Razlika između inačica stranice »Rafael Moneo«

Trenutačna izmjena od 04:31, 3. studenoga 2021.

PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

José Rafael Moneo Vallés (Tudela, Navara, 9. svibnja 1937.) je španjolski arhitekt i teoretičar arhitekture koji je kao eklektičar uspio ostvariti mnoge konceptualne ideje jasnih formi, funkcija, klimatskih odlika i sl., i premda su sve njegove zgrade jedinstvene, jasno su prepoznatljive kao dio njegove palete^[1]; dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu (1996.), poznat i kao jedan od istaknutih autora postmoderne arhitekture.

Muzej rimske umjetnosti u Meridi (1986.)

Životopis

Kursall u San Sebastiánu (1988.)

Rafael Moneo je rođen u Tudeli (Navara, Španjolska) i studirao je na Visokoj školi arhitekture u Madridu (Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Madrid, ETSAM) te na Tehničkom sveučilištu u Madridu (Universidad Politécnica de Madrid, UPM) na kojoj je diplomirao arhitekturu 1961. godine. Od 1958.-61. god. radio je u madridskom uredu arhitekta Francisca Javiera Saenza de Oiza. Godine 1963. dobio je dvogodišnju stipendiju za postdiplomski studij španjolske akademije u Rimu, koja je imala veliki utjecaj na njegov kasniji rad. Nakon povratka u Španjolsku 1965. god., učio je za izvanrednog profesora na ETSAM-u u Madridu (1966.-70.). God. 1972. je postao profesor Elemenata kompozicije na na Visokoj školi arhitekture u Barceloni (Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Barcelona, ETSAB), za što se preselio u Barcelonu. Predavao je arhitekturu na raznim mjestima diljem svijeta, a od 1985.-1990. je bio predsjednik Harvardske postdiplomske škole dizajna, gdje je zamijenio slavnog profesora arhitekture, Josepa Lluísa Serta^[2]. Postao je i akademskim numerarijem likovne akademije Academia de Bellas Artes de San Fernando u Madridu u svibnju 1997. god.

Prestižnu Pritzkerovu nagradu je osvojio 1996. god. zbog svojih „paraelnih stremljenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti” u arhitekturi</ref name PP>.

Željeznički kolodvor Atocha u Madridu (1982.)

Djela

U Španjolskoj je dizajnirao brojne građevine uključujući obnovu palače Villahermosa (Thyssen-Bornemisza) u Madridu, Nacionalnog muzeja rimske umjetnosti u Meridi, proširenje madridskog željezničkog kolodvora Atocha, Tvornica Diestre u Zaragozi, Zakladu Pilar i Joan Miró u Mallorci i sjedište Bankintera u Madridu, te Gradske vijećnice u Logroñu i Murciji^[3]. Njegovi najnoviji radovi su proširenje muzeja Prado i proširenje Banke Španjolske (Banco de España), gotovo potpuno mimetičkim reproduciranjem postojećih zgrada.

Proširenje muzeja Prado u Madridu (2007.)

Nova knjižnica Sveučilišta Deusto, Bilbao (2009.)

Neke od istaknutih djela Monea u inozemstvu su Katedrala Gospe od Anđela u Los Angelesu, Umjetnički muzej Davis Sveučilišta Wellesley u Massachusettsu i zgrada Audrey Jones Beck (proširenje Muzeja umjetnosti) u Houstonu. Moneo je također dizajnirao i Chace centar, novu zgradu Rhode Island škole dizajna^[4]. Moneov najnoviji rad u SAD-u je Sjeverozapadna kutna zgrada (bivši Međuresorna zgrada znanosti) na Sveučilištu Columbia u New Yorku, koja je otvorena u prosincu 2010. god.