Razlika između inačica stranice »Inocent III.«

Inocent III.; Innocentius III
	;
Pravo ime	Lotario de' Conti di Segni
Početak pontifikata	8. siječnja 1198.
Kraj pontifikata	16. srpnja 1216..
Prethodnik	Celestin III.; (1191. – 1198.)
Nasljednik	Honorije III.; (1216. – 1227.)
Rođen	1160./1161.; Gavignano, Italija
Umro	16. srpnja 1216.; Perugia, Italija
	Papinski grb;
	Ostali pape imena Inocent
	Portal o kršćanstvu

Inačica od 06:58, 18. studenoga 2021.

Inocent III. (22. veljače 1161. – 16. srpnja 1216.), papa od 8. siječnja 1198. do smrti. U njegovo vrijeme Crkva je bila na vrhuncu moći.

Životopis

Rodio se kao Lotario de' Conti di Segni u Gaviganu, 1160. ili 1161. godine.^[1] Za papu je izabrana kada je imao 37. godina.^[2] Godine 1198. pozvao je vojsku na Četvrti križarski pohod u Svetu zemlju, koji je rezultirao osvajanjem Carigrada. Na svome putu križari su zauzeli Zadar kao protuuslugu Mlečanima za prijevoz vojnika i opreme. Napad na kršćanski grad osudio je Inocent III., pokretač križarskog rata, koji je Mlečane kaznio izopćenjem.^[3] Također je sazvao i Četvrti lateranski sabor. Za vrijeme svog pontifikata reformirao je kuriju,^[4] potvrdio redove franjevaca, hmilijata, dominikanaca i ojačao crkvenu državu. Osnovao veliku bolnicu S. Spirito u Rimu.^[5] U skladu s idejom o papinskoj vrhovnoj vlasti nad kršćanskim narodima Zapada, upleo se u spor o njemačkom carskom nasljedstvu. Za vrijeme Kulina bana Bosna postaje veliko središte hereze na Balkanu. Papa Inocent III. pisao je povodom toga ugarskom kralju Emeriku:

„Doznali smo da je nedavno splitski nadbiskup protjerao iz Splita i Trogira veći broj heretika, a da je plemeniti muž Kulin ban bosanski dao onim grješnicima ne samo sigurno sklonište, nego i javnu pomoć i izložio njihovoj zloći svoju zemlju i sebe samoga, pa ih je častio kao katolike, čak i više nego katolike, nazivajući ih kršćanima.^[6]”

Papa Inocent III. zatim šalje svog legata Ivana de Kazamarisa Kulinu banu u Bosnu. Na Bilinu polju, Kulin ban i okupljeni narod javno i svečano su osvjedočili svoju pripadnost katoličkoj vjeri. Pokopan je u katedrali u Perugi,^[2] gdje je njegovo tijelo ostalo sve dok ga papa Lav XIII. nije prebacio u Lateransku baziliku u prosincu 1891. godine.

Izvori

↑ "Home". New Advent. http://www.newadvent.org Pristupljeno 13. veljače 2015.
↑ ^2,0 ^2,1 "Catholic Encyclopedia: Pope Innocent III". Newadvent.org. 1. listopada 1910.. http://www.newadvent.org/cathen/08013a.htm Pristupljeno 13. veljače 2015.
↑ G. Orthali, G. Cracco, G. Cozzi, M. Knapton, Povijest Venecije, sv. I., Antibarbarus, Zagreb, 2007., str. 156
↑ http://www.academia.edu/9235173/Inocent_III._-_u%C4%8Denik_kardinal_papa_Kristov_namjesnik
↑ http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27500
↑ http://povijest.net/v5/zivotpis/bih-zivotopisi/2009/kulin-ban/

[1] "Home". New Advent. http://www.newadvent.org Pristupljeno 13. veljače 2015.

[newadvent1-2] 2,0 ^2,1 "Catholic Encyclopedia: Pope Innocent III". Newadvent.org. 1. listopada 1910.. http://www.newadvent.org/cathen/08013a.htm Pristupljeno 13. veljače 2015.

[3] G. Orthali, G. Cracco, G. Cozzi, M. Knapton, Povijest Venecije, sv. I., Antibarbarus, Zagreb, 2007., str. 156

[4] ttp://www.academia.edu/9235173/Inocent_III._-_u%C4%8Denik_kardinal_papa_Kristov_namjesnik

[5] ttp://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27500

[6] ttp://povijest.net/v5/zivotpis/bih-zivotopisi/2009/kulin-ban/

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

@@ Redak 20: / Redak 20: @@
 == Životopis ==
-Rodio se kao Lotario de' Conti di Segni u [[Gavigan]]u, [[1160.]] ili [[1161.]] godine.<ref>{{cite web|url=http://www.newadvent.org |title=Home |publisher=New Advent |date= |accessdate=2015-02-13}}</ref> Za papu je izabrana kada je imao 37. godina.<ref name="newadvent1"/> Godine [[1198.]] pozvao je vojsku na [[Četvrti križarski rat|Četvrti križarski pohod]] u [[Sveta zemlja|Svetu zemlju]], koji je rezultirao osvajanjem [[Carigrad]]a. Na svome putu križari su zauzeli [[Zadar]] kao protuuslugu [[Mletačka Republika|Mlečanima]] za prijevoz vojnika i opreme. Napad na kršćanski grad osudio je Inocent III., pokretač križarskog rata, koji je Mlečane kaznio [[izopćenje]]m.<ref>G. Orthali, G. Cracco, G. Cozzi, M. Knapton, ''Povijest Venecije'', sv. I., Antibarbarus, Zagreb, 2007., str. 156</ref> Također je sazvao i [[Četvrti lateranski sabor]]. Za vrijeme svog pontifikata reformirao je [[kurija|kuriju]],<ref>http://www.academia.edu/9235173/Inocent_III._-_u%C4%8Denik_kardinal_papa_Kristov_namjesnik</ref> potvrdio redove franjevaca, hmilijata, dominikanaca i ojačao crkvenu državu. Osnovao veliku bolnicu S. Spirito u Rimu.<ref>http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27500</ref> U skladu s idejom o papinskoj vrhovnoj vlasti nad kršćanskim narodima Zapada, upleo se u spor o njemačkom carskom nasljedstvu. Za vrijeme Kulina bana [[Bosna]] postaje veliko središte hereze na Balkanu. Papa Inocent III. pisao je povodom toga ugarskom kralju Emeriku: {{Citat|Doznali smo da je nedavno splitski nadbiskup protjerao iz Splita i Trogira veći broj heretika, a da je plemeniti muž Kulin ban bosanski dao onim grješnicima ne samo sigurno sklonište, nego i javnu pomoć i izložio njihovoj zloći svoju zemlju i sebe samoga, pa ih je častio kao katolike, čak i više nego katolike, nazivajući ih kršćanima.<ref>http://povijest.net/v5/zivotpis/bih-zivotopisi/2009/kulin-ban/</ref>}} Papa Inocent III. zatim šalje svog legata Ivana de Kazamarisa Kulinu banu u Bosnu. Na Bilinu polju, Kulin ban i okupljeni narod javno i svečano su osvjedočili svoju pripadnost katoličkoj vjeri. Pokopan je u katedrali u Perugi,<ref name="newadvent1">{{cite web|url=http://www.newadvent.org/cathen/08013a.htm |title=Catholic Encyclopedia: Pope Innocent III |publisher=Newadvent.org |date=1910-10-01 |accessdate=2015-02-13}}</ref> gdje je njegovo tijelo ostalo sve dok ga papa [[Lav XIII.]] nije prebacio u Lateransku baziliku u [[prosinac|prosincu]] 1891. godine.
+Rodio se kao Lotario de' Conti di Segni u [[Gavigan]]u, [[1160.]] ili [[1161.]] godine.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.newadvent.org |title=Home |publisher=New Advent |date= |accessdate=2015-02-13}}</ref> Za papu je izabrana kada je imao 37. godina.<ref name="newadvent1"/> Godine [[1198.]] pozvao je vojsku na [[Četvrti križarski rat|Četvrti križarski pohod]] u [[Sveta zemlja|Svetu zemlju]], koji je rezultirao osvajanjem [[Carigrad]]a. Na svome putu križari su zauzeli [[Zadar]] kao protuuslugu [[Mletačka Republika|Mlečanima]] za prijevoz vojnika i opreme. Napad na kršćanski grad osudio je Inocent III., pokretač križarskog rata, koji je Mlečane kaznio [[izopćenje]]m.<ref>G. Orthali, G. Cracco, G. Cozzi, M. Knapton, ''Povijest Venecije'', sv. I., Antibarbarus, Zagreb, 2007., str. 156</ref> Također je sazvao i [[Četvrti lateranski sabor]]. Za vrijeme svog pontifikata reformirao je [[kurija|kuriju]],<ref>http://www.academia.edu/9235173/Inocent_III._-_u%C4%8Denik_kardinal_papa_Kristov_namjesnik</ref> potvrdio redove franjevaca, hmilijata, dominikanaca i ojačao crkvenu državu. Osnovao veliku bolnicu S. Spirito u Rimu.<ref>http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27500</ref> U skladu s idejom o papinskoj vrhovnoj vlasti nad kršćanskim narodima Zapada, upleo se u spor o njemačkom carskom nasljedstvu. Za vrijeme Kulina bana [[Bosna]] postaje veliko središte hereze na Balkanu. Papa Inocent III. pisao je povodom toga ugarskom kralju Emeriku: {{Citat|Doznali smo da je nedavno splitski nadbiskup protjerao iz Splita i Trogira veći broj heretika, a da je plemeniti muž Kulin ban bosanski dao onim grješnicima ne samo sigurno sklonište, nego i javnu pomoć i izložio njihovoj zloći svoju zemlju i sebe samoga, pa ih je častio kao katolike, čak i više nego katolike, nazivajući ih kršćanima.<ref>http://povijest.net/v5/zivotpis/bih-zivotopisi/2009/kulin-ban/</ref>}} Papa Inocent III. zatim šalje svog legata Ivana de Kazamarisa Kulinu banu u Bosnu. Na Bilinu polju, Kulin ban i okupljeni narod javno i svečano su osvjedočili svoju pripadnost katoličkoj vjeri. Pokopan je u katedrali u Perugi,<ref name="newadvent1">{{Citiranje weba|url=http://www.newadvent.org/cathen/08013a.htm |title=Catholic Encyclopedia: Pope Innocent III |publisher=Newadvent.org |date=1910-10-01 |accessdate=2015-02-13}}</ref> gdje je njegovo tijelo ostalo sve dok ga papa [[Lav XIII.]] nije prebacio u Lateransku baziliku u [[prosinac|prosincu]] 1891. godine.
 ==Izvori==