Entre-Sambre-et-Meuse: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '{{fr}}' u '{{fra oznaka}}'
 
Redak 18: Redak 18:
[[Datoteka:Acoz_Fo3JPG.jpg|mini|lijevo|<center>Plotun u dvorištu dvorca [[Acoz]] 2007. god.]]
[[Datoteka:Acoz_Fo3JPG.jpg|mini|lijevo|<center>Plotun u dvorištu dvorca [[Acoz]] 2007. god.]]
[[Slika:Morialm%C3%A9_JPG03.jpg|mini|<center>Sapeurs („vatreni”) i zouaves u Morialméu 2006. god.]]
[[Slika:Morialm%C3%A9_JPG03.jpg|mini|<center>Sapeurs („vatreni”) i zouaves u Morialméu 2006. god.]]
Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse su glavna komponenta kulturnog identiteta ove regije, u kojoj 15 seoskih crkava organizira koračnice u čast sveca kojem je crkva posvećena i u njima sudjeluje cijelo selo<ref>Patrick Lemaire, ''[http://www.lavenir.net/article/detail.aspx?articleid=DMF20121205_00240949 Quinze marches de l’Entre-Sambre-et-Meuse admises au patrimoine culturel immatériel de l’Unesco]'', L'Avenir, 5. prosinca 2002. {{fr}} Preuzeto 22. prosinca 2012.</ref>. Povorke se sastoje od nekoliko skupina, organiziranih na temelju rodova vojske i svaka se sastoji od desetaka, pa i stotina „vojnika”. Sudionici nose vojne odore i tvore jednu ili više skupina koje prate vjersku procesiju. Odbor i/ili zakonska tijela upravljaju svakom skupinom, organiziraju tečaj marša i osiguravaju ispravne formacije. Djeca marširaju zajedno sa svojim roditeljima u „mladoj gardi” ili drugoj skupini. Prijenos tradicije je usmen, često unutar kruga obitelji, ali i tijekom okupljanja, sastanaka, banketa ili balova neophodnih za organizaciju koračnice. Dinastije trubača i bubnjara su nastale prenoseći svoje znanje, pjesme i glazbu novim glazbenicima. Isto tako, proizvođači-obrtnici bubnjeva i truba, te na desetine dizajnera odora, prenose svoju umješnost u rekonstrukciji i stvaranju instrumenata, nošnji, zastava i ostalog pribora.  
Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse su glavna komponenta kulturnog identiteta ove regije, u kojoj 15 seoskih crkava organizira koračnice u čast sveca kojem je crkva posvećena i u njima sudjeluje cijelo selo<ref>Patrick Lemaire, ''[http://www.lavenir.net/article/detail.aspx?articleid=DMF20121205_00240949 Quinze marches de l’Entre-Sambre-et-Meuse admises au patrimoine culturel immatériel de l’Unesco]'', L'Avenir, 5. prosinca 2002. {{fra oznaka}} Preuzeto 22. prosinca 2012.</ref>. Povorke se sastoje od nekoliko skupina, organiziranih na temelju rodova vojske i svaka se sastoji od desetaka, pa i stotina „vojnika”. Sudionici nose vojne odore i tvore jednu ili više skupina koje prate vjersku procesiju. Odbor i/ili zakonska tijela upravljaju svakom skupinom, organiziraju tečaj marša i osiguravaju ispravne formacije. Djeca marširaju zajedno sa svojim roditeljima u „mladoj gardi” ili drugoj skupini. Prijenos tradicije je usmen, često unutar kruga obitelji, ali i tijekom okupljanja, sastanaka, banketa ili balova neophodnih za organizaciju koračnice. Dinastije trubača i bubnjara su nastale prenoseći svoje znanje, pjesme i glazbu novim glazbenicima. Isto tako, proizvođači-obrtnici bubnjeva i truba, te na desetine dizajnera odora, prenose svoju umješnost u rekonstrukciji i stvaranju instrumenata, nošnji, zastava i ostalog pribora.  


Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse igraju ključnu ulogu u jačanju integracije i muškaraca i žena iz različitih sredina, te promicanju socijalne kohezije. Zbog toga su upisane na [[UNESCO]]-v [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]] 2012. godine<ref name=UNESCO/>.
Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse igraju ključnu ulogu u jačanju integracije i muškaraca i žena iz različitih sredina, te promicanju socijalne kohezije. Zbog toga su upisane na [[UNESCO]]-v [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]] 2012. godine<ref name=UNESCO/>.


===Popis koračnica Entre-Sambre-et-Meuse<ref>[http://www.amfesm.be/calendrier.php Popis koračnica po datumima] {{fr}} Preuzeto 22. prosinca 2012.</ref>===
===Popis koračnica Entre-Sambre-et-Meuse<ref>[http://www.amfesm.be/calendrier.php Popis koračnica po datumima] {{fra oznaka}} Preuzeto 22. prosinca 2012.</ref>===


# Acoz (Gerpinnes) - koračnica [[Sveti Rok|sv. Roka]] i sv. Frega - prva nedjelja poslije 15. kolovoza
# Acoz (Gerpinnes) - koračnica [[Sveti Rok|sv. Roka]] i sv. Frega - prva nedjelja poslije 15. kolovoza
Redak 45: Redak 45:
==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==


* [http://www.amfesm.be Folklorno udruženje Entre-Sambre-et-Meuse] {{fr}}  
* [http://www.amfesm.be Folklorno udruženje Entre-Sambre-et-Meuse] {{fra oznaka}}  
* [http://www.museedesmarches.be Muzej koračnica Entre-Sambre-et-Meuse] {{fr}}  
* [http://www.museedesmarches.be Muzej koračnica Entre-Sambre-et-Meuse] {{fra oznaka}}  


{{svjetska baština u Belgiji}}
{{svjetska baština u Belgiji}}

Posljednja izmjena od 30. svibanj 2025. u 02:54

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Entre-Sambre-et-Meuse (francuski za „Između Sambre i Meuse”) je prirodna regija Belgije koja se zemljopisno nalazi između rijeka Sambre i Meuse, koje prolaze pokrajinama Namur i Hainaut (Valonija). Geološki, ova regija je nastavak područja zapadne obale rijeke Meuse prema sjeveru, preko drugih prirodnih regija: Ardeni, Fagne, Calestienne, i Condroz; sve do južne obale rijeke Sambre.

Područje Entre-Sambre-et-Meuse je najpoznatije po tradicionalnim koračnicama (marches) koje se održavaju od svibnja do rujna, a posvećene su mnogim svecima i popraćene su vojnom pratnjom i paljbom[1].

Datoteka:Morialmé JPG02.jpg
Zouaves („zuavi”, tj. francuski vojnici iz sjeverne Afrike, također na slici gore desno) u koračnici Sv. Petra u Morialméu 2006. god.

Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse

Datoteka:Thuin Fo7JPG.jpg
Paljba kubura 5. pješadijske skupine u Thuinu 2007. god.
Datoteka:Blue Stone Pipes and Drums à Jumet.jpg
Koračnica sv. Magdalene u Jumetu 2011. god.
Datoteka:Acoz Fo3JPG.jpg
Plotun u dvorištu dvorca Acoz 2007. god.
Pogreška pri izradbi sličice:
Sapeurs („vatreni”) i zouaves u Morialméu 2006. god.

Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse su glavna komponenta kulturnog identiteta ove regije, u kojoj 15 seoskih crkava organizira koračnice u čast sveca kojem je crkva posvećena i u njima sudjeluje cijelo selo[2]. Povorke se sastoje od nekoliko skupina, organiziranih na temelju rodova vojske i svaka se sastoji od desetaka, pa i stotina „vojnika”. Sudionici nose vojne odore i tvore jednu ili više skupina koje prate vjersku procesiju. Odbor i/ili zakonska tijela upravljaju svakom skupinom, organiziraju tečaj marša i osiguravaju ispravne formacije. Djeca marširaju zajedno sa svojim roditeljima u „mladoj gardi” ili drugoj skupini. Prijenos tradicije je usmen, često unutar kruga obitelji, ali i tijekom okupljanja, sastanaka, banketa ili balova neophodnih za organizaciju koračnice. Dinastije trubača i bubnjara su nastale prenoseći svoje znanje, pjesme i glazbu novim glazbenicima. Isto tako, proizvođači-obrtnici bubnjeva i truba, te na desetine dizajnera odora, prenose svoju umješnost u rekonstrukciji i stvaranju instrumenata, nošnji, zastava i ostalog pribora.

Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse igraju ključnu ulogu u jačanju integracije i muškaraca i žena iz različitih sredina, te promicanju socijalne kohezije. Zbog toga su upisane na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2012. godine[1].

Popis koračnica Entre-Sambre-et-Meuse[3]

  1. Acoz (Gerpinnes) - koračnica sv. Roka i sv. Frega - prva nedjelja poslije 15. kolovoza
  2. Fosses-la-Ville - koračnica sv. Feuilliena - četvrta nedjelja korizme
  3. Gerpinnes - koračnica sv. Rolende - blagdan svetice, 20. svibnja
  4. Ham-sur-Heure - koračnica sv. Roka - prva nedjelja poslije 15. kolovoza
  5. Biesmerée (Mettet) - koračnica sv. Sakramenta - nedjelja prije korizme
  6. Florennes - koračnica sv. Petra i Pavla - posljednja nedjelja lipnja
  7. Jumet - koračnica sv. Magdalene - nedjelja najbliža blagdanu svetice 21. srpnja
  8. Laneffe (Walcourt) - koračnica sv. Lamberta - najbliža nedjelja 15. kolovozu
  9. Morialmé (Florennes) - koračnica sv. Petra - najbliža nedjelja 29. lipnju
  10. Silenrieux (Cerfontaine) - koračnica sv. Ane - 28. srpnja
  11. Tarcienne (Walcourt) - koračnica sv. Fiacrea - prva nedjelja svibnja
  12. Thuin - koračnica sv. Roka - prva nedjelja poslije 15. kolovoza
  13. Thy-le-Château (Walcourt) - koračnica sv. Petra i Pavla - posljednja nedjelja lipnja ili prva nedjelja srpnja
  14. Villers-Deux-Églises (Cerfontaine) - koračnica sv. Lamberta - najbliža nedjelja 15. kolovozu
  15. Walcourt - koračnica sv. Sakramenta - prva nedjelja lipnja

Izvori

  1. 1,0 1,1 Marches of Entre-Sambre-et-Meuse na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 22. prosinca 2012.
  2. Patrick Lemaire, Quinze marches de l’Entre-Sambre-et-Meuse admises au patrimoine culturel immatériel de l’Unesco, L'Avenir, 5. prosinca 2002. (fra.) Preuzeto 22. prosinca 2012.
  3. Popis koračnica po datumima (fra.) Preuzeto 22. prosinca 2012.

Vanjske poveznice