More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Hrvati u Portugalu''' su [[Hrvatska dijaspora|hrvatska iseljenička zajednica]] u [[Portugal]]u. Nisu brojni. | |||
Značaj ove zajednice je porastao 1861. dolaskom obitelji Novak s [[Hvar]]a koji su u Portugalu 1890. pokrenuli [[ribarska industrija|ribarsku industriju]] u Portugalu. Pokrenuli su nekoliko baza za [[usoljavanje srdela|soljenje]] [[srdela]]. Imali su baze u [[Lagos (Portugal)|Lagosu]], [[Olhao|Olhau]], [[Sines]]u, [[Portimao|Portimau]] te u Španjolskoj u [[Ayamonte]]u ([[Isla Cristina]]). Posao je cvao diljem Sredozemlja. Za svoju su industriju imali i prateću [[trgovačka mornarica|trgovačku mornaricu]] koja im je služila za izvoz njihove [[soljenje ribe|soljene ribe]]. Izbijanjem prvog svjetskog rata bili su prisiljeni stati s proizvodnjom, jer su kao austrijski državljani tretirani kao neprijateljski. Neki članovi obitelji su iselili u Španjolsku gdje su nastavili s radom. Nakon rata preostali članovi su obnovili proizvodnju ribljih proizvoda, no ovog su puta proizvodili riblje filete i tune u maslinovu ulju. Radili su u Olhau i Lagosu, a poslije su otvorili još tvornice u [[Setubal]]u i [[Vila Real de Santo Antonio|Vili Realu de Santo Antonio]]. Posao je cvao do [[Velika gospodarska kriza|velike svjetske krize]] 1930-ih, kad su propale neke portugalske banke, a uskoro i njihove tvornice. <ref name="Prilozi">Luka Dančević: Pola stoljeća aktivnosti Hvarana u ribarskoj industriji Portugala, Prilozi povjesti otoka Hvara V, sv. 18 (ur. [[Marin Zaninović]] i [[Nikša Petrić]]), Centar za zaštitu kulturne baštine, Hvar, 1978., str. 116.-120.</ref> | Značaj ove zajednice je porastao 1861. dolaskom obitelji Novak s [[Hvar]]a koji su u Portugalu 1890. pokrenuli [[ribarska industrija|ribarsku industriju]] u Portugalu. Pokrenuli su nekoliko baza za [[usoljavanje srdela|soljenje]] [[srdela]]. Imali su baze u [[Lagos (Portugal)|Lagosu]], [[Olhao|Olhau]], [[Sines]]u, [[Portimao|Portimau]] te u Španjolskoj u [[Ayamonte]]u ([[Isla Cristina]]). Posao je cvao diljem Sredozemlja. Za svoju su industriju imali i prateću [[trgovačka mornarica|trgovačku mornaricu]] koja im je služila za izvoz njihove [[soljenje ribe|soljene ribe]]. Izbijanjem prvog svjetskog rata bili su prisiljeni stati s proizvodnjom, jer su kao austrijski državljani tretirani kao neprijateljski. Neki članovi obitelji su iselili u Španjolsku gdje su nastavili s radom. Nakon rata preostali članovi su obnovili proizvodnju ribljih proizvoda, no ovog su puta proizvodili riblje filete i tune u maslinovu ulju. Radili su u Olhau i Lagosu, a poslije su otvorili još tvornice u [[Setubal]]u i [[Vila Real de Santo Antonio|Vili Realu de Santo Antonio]]. Posao je cvao do [[Velika gospodarska kriza|velike svjetske krize]] 1930-ih, kad su propale neke portugalske banke, a uskoro i njihove tvornice. <ref name="Prilozi">Luka Dančević: Pola stoljeća aktivnosti Hvarana u ribarskoj industriji Portugala, Prilozi povjesti otoka Hvara V, sv. 18 (ur. [[Marin Zaninović]] i [[Nikša Petrić]]), Centar za zaštitu kulturne baštine, Hvar, 1978., str. 116.-120.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 18:11
Hrvati u Portugalu su hrvatska iseljenička zajednica u Portugalu. Nisu brojni.
Značaj ove zajednice je porastao 1861. dolaskom obitelji Novak s Hvara koji su u Portugalu 1890. pokrenuli ribarsku industriju u Portugalu. Pokrenuli su nekoliko baza za soljenje srdela. Imali su baze u Lagosu, Olhau, Sinesu, Portimau te u Španjolskoj u Ayamonteu (Isla Cristina). Posao je cvao diljem Sredozemlja. Za svoju su industriju imali i prateću trgovačku mornaricu koja im je služila za izvoz njihove soljene ribe. Izbijanjem prvog svjetskog rata bili su prisiljeni stati s proizvodnjom, jer su kao austrijski državljani tretirani kao neprijateljski. Neki članovi obitelji su iselili u Španjolsku gdje su nastavili s radom. Nakon rata preostali članovi su obnovili proizvodnju ribljih proizvoda, no ovog su puta proizvodili riblje filete i tune u maslinovu ulju. Radili su u Olhau i Lagosu, a poslije su otvorili još tvornice u Setubalu i Vili Realu de Santo Antonio. Posao je cvao do velike svjetske krize 1930-ih, kad su propale neke portugalske banke, a uskoro i njihove tvornice. [1] Potomci tih doseljenika žive i danas u Portugalu.
Izvori i bilješke
- ↑ Luka Dančević: Pola stoljeća aktivnosti Hvarana u ribarskoj industriji Portugala, Prilozi povjesti otoka Hvara V, sv. 18 (ur. Marin Zaninović i Nikša Petrić), Centar za zaštitu kulturne baštine, Hvar, 1978., str. 116.-120.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
