Skoplja. Sjedište Vrhovnog islamskog starješinstva i sjedište reis-ul-uleme po prvi put je izmješteno iz Sarajeva i prebačeno u Beograd. Menšura je predana u Bajrakli džamiji u Beogradu uz nazočnost kralja.[6]
Raspadom Šestosiječanske diktature Jugoslavenska muslimanska organizacija na čelu s Mehmedom Spahom 1935. godine kao uvjet ulaska u Stojadinovićevu koalicijsku vladu tražila je reviziju zakonodavstva Islamske zajednice i vraćanje sjedišta reis-ul-uleme iz Beograda u Sarajevo. Reis-ul-ulema Maglajlić je umirovljen 1936. godine, do donošenja novog Ustava Islamske zajednice vrhovni vjerski poslovi povjereni su Naibskom vijeću s profesorom Salihom Safvetom ef. Bašićem na čelu.
Ustavom iz 1936. ukinuta su muftijstva, zatim dvojstvo u organizaciji Islamske zajednice, s dva ulema-medžlisa i dva vakufsko-mearifska vijeća i dvije vakufske direkcije. Umjesto toga, Ustav je propisao utemeljenje jednog Ulema-medžlisa neposredno uz reis-ul-ulemu i jedinstvene Direkcije vakufa za cijelu državu, te je općenito ojačao ulogu laičkog čimbenika u upravi i poslovima Islamske zajednice. Tijekom 1937. održani su izbori za Vakufski sabor i članove Izbornog tijela za izbor reis-ul-uleme. Ovo se izborno tijelo sastalo 20. travnja 1937. i prema Ustavu izabralo trojicu kandidata za reis-ul-ulemu: Fehima ef. Spahu, predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu, Ahmeda ef. Bureka, muderisa Gazi Husrev-begove medrese, i Muhammeda ef. Tufu, profesora Više islamske šerijatsko-teološke škole. Na osnovi ovog prijedloga, kraljevski su namjesnici ukazom od 26. travnja 1938. imenovali Fehima ef. Spahu za reis-ul-ulemu Kraljevine Jugoslavije. Dužnost reis-ul-uleme Fehim ef. Spaho primio je 6. svibnja od prvog naiba Saliha Safveta ef. Bašića, a svečano ustoličenje i predaja menšure obavljeni su u Carevoj džamiji u Sarajevu 9. lipnja 1938. godine. Samo četiri godine kasnije Spaho umire, a većina se u Islamskoj zajednici odlučno oduprire svakovrsnim pritiscima da se u složenim ratnim uvjetima bira novi reis-ul-ulema. U tim prilikama poslovi Islamske zajednice ponovo su povjereni Salihu Safvetu ef. Bašiću kao vršitelju dužnosti reis-ul-uleme.[7]
Nakon Drugog svjetskog rata Islamska zajednica je bila kadrovski potpuno uništena. Njeni službenici u ratu su nastradali ili nestali, ili pak poslije rata pozatvarani ili prešli u sigurnije državne službe. Vakufska imovina beskrupulozno je nacionalizirana, mektebi i medrese zatvoreni. Ostala je raditi jedino Gazi Husrev-begova medresa. U rujnu 1947. godine, nakon donošenja novog Ustava, izabran je na mjesto reis-ul-uleme Ibrahim ef. Fejić.[8]
Islamsku zajednicu u SFR Jugoslaviji su sačinjavale četiri jedinice, tzv. Saborska područja. To su: područja Sabora Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije sa sjedištem u Sarajevu, Sabor Islamske zajednice za Srbiju sa pokrajinama: Kosovom i Vojvodinom, sa sjedištem u Prištini, Sabor Islamske zajednice za Sjevernu Makedoniju, sa sjedištem u Skoplju i Sabor Islamske zajednice za Crnu Goru, sa sjedištem u Podgorici. Ustavom Islamske zajednice u SFR Jugoslaviji, koji je usvojio Vrhovni Sabor 1990. godine u Sarajevu, pored saborsko-mešihatskih područja u Sarajevu, Prištini, Skoplju i Podgorici osnovan je novi Sabor, odnosno Mešihat u Zagrebu, za područje Hrvatske i Slovenije. Po odredbama tog Ustava, Mešihatima je vraćena data veća samostalnost, a nadležnost izbora predsjednika Mešihata prenešena je na republičke Sabore. Ovim Ustavom su preinačeni nazivi izvršnih organa Sabora: umjesto Vrhovnog islamskog starješinstva - Rijaset, a po republikama – Mešihati Islamske zajednice.[9]
Islamska zajednica je pored raznih pritisaka i nepovoljnih uvjeta za rad pod komunističkom vlašću uspjela konsolidirati svoje redove, osigurati nastavak svoga rada, otvoriti Fakultet islamskih znanosti u Sarajevu, pokrenuti više časopisa i listova, prevesti relevantnu islamsku literaturu na hrvatski jezik, te odškolovati kvalitetan kadar.
Obnova
Raspadanjem SFR Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu došlo je do paralizacije rada Islamske zajednice, koja je predstavljala jedinstvenu vjersku organizaciju muslimana u Jugoslaviji. Nametnulo se pitanje reorganizacije Islamske zajednice u Jugoslaviji, a uslijed proglašavanja neovisnosti bivših jugoslavenskih republika išlo se ka osnivanju novih islamskih zajednica, čime su uslijedile veoma korjenite unutrašnje promjene u dotadašnjem ustrojstvu Islamske zajednice u Jugoslaviji koje su, uglavnom, bile nametnute agresijom na Bosnu i Hercegovini. U takvim prilikama 28. travnja 1993. godine održana je sjednica Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Sarajevu na kojoj je donešena Ustavna odluka kao privremeni ustavnopravni dokument kojim se uspostavlja kontinuitet i prekinuta autonomija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i kojom se definira i uređuje njena nova organizacija i djelovanje. U skladu s Ustavnom odlukom na ovom zasjedanju izabran je za vršioca dužnosti reis-ul-uleme Mustafa ef. Cerić. Ovom je odlukom izvan snage stavljen jugoslavenski zakon o Islamskoj zajednici iz 1930. i vraćena njena autonomnost koja je temeljena na Štatutu iz 1909. godine.[10][11]
Organizacija
Na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je reis-ul-ulema. Najviši organi Islamske zajednice su: Sabor, Ustavni sud, Reis-ul-ulema, Vijeće muftija i Rijaset.
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviši je izvršni organ za vjerske, obrazovne, ekonomske, financijske, pravne, administrativne i druge poslove Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Rijaset se organizira kroz uprave kao stručne, administrativno-upravne cjeline na čijem čelu se nalaze direktori uprava i druge organizacijske jedinice na čijem se čelu nalaze rukovoditelji organizacijskih jedinica. Reis-ul-ulema je predsjednik Rijaseta.[12]
Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviše je predstavničko tijelo Islamske zajednice. Sabor ima 87 sabornika koji se biraju tajnim glasovanjem u 18 izbornih okruga. Najviše, 13 sabornika dolazi iz Muftijstva sarajevskog, 10 iz Tuzlanskog, po sedam iz Bihaćkog, Banjalučkog, Goraždanskog, Mostarskog, Travničkog i Zeničkog, iz Srbije (i Sandžaka) i Hrvatske po pet, iz Slovenije tri, Njemačka i Sjeverne Amerike po dva, te po jedan iz Australije, Austrije, kao i jedan za Švicarsku i Francusku, zatim jedan za Švedsku, Norvešku, Dansku i Finsku te jedan za Benelux, Veliku Britaniju i Irsku. Sabornike bira posebno tijelo koje čine po dvojica delegata iz svakog džemata, najniže administrativne jedinice koju čini najmanje 200 vjernika. Delegate opet bira skupština džemata, odnosno svi njegovi vjernici. Nakon što se izaberu novi članovi Sabora, oni na konstituirajućoj sjednici biraju predsjednika, potpredsjednike i sekretara Sabora. Za same izbore osniva se i posebna Izborna komisija koja može odbiti nečiju kandidaturu. Pravo da bude izabran ima svaki član Islamske zajednice u BiH koji je navršio osamnaest godina koji je član najmanje tri godine prije izbora i koji izvršava svoje obveze u džematu, a ne samo imami.[13]
Kada je u pitanju izbor vrhovnog poglavara Islamske zajednice - reis-ul-ulemu, izborno tijelo broji od 350 do 400 članova, a čine ga članovi Sabora, Rijaseta, glavni imami, muftije, rukovoditelji svih ustanova Islamske zajednice, osobe koje imaju legitimitet cijele zajednice iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Sandžaka, Srbije, te dijaspore (Australija, Amerika, Europa). Bira se tajnim glasovanjem, a nakon izbora reis-ul-uleme Sabor Islamske zajednice imenuje Odbor za predaju menšure reis-ul-ulemi. Prilikom preuzimanja menšure reis-ul-ulema polaže zakletvu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu i službeno stupa na dužnost. Ako je za reis-ul-ulemu ponovo izabran dotadašnji reis-ul-ulema svečanost obznanjivanja njegovog novog mandata obavlja se prema propisanom protokolu bez predaje nove Menšure. Mandat reis-ul-uleme traje sedam godina i sedmogodišnje razdoblje može se produžiti za još jedan mandat.[14]
Vijeće muftija organ je Islamske zajednice za pitanja vjere. Vijeće muftija sastoji se od svih muftija u Islamskoj zajednici kojima je dodijeljena murasela reis-ul-uleme. Članovi Vijeća muftija su reis-ul-ulema, zamjenik reis-ul-uleme i sve muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, muftije Mešihata IZ u Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj, Zapadnoj Europi, Sjevernoj Americi i Australiji.[15] Muftija postaje član Vijeća imenovanjem za muftiju, a prestaje biti član Vijeća prestankom mandata muftije.[16]
Ustavni sud Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najviše je tijelo za nadzor ustavnosti u radu organa i ustanova Islamske zajednice, a njegove članove imenuje Sabor Islamske zajednice na prijedlog Rijaseta. Članovi Ustavnog suda imenuju se iz reda istaknutih poznavatelja vjerskih i društveno-pravnih znanosti koji uživaju ugled u Islamskoj zajednici. Mandat članova Ustavnog suda traje šest godina i za to vrijeme oni ne mogu biti članovi predstavničkih tijela ni izvršnih organa Islamske zajednice i šestogodišnje razdoblje može se produžiti za još jedan mandat.
Islamska zajednica podijeljena je na muftijstva. Svako od njih ima svoga muftiju, koji upravlja na tom području. U zemljama izvan Bosne i Hercegovine nalaze se i mešihati koji predstavljaju vjerske i administrativno-upravne organe za područja koja pokrivaju. Muftijstva/mešihati dijele se na medžlise i džemate kao najmanje organizacijske odbore Islamske zajednice. Medžlis je osnovna organizacijska jedinica Islamske zajednice i obuhvaća pripadnike Islamske zajednice određenog područja koji čine povezanu cjelinu. O funkcioniranju medžlisa brine Izvršni odbor medžlisa na čijem su čelu predsjednik medžlisa i glavni imam. Džemat je manji skup muslimana određenog područja, okupljenih radi obavljanja molitve i vršenja vjerskih dužnosti, kao i radi neposrednog ostvarivanja prava i dužnosti. Džemat je niža organizacijska jedinica u okviru medžlisa. U okvirima medžlisa i džemata djeluje i mekteb.
Reis-ul-uleme
.jpg){kind=link}
| # | Ime i prezime | Mandat započeo | Mandat završio | Napomena |
|---|---|---|---|---|
| 1. | Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović | 1882. | 1893. | |
| 2. | Mehmed Teufik ef. Azabagić | 1893. | 1909. | |
| - | Ahmed Munib ef. Korkut | 1909. | 1910. | Vršitelj dužnosti |
| 3. | hfz. Sulejman ef. Šarac | 1910. | 1912. | |
| - | hfz. Mehmed Teufik ef. Okić | 1912. | 1914. | |
| 4. | Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević | 1914. | 1930. | |
| 5. | hfz. Ibrahim ef. Maglajlić | 1930. | 1936. | |
| - | Salih Safvet ef. Bašić | 1936. | 1938. | Vršitelj dužnosti |
| 6. | Fehim ef. Spaho | 1938. | 1942. | |
| - | Salih Safvet ef. Bašić | 1942. | 1947. | Vršitelj dužnosti |
| 7. | Ibrahim ef. Fejić | 1947. | 1957. | |
| 8. | Sulejman ef. Kemura | 1957. | 1975. | |
| 9. | Naim ef. Hadžiabdić | 1975. | 1987. | |
| 10. | hfz. Husein ef. Mujić | 1987. | 1989. | |
| 11. | Jakub ef. Selimoski | 1990. | 1993. | |
| - | Mustafa ef. Cerić | 1993. | 1998. | vršitelj dužnosti |
| 12. | Mustafa ef. Cerić | 1998. | 2012. | |
| 13. | Husein ef. Kavazović | 2012. | Trenutačno | |
Muftijstva/ Mešihati
Ustanove
Ustanove koji djeluje u sklopu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini su:
Medrese
- Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, osnovana 1537.
- Behram-begova medresa u Tuzli, osnovana 1626.
- Karađoz-begova medresa u Mostaru, osnovana 1557.
- Elči Ibrahim-pašina medresa, u Travniku, osnovana 1706.
- Medresa Reis Džemaluddin ef. Čaušević u Cazinu, osnovana 1867.
- Medresa "Osman ef. Redžović" u Čajnom gradu, Visoko, osnovana 1992.
- Medresa Reis Ibrahim ef. Maglajlić u Banjoj Luci, obnovljena 2020.
Fakulteti
- Fakultet islamskih znanosti u Sarajevu , osnovan 1977.
- Islamski pedagoški fakultet u Zenici, osnovan 1993.
- Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, osnovan 1995.
Medija centar
- Islamske informativne novine - Preporod, osnovane u Sarajevu 1970.
- Muslimanska informativna novinska agencija - MINA, osnovana u Sarajevu
- Radiotelevizija Bir, osnovan u Sarajevu 2008.
- Preporod info, osnovan u Sarajevu osnovan 2019.
Organizacije
- Udruga ilmijje, osnovana 1912.
Druge ustanove
- Gazi Husrev-begova knjižnica, osnovana u Sarajevu 1537.
- Vakufska direkcija, osnovana 1883.
- Nakladnička kuća El-Kalem, osnovana u Sarajevu 1973.
- Agencija za certificiranje halal kvalitete, osnovana u Tuzli 2005.
- Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, osnovan u Sarajevu 2008.
Također, na području mešihata Islamske zajednice, nalaze se ustanove za područje tih mešihata.
Logoi
-
IZBiH (1993.-2015.)
-
IZBiH (2015.-)
Bilješke
↓1 Sandžak je zemljopisno područje administrativno podjeljeno između Srbije i Crne Gore. Godine 1993. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je na tom području osnovala Mešihat Islamske zajednice u Sandžaku, da bi 2007. ovaj mešihat prerastao u Mešihat Islamske zajednice u Srbiji pokrivajući na taj način područje cijele Srbije, a preko Sandžačkog muftiluka ista organizacija je nastavila djelovanje i u crnogorskom dijelu Sandžaka, ostvarajući tako vezu i sa sandžačkim muslimanima u Srbiji ali i Crnoj Gori. Isto tako, paralelno sa ovim organizacijom, na području Crne Gore djeluje i Islamska zajednica u Crnoj Gori, sa sjedištem u Podgorici, koja je do 2006. bila sastavni dio Mešihata Islamske zajednice u Sandžaku.
↓2 Na području Srbije paralalelno sa Islamskom zajednicom u Srbiji djeluje i Islamska zajednice Srbije (osnovana 2007.), sa sjedištem u Beogradu, koju Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini do danas ne priznaje.
Izvori
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web
- ↑ Predložak:Citiraj web